Objavljeno u Nacionalu br. 784, 2010-11-23

Autor: Dean Sinovčić

White Lies u Zagrebu veseli i nimalo mračni

LONDONSKA GRUPA WHITE LIES nakon hit albuma 'To Loose My Life' dolazi u Zagreb u srijedu 1. prosinca predstaviti novi album 'Ritual'

PJEVAČ Harry McVeigh,
basist Charles Cave i
bubnjar Jack Lawrence-
BrownPJEVAČ Harry McVeigh, basist Charles Cave i bubnjar Jack Lawrence- BrownU zagrebačkom klubu Tvornica u srijedu 1. prosinca nastupit će londonski sastav White Lies, koji se lani proslavio prvim albumom „To Loose My Life...“ kad je došao na prvo mjesto britanske top liste, a iza sebe ostavio konkurenciju kakva su bili Lady Gaga i Kings of Leon. White Lies, koji su glazbeno srodni grupama Editors i Interpol, dolaze u Zagreb kako bi promovirali svoj novi album „Ritual“, koji će biti objavljen u siječnju. Tim smo povodom za Nacional razgovarali s bubnjarom Jackom Lawrenceom- Browneom.

NACIONAL: Zašto su vam trebale dvije godine da objavite novi album?

- Toliko smo mnogo radili na promociji prvog albuma „To Lose My Life...“ da smo sretni što smo se napokon prebacili na novi materijal. Cijeloga ljeta nastupali smo na festivalima, ali na tim nastupima nismo svirali nove pjesme, kudikamo nam je draže odsvirati nove pjesme na samostalnim koncertima poput ovih. Tada najbolje provjerimo kako publika reagira na nove pjesme

NACIONAL: Koji su vaši glazbeni korijeni? I kritičari i publika najčešće vas uspoređuju s Joy Division.

- To je točno, ali ja ne mislim da se uklapamo u taj opis. U posljednje dvije godine puno smo putovali, nastupali na festivalima, vidjeli nastupe mnogih drugih izvođača i smatram da je na naš novi album najviše utjecala elektronička glazba. Mi slušamo jako mnogo raznolike glazbe, od rock ’n’ rolla do DJ setova i sve to utječe na nas. Što se tiče glazbenih korijena, slušali smo raznoliku glazbu, ali ako nam je nešto zajedničko, to je utjecaj grupe Talking Heads.

NACIONAL: Vašu glazbu često opisuju kao mračnu i ponekad depresivnu. Kako se osjećate kad neprestano izvodite pjesme koje se bave smrću?

- Naš prvi album prilično je introvertiran, naše pjesme govore o kojećemu, pa i o osjećajima, i može biti opisan kao mračan. Tako smo se osjećali kad smo pisali te pjesme, a trebalo nam je jako malo vremena da ih napišemo. Za nas su te pjesme zvučale prirodno, normalno, nije postojala nikakva svjesna odluka da radimo pjesme koje će zvučati mračno. Bilo je iznimno zanimljivo izvoditi te pjesme proteklih dvije godine, jer mi nismo željeli toliko isticati temu pjesme koliko smo htjeli ispričati priču. Nikad se nije dogodilo da nam nakon nekog nastupa netko priđe i kaže da je naš koncert bio depresivan. Upravo suprotno, svi su nakon naših koncerata vrlo sretni. Uostalom, mislim da je naš novi album drukčiji i da podiže raspoloženje dok ga slušate.

NACIONAL: Kad ste objavili prvi album, bilo vam je 20 godina. Kako je slava utjecala na dvadesetogodišnjake?

- Uskoro nakon što smo objavili prvi album počeli smo nastupati izvan Britanije pa i nismo bili kod kuće kad je nastajala euforija oko nas i našeg albuma. Puno smo putovali, puno nastupali, pa nismo bili u središtu pozornosti koja nam se posrećila. Bili smo sretni što postajemo sve veći, sve smo više i više nastupali i s vremenom shvatili da ćemo i dalje funkcionirati kao bend, da ne moramo tražiti drugi posao, ne moramo otići u kancelariju i tražiti „pravi“ posao, nego da trebamo naći vremena za pisanje novih pjesama, za odlazak u studio i snimanje novog albuma. Bilo je predivno kad smo shvatili da možemo slobodno raditi ono što volimo. "

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika