STRANA ULAGANJA Čačić kaže da je već poznato u koje sektore treba uložiti novac i gdje ga pronaći: problem je jedino u tome što sadašnja vlast ne može provesti te projekte"Da bi vlast imala samopoštovanje, mora biti svjesna da zna svoj posao, ali i raditi časno i najbolje što umije. Sadašnja vlast u Hrvatskoj svjesna je svoje nesposobnosti i koruptivnog sustava koji je kreirala. Vlada Hrvatske demokratske zajednice ima većinu u Saboru, ali nikakav autoritet i legitimaciju, što ruši temelje društva i onemogućuje strane investicije“, uvjeren je Radimir Čačić, predsjednik Hrvatske narodne stranke, dok rezignirano govori o vladajućoj koaliciji.

Ali čim počne iznositi planove i programe koje kani provesti ako pobijedi Kukuriku koalicija, Čačić živne i pršti optimizmom. Unatoč trogodišnjoj recesiji, uvjeren je da Hrvatska ima razvojne potencijale koji mogu privući financijski moćne investitore, uz snažan rast zapošljavanja.

NACIONAL: Slažete li se s ocjenom Socijaldemokratske partije Hrvatske da je Hrvatska talac sukoba HDZ – Sanader?

- Hrvatska je talac HDZ-ove korporativne kulture, prema kojoj vlast ima pravo na zloupotrebu. Deseci ključnih hadezeovaca su u zatvoru ili čekaju istragu i pritvor, a ipak, još 20-25 posto birača podržava HDZ. Podrška bi trebala iznositi nula posto, ali u Hrvatskoj postoji način mišljenja prema kojem, kad dođete na vlast, imate pravo tu vlast zloupotrijebiti za sebe, svoje prijatelje i rođake ili svoju stranku. Izvršna vlast sebe vidi kao točku koja ima pravo trošiti tuđi novac. Umjesto da oplodi novac koji je dobio od građana, HDZ ga troši i taj novac kako bi se održao na vlasti, ne vodeći tračuna o stvaranju novih vrijednosti. To treba zaustaviti, jer politika ne može biti ni krađa ni rasipanje, nego mjerljiva disciplina koja daje rezultate, a glavna pretpostavka za kvalitetnu izvršnu vlast je autoritet.

NACIONAL: Kako gledate na sadašnju antikorupcijsku kampanju?

- Korupcije je uvijek bilo, jer čim postoji vlast, postoji i korupcija. Bitna razlika HDZovih vlada u odnosu na sve ostale u funkcionirajućim pravnim državama jest to što se te vlade više-manje uspješno s korupcijom bore, a nisu korupcija same u sebi. Sadašnja vlast u sebi nosi korupciju, to je kancerogeni proces kojem je Hrvatska izložena već sedam godina, iako je toga bilo i u prijašnjim HDZ-ovim vladama. Savršen primjer svetog trojstva vlasti, stranke i korupcije jest Mladen Barišić kao glavni rizničar HDZ-a i šef carine, što je položaj na kojem poštenje mora biti glavni preduvjet za obnašanje dužnosti, a ujedno je bio i glavni reketar koji ucjenjuje tvrtke. HDZ još od 1990. stalno pokušava nametnuti mišljenje: „Svi smo isti, a kad je tako, radije glasujte za nas.“ Sad plasira i tezu da opozicija pokušava doći na vlast kako bi zaustavila procese koji vode do naših članova, što je odista humoristički.

NACIONAL: U HNS-u ste s velikim zadovoljstvom primili izvješće Državnog odvjetništva, koje je utvrdilo da kao ministar niste kršili zakone?

- Saborska većina u odborima, uz podršku i nekih drugih, proskribirala me za zloupotrebu javnog novca u korist tvrtki koje sam nekoć vodio. Sve je trajalo četiri godine i osam mjeseci, a kulminiralo prije mjesec i pol, kad je Krunoslav Markovinović ultimativno zatražio da Ministarstvo pravosuđa zatraži izvještaj Državnog odvjetništva. Uslijedio je pisani odgovor Mladena Bajića, u kojem piše da nakon detaljnih kriminalističkih izvida nema nikakve sumnje u to da ministar Čačić jest postupao u skladu sa zakonom, i usput je dodao da je Sabor posjedovao sve relevantne dokumente, a donio suprotan zaključak. Bajić im, drugim riječima, posredno poručuje da su svjesno klevetali.

NACIONAL: Kako namjeravate poboljšati položaj investitora, ako da dođete na vlast?

- Ako buduća hrvatska vlast želi dobiti autoritet o kojem sam govorio, moramo pozvati ljude koji znaju, koji su sposobni i pošteni. To će otvoriti proces prema investitorima iz Hrvatske i inozemstva. Užasava me spoznaja da su naši fondovi investirali 4 milijarde kuna u inozemstvu ili da je HNB ponudio 10 milijardi kuna za ulaganje u privredu, a iskoristili smo samo 2 milijarde, i to na najjednostavnijem modelu obrtnog kapitala. Druga važna stvar je likvidnost. Moramo ući u portfelj i dati našem gospodarstvu šansu da osnaži i preživi, jer ćemo malo napraviti ako bez domaćih tvrtki pokrenemo rast i investicije. Najveći je problem Hrvatske niska razina zaposlenosti. Europa je na 70 posto od radno sposobnih, a mi na 55 posto, pri čemu 70.000 zaposlenih ne prima plaće i tek ih treba vratiti u radni kontingent. José Manuel Barroso je kao prvi zadatak Europske komisje u iduće četiri godine najavio podizanje zaposlenosti na 75 posto, dok naš cilj mora biti povećanje od 20 posto u odnosu na 53, odnosno 55 posto danas.

NACIONAL: Na kojim biste područjima forsirali investicije?

- O tome postoji konsenzus: to je sigurno energetika, s naglaskom na hidrocentralama. Imam nekoliko pisama i zahtjeva investicijskih grupa, u kojima me mole da utječem da ih prime u Vladi, kako bi mogli uložiti svoj novac u energetiku. Treba omogućiti i dolazak DružbAdrije, LNG-a i, ako je ikako moguće, magistralni cjevovod Južnog toka, što su projekti koji vrijede više od 8 milijardi eura. Tu su turistički potencijali i ogromni neiskorišteni vojni kompleksi, na najboljim lokacijama na obali, što već u prvoj fazi tržišne valorizacije otvara investicije od oko 2,5 milijarde eura. Treba osmisliti strategiju u vezi s golfom, nautikom, kongresnim i zdravstvenim turizmom i poticati javno-privatno partnerstvo. Apsolutno je važan i promet, tu mislim na Panonski koridor, Koridor Budimpešta-Rijeka s posebnim naglaskom na Luku Rijeka, koja ima fantastične karakteristike, a godišnji promet od oko 6 milijuna tona, dok na Mediteranu godišnji promet iznosi 700 milijuna tona. Pritom se mora izgraditi ravničarska pruga s četiri-pet puta većim kapacitetom od sadašnjega, koji je 9 milijuna tona i limit je razvoja luke. Na kraju krajeva, nužne su investicije u vodno gospodarstvo, promijenjenu strukturu poljoprivredne proizvodnje i razne lokalne projekte, u koje se u četiri godine može uložiti još 2,5 milijarde eura. Infrastruktura i vodni kompleks primarno će biti financirani iz europskih fondova, a turizam i energetika iz tržišnog kapitala. Ovdje se, dakako, ne radi više o tome što treba napraviti i gdje je novac za to, ovdje je jedini zbiljski problem sposobnost da se ti projekti kompetentno postave i realiziraju, te da u njima i gospodarskom rastu, koji uzrokuju, u prvom redu sudjeluje hrvatsko gospodarstvo s novim, proizvodnim radnim mjestima.

NACIONAL: Ostane li HDZ-ova vlada na vlasti još godinu dana, kolika je opasnost od katastrofičnog scenarija, kakav najavljuje guverner Rohatinski?

- To je rekla i Jadranka Kosor, koja je upozorila da ćemo, ako nastavimo na ovakav način i bez snažnih rezova, biti na putu katastrofe. Sad je njezine riječi ponovio Rohatinski, jer je sada, nakon punih šest mjeseci, jasno da nije napravljeno ništa od onoga što je bilo najavljeno u Vladinu Programu gospodarskog oporavka. U proračunu za 2011. godinu prognozira se kako će sve biti isto kao i ove godine, samo malo gore – rashodi će ostati 122 milijarde kuna, prihodi će sa 108 milijardi kuna pasti na 107 milijardi kuna, a novo zaduženje će, umjesto 14, iznositi čak 14,8 milijardi kuna. Problem je u tome što će biti još gore, jer će prihodi iznositi do 105 milijardi, i zato Rohatinski s pravom upozorava.

NACIONAL: Treba li Hrvatskoj pomoć Međunarodnoga monetarnog fonda?

ZORAN MILANOVIĆ, Radimir Čačić i Stjepan Mesić- S postojećom vladom trebao joj je prije tri godine, i danas, a trebat će i 2011. godine. U tome se slažem s Rohatinskim, jer HDZ-ova vlada ne može bez financijskog policajca. Budući da dolaze izbori, sigurno neće zvati MMF nego će nas radije hrabro gurnuti u novi dug od 2,5 milijarde eura. Buduća vlada mora točno znati što hoće i kako to postići, potom sjesti s MMF-om, i ako MMF želi pdržati naše projekte, trebamo ga uzeti za partnera i započeti realizaciju. Preduvjet njihova sudjelovanja povezan je s pitanjem da li nam vjeruju. Kada sam kao ministar vodio projekt izgradnje autocesta, realizirali smo ga unatoč protivljenju Međunarodnog monetarnog fonda. I razvojne banke odbile su sudjelovati, a nakon godinu dana poslali su mi pismo u kojem su predložili novi sastanak, jer žele sudjelovati u projektu. Kad sam ih na sastanku upitao zašto su u godinu dana promijenili mišljenje, odgovorili su mi da dotad ni jedna hrvatska vlada na velikim projektima nije poštovala rok i cijenu, a mi smo respektirali i jedno i drugo i pokazali kako je projekt ekonomski održiv. Ispričali su se i rekli da žele sudjelovati. Poučak ove priče glasi da Međunarodni monetarni fond i razvojne banke nisu bauk, nego smo to mi sami sebi. Zato je moj odgovor: da za Međunarodni monetarni fond, ako znamo što želimo i kako da do toga dođemo, prema tome, ako smo u tim razgovorima subjekt, a ne objekt.