Vanja UdovičićKada je prije dva mjeseca kapetan srpske vaterpolske reprezentacije Vanja Udovičić potpisao za zagrebačku Mladost, mediji su pretežno pisali kako se radi o jednom od najboljih vaterpolista na svijetu i kako je njegov otac Hrvat iz Pule, zbog čega ima i hrvatsko državljanstvo. Te dvije konstatacije zvučale su kao neka olakotna okolnost, opravdanje zbog kojeg se Mladost odlučila za kupnju igrača koji je do prošle godine igrao za talijanski Pro Recco s kojim je osvojio i vaterpolsku Ligu prvaka.

“Takve tvrdnje mogu se komentirati na tisuću i jedan način. Najveći problem na ovim prostorima jest to što su ljudima zanimljiviji tračevi, žutilo, zadiranje u privatnost drugih ljudi, a ne sportska kvaliteta drugog čovjeka. Danas se sve svodi na neku vrstu voajerizma i zadiranja u tuđi život. Ne obazirem se na medije i pričanje drugih jer me sport naučio da ne smijem dopustiti da na mene utječu ni ljudi koji me hvale ni ljudi koji me kritiziraju jer tada gubim osjećaj realnosti. I oni koji me tapšaju i oni koji me hvale najčešće su moji neprijatelji”, bio je vrlo odrješit 28-godišnji Udovičić koji je prošlog tjedna u anketi magazina svjetske vaterpolske organizacije LEN uvjerljivo izabran za najboljeg vaterpolista svijeta za ovu godinu. “Roditelji su me odgajali kao Jugoslavena. Moja obitelj je šarolika, a budući da mi je djed po očevoj strani Talijan, tako sam, osim srpske i hrvatske putovnice, dobio i talijansku. Iskreno, pustio sam medije da pišu svašta jer, da sam demantirao mnoge gluposti koje su objavljene, napravio bih još veću glupost”, kaže Udovičić.

U te gluposti koje su objavljene u vrijeme kada je potpisao za Mladost spadala je informacija da su mu roditelji razvedeni i da je Vanja Udovičić kršten u katoličkoj crkvi, što uopće nije istina, ali to nije demantirao on nego njegov otac Davor. “Njega su pogodile te neistine, izmišljene priče, ozbiljne novine kao što je Jutarnji list ne bi smjele objavljivati neprovjerene informacije. Moj otac se prvi put našao u situaciji da netko zadire u njegovu privatnost, zato je reagirao”, kaže Udovičić. Vanja Udovičić je odavno na udaru medija jer je prije devet godina bio najmlađi kapetan vaterpolskog kluba Partizan. Kada se klub zbog bankrota raspao, otišao je 2003. u Jadran iz Herceg Novog. Zatim je 2005. potpisao za talijanski Posillipo iz kojeg je 2007. prešao u Pro Recco a nakon tri godine potpisao je za Mladost.

S reprezentacijom Srbije bio je svjetski prvak 2005. i 2009. te europski 2003. i 2006. i logično je da je jedan od najpopularnijih sportaša u Srbiji. Za sve te uspjehe u prvom je redu zahvalan roditeljima jer su ga, kaže, “u onakvoj džungli u Beogradu, u ono vrijeme, uspjeli zadržati u vaterpolu”. Ta vremena bile su devedesete godine, kada je Srbija bila pod sankcijama a Udovičić kaže kako zahvaljuje roditeljima što nije skrenuo s puta nego su mu škola i vaterpolo ostali glavna preokupacija. Njegovi roditelji nisu se bavili sportom, a Udovičić napominje “jednostavno sam kao klinac obožavao vodu, voda me opušta, a kada sam kao dijete ljetovao u Puli, nisu me mogli izvući iz mora”.

Budući da je vaterpolo jeftin sport, kupaće gaćice i ručnik je sve što vam treba, financijskih problema za obitelj nije bilo i Udovičić je ostao u vaterpolu. S obzirom na to da je Udovičić tijekom razgovora često spominjao kako je u to vrijeme u Srbiji svatko mogao krenuti pogrešnim putem, pojasnio nam je da su mediji u Srbiji tada stvarali sliku o “junacima” te da su mladi željeli slijediti takve “junake” koji su zapravo bili sve samo ne junaci.

KADA SE POČEO profesionalno baviti vaterpolom, rekao je kako želi biti najbolji na svijetu. Nije želio biti prosječan, nije vaterpolo shvaćao samo kao sport od kojeg bi mogao živjeti, zanimao ga je samo uspjeh. “To je razlika između vrhunskog i prosječnog sportaša”, kaže Udovičić koji upozorava kako se on ne zadovoljava malim stvarima. Samo u jednom trenutku upao je u dilemu jer se sa 17 godina pojavila mogućnost da kao vaterpolist dobije stipendiju i upiše sa na fakultet u Americi, a tada bi ga diploma više zanimala od vaterpola, što znači da ne bi bio vrhunski vaterpolist.

UVIJEK JE TEŽIO SAVRŠENSTVU Čim se počeo baviti vaterpolom, Vanju Udovičića zanimao je samo uspjeh, o čemu danas kaže: 'To je razlika između vrhunskog i prosječnog sportaša'“Bilo je pitanje trebam li otići u Ameriku i skloniti se iz onakve Srbije kakva je bila ili ostati, nametati se izborniku i postati reprezentativac, a onda što bude”, pitao se Udovičić koji je u to vrijeme, 1999., s juniorskom reprezentacijom Srbije bio europski vaterpolski prvak. Odabrao je vaterpolo, što je značilo i spartansko odricanje. “Uvijek kažem, mi smo suvremeni gladijatori, ovo su spartanski napori, potrebna je samodisciplina i samokritika. Mi smo zabava za široke mase”, tvrdi Udovičić koji time što se nije upisao na fakultet u Americi nije odbacio školovanje nego je završio fakultet organizacijskih znanosti u Beogradu, prošlog je tjedna upisao i magisterij na istom fakultetu a nakon toga nada se doktoratu. Ujedno, s prijateljem je u Srbiji otvorio kompaniju Art Communication koja nudi bežični internet.

Odakle vrijeme za učenje i školovanje? Kaže da ima četiri sata vremena dnevno između dva treninga od čega dva sata potroši na učenje. “Želim ujedno pomoći razvoju sveučilišnog sporta u Srbiji jer je to loše razvijeno. Sveučilišni sport je na jako niskoj razini a moguće je da, za početak, fakulteti naprave svoju ligu te da svaki fakultet ima po jednu momčad u svakom sportu. Kroz svaki intervju apeliram na djecu da je moguće obrazovati se, razvijati i trenirati neki sport. Da, teško je, to su nevjerojatna odricanja ako želite biti najbolji, ali ako to stvarno želite, onda i možete”, smatra Udovičić.

U ZAGREBAČKU MLADOST Udovičić je došao, među ostalim, i zbog pogrešnog koraka koji je talijanska vaterpolska federacija napravila prema njemu. Naime, novi ugovor s klubom Pro Recco uvjetovan je igranjem za talijansku reprezentaciju, što bi značilo odricanje od igranja za srpsku reprezentaciju, a on je to odbio. S obzirom na to da je odbio igrati za Italiju, Pro Recco ga se odrekao kao svog igrača. “Kada sam dobio talijansko državljanstvo, prema tadašnjem zakonu mogao sam igrati za Pro Recco a nešto kasnije talijanska federacija promijenila je zakon i ja sam, kao naturalizirani Talijan, mogao igrati za Pro Recco jedino ako igram i za talijansku reprezentaciju. To mi je nevjerojatno, to postoji samo u vaterpolu, to je kršenje zakona o radu, mora se promijeniti”, kaže Udovičić koga su Talijani pokušali uvjeriti da promijeni mišljenje i time što su mu ponudili financijski ugovor koji se, u načelu, ne odbija. “Doveli su me u situaciju da biram između novca, koji bi me osigurao, i nacionalne pripadnosti. Ja se osjećam kao Srbin, prošao sam mnogo toga sa srpskom reprezentacijom, i odbio sam njihovu ponudu bez obzira na ogromnu količinu novca zbog koje bi se svatko našao u ogromnoj dilemi. Neki su mi, nakon odbijanja, govorili da sam donio glupu i nepromišljenu odluku, ali to je moja odluka koja je itekako ispravna”, ističe Udovičić. Nije pristojno pitati o kolikom je iznosu riječ, zato smo ga pitali je li to bio tri puta veći iznos od onog koji je dobio za jednu sezonu u Mladosti.

“Mnogo više”, odgovorio je. Je li pet ili šest puta viši iznos? “Još više.” Dalje nismo pitali. “Toliko da bi mnogi na mom mjestu prihvatili tu ponudu. Ali da sam je prihvatio, nikada ne bih mogao igrati toliko kvalitetno za talijansku reprezentaciju, vjerojatno ne bih više igrao ni za talijansku ni za srpsku reprezentaciju”, zaključio je Udovičić.

NAKON ŠTO JE ODBIO ponudu iz Italije, Udovičić je očekivao ponudu iz Srbije. “Objektivno gledano, očekivao sam da će naći novac za kapetana i svjetskog prvaka, za nekoga tko je napravio takav potez, da će se time probuditi nacionalna pripadnost i patriotizam i zato nisam neko vrijeme pregovarao s drugim klubovima. Smatrao sam da će me srpski vaterpolski savez pomoću države dovesti u neki srpski klub kako bi se podigla razina vaterpola u Srbiji”, kaže Udovičić, ali budući da se ništa nije dogodilo, nakon Europskog prvenstva u Zagrebu doveden je u situaciju da u roku od tri dana mora pronaći novi klub, inače neće igrati u Ligi prvaka. Odabir je pao na Mladost.

NA FOTOSESSIONU Vanja Udovičić pristao je za Nacional sudjelovati u posebnom snimanju pod vodom, a fotosession je održan na bazenima Mladosti; s fotografom Draženom Goričkim i snimateljem Ivanom CvirnomU PRVOJ UTAKMICI Lige prvaka Mladost je prije deset dana pobijedila upravo Partizan, Udovičićev bivši klub. Mladost je povela sa 7:1, ali kada je pet minuta prije kraja Udovičić isključen bez prava zamjene, nastala je panika i Mladost je uz puno problema pobijedila s 10:8. Činilo se kao da se cijela momčad previše oslanja na Udovičića. “Smatram da su tu prije svega krivi novinari. Oni su stvorili sliku kako u Zagreb dolazi Vanja Udovičić, čarobnjak iz Oza, koji će mahnuti svojim čarobnim štapićem i sve će biti dobro. To je nerealna slika, Mladost nije Vanja Udovičić, Mladost je uprava, trener, pet reprezentativaca i podmladak. Ne skidam time odgovornost sa sebe, znam svoju ulogu u Mladosti, uvijek težim pobjedama, ali Mladost ne može s jednim igračem ići na osvajanje Lige prvaka. To je nemoguće. Ne odbacujem mogućnost da osvojimo Ligu prvaka, ali nije realno da ja to najavim kao sigurnu stvar. Ujedno, nije lijepo mene isticati uz Igora Hinića, Pavića, Muslima, Karača, Buljubašića i druge, oni su velika imena u Hrvatskoj. Stvaranje atmosfere u kojoj sve ovisi o jednom igraču može samo štetiti Mladosti.”

NA KRAJU NISMO mogli zaobići priču o njegovu imenu. Udovičić je rođen kao Franjo, ime je dobio po svom djedu, ali s obzirom na to da u devedesetima nije bilo lako biti Franjo u Beogradu, on je s 15 godina promijenio ime u Vanja. “Kada sam se rodio 1982., svi smo bili u ljubavi, a od 1989. braća su se zamrzila. To mi nije jasno jednako kao i to kako su se Srbija i Crna Gora odvojile ako su se u jednoj te istoj obitelji dva brata predstavljala različito, jedan kao Srbin, drugi kao Crnogorac. Objasnite mi tu izopačenost. Zbog svog imena imao sam problema u školi, verbalno su me zadirkivali, bilo je i fizičkih okršaja, nakon čega su moji roditelji rekli da me žele zaštititi od svega toga te sam na prelasku iz osnovne u srednju školu promijenio ime”, rekao je Vanja Udovičić.