Zrinka PavlićSerijski program dugo je bila jedna od jačih strana domaćih televizija. Tako je bilo prije mali milijun godina, kada smo se s cijelim svijetom smijali BBC-jevim ministrima, milordovima, peckhamskim švercerima i francuskim krčmarima, ali i prije desetak godina, dok je ekipa s domaćih televizija još uvijek sjajno šopingirala i sa svjetskih sajmova dolazila s asovima tipa „Sopranosa“ ili „Oza“. To već dulje vrijeme nije tako. Zbog financijskih (ne)mogućnosti, nesposobnosti onih koji sastavljaju program i pohlepe komercijalaca, koji isključivo igraju na cost-benefit priglupih jeftinjona za nezahtjevnu publiku – kvaliteta serijskog programa (i domaćeg i stranog) na domaćim televizijama strahovito je pala, a termini u kojima se serije prikazuju ili su potpuno marginalizirani ili očito odabrani bez ikakvog prethodnog istraživanja ciljne publike i njezinih navika. Najveća je ironija to što se sve to događa u doba svjetskog procvata TV-serija, kada sva sila superkvalitetnih glumaca, scenarista i producenata uredno na televizije briše iz specijalnim efektima zatrovanog mainstream Hollywooda. Zato ovaj tjedan – kao malen predah od svih Stankovića, Bilića, Red Carpeta, Hloverki, štrajkova, proračuna i Sanadera – kratak ilustrativni pregled i ocjena serijskog programa na tri najveće nacionalne TV-kuće.

HTV – JOŠ UVIJEK PRIMJETNI TRZAJI ŽIVOTA

Očito izubijan lošim programskim odlukama i financijskom krizom, serijski program HTV-a još uvijek pokazuje znakove života pa je do njega došla nova sezona „Momaka s Madisona“, „Novih avantura stare Christine“, „Kalifornikacije“ te komedija „U uredu“ i „Zovem se Earl“, a stigao nam je i „Fringe“. Problem je jedino što ih je izuzetno naporno pratiti jer im termini variraju od onih za penziće i nezaposlene (3-4 popodne) do onih za fibrozne vampire (iza ponoći), a sve skupa ode dođavola svaki treći dan, kad se zastupnici u Saboru odluče međusobno poubijati. Domaći serijski program tužno je spao na „Stipu u gostima“, seriju baziranu na derivatu koncepta naši-i-vaši, koji nije bio duhovit ni u izvornoj inkarnaciji, a jedini zgodan moment jest repriza pustolovina obitelji Kosmički u sapuničarskom terminu, koja nije vrh s visina „Velog mista“, ali je solidno zabavna. Standardni SF termin i dalje je takav da se moraš napucat spektakularnom količinom kave da bi odgledao čitavu epizodu „Zvjezdanih vrata“, a serija „Nebo – japanska ratnica“, snimljena po popularnom romanu za mladež, emitira se na drugom programu u subotu oko ponoći, ko da je pornić s magarcima. Sve u svemu…

Kvaliteta serija: neloše (3), raspored: jedva postojeći (0)

RTL – OD ONURA DO INSTRUKTORA

Serijski program na RTL-u izgleda poput oživotvorenja naredbe: „Šaraj malo, ali da ne bude preskupo!“ pa tu ima doista svačega, ali sve nekako na granici između prosječnog i jadnog, s kvantitativnom težnjom prema potonjem. Programska perjanica i oglašivačka uzdanica „1001 noć“ emitira se u udarnom terminu, kako zlatnoj koki i pristoji, a slijedi turska varijanta grofa Monte Crista, „Ezel“. Ništa se drugo tom terminu ne može ni približiti jer RTL-ovci pomno njeguju zlatnog Onura, iako bi im vjerojatno jednako para donosio i da ga prikazuju u standardnom sapuničarskom terminu. Ostatak se sastoji od relativno pristojnih forenzičarskih „Kosti“ i „Zaboravljenog slučaja“, tragično izraubanih CSI-jeva, jedne jedine dramske serije A-klase: „Kućanica“, koje su, međutim, totalno iskasapljene prikazivanjem sezona u nekronološkom redoslijedu. Tu je i neizostavan ranopopodnevni sapuničarski blok i ranojutarnja repriza „Zabranjene ljubavi“, a od domaćih serija ističu se samo „Instruktor“ i Knjazov dokumentarni „Slučajni turist“. Iako obje odlične i vjerojatno jedine kvalitetne domaće serije koje se u ovom trenutku premijerno prikazuju na hrvatskim televizijama, izgurane su u kasnovečernje termine pod navalom teških turskih ćilima i ostalih, daleko bezveznijih i beznačajnijih sadržaja.

Kvaliteta serija: srednja žalost (-3), raspored: loš (2)

NovaTV – I MI TURČINA ZA TRKU IMAMO!

Zeleni od zavisti zbog uspjeha Šeherezadinih i Onurovih ljubakanja na RTL-u, Novajlije su brže-bolje zgrabile telenovelu „Gumuš“, koju prikazuju svaki dan u istom terminu, ali – ovo mi je najdraže – u dva dijela jer negdje oko pet popodne moraju odverglati vijesti. To mi je i inače zakon kod naših komercijalnih televizija: ne prođe ni tjedan, a da neku seriju ili film ne razlome na dva dijela zato da bi u sredinu ubacili kakav drugi drek. No vratimo se serijskom programu NoveTV. Njime neprikosnoveno i despotski vladaju sapunice/ telenovele, pa tamo negdje od devet ujutro do podneva i onda opet od jedan do sedam – ne mo’š upalit Novu a da ne pomisliš kako je, eto, zacijelo objavljen kraj svijeta jerbo sva našminkana ženska čeljad svijeta već satima jeca na kante. Imamo „Zauvijek zaljubljene“, imamo „Slomljeno srce“, imamo gore spomenutu „Gumuš“ i sve u svemu, ako nakon takve kampanje u Hrvatskoj ostane ijedna živahna penzionersko-kućaničarska moždana stanica, možemo se mirna (i slomljena!) srca nazvati najrezilijentnijim narodom galaksije. Što se pak domaćeg serijskog programa tiče, tu su „Najbolje godine“, što mora da je gledano jer je jedina domaća sapunjara osim „Zabranjene ljubavi“ koja je uspjela uploviti u drugu sezonu i o kojoj bih mogla napisati svašta pogrdno da joj kao protuteža u domaćem serijskom programu na Novoj ne stoji „Periferija city“. Taj glumačko-scenaristički (a bogami i produkcijski) šaneraj ne mogu nadmašiti ni da svi jednog dana dođu na snimanje s moždanim udarom. Što se kvalitetnog stranog serijskog programa tiče, NovaTV tu je očito digla ruke. I bolje, jer još uvijek im ne mogu oprostiti što su jednu od najboljih TV serija u povijesti – „Dva metra pod zemljom“ – prikazivali u ranopopodnevnom terminu i u tri ujutro. Sada nešto slično čine s „Televizijskim poslima“, najhvaljenijom američkom humorističkom serijom u zadnjih pet godina: prikazuju je u deset ujutro u subotu.

Kraće rečeno: Kvaliteta serija: isključivo sapuničarska (1), raspored: stabilan, ali debilan (2)