Hakan Ali TokerVjeran Simeoni (Artagent koncertna poslovnica) obavio je dio produkcije i doveo turskog pijanista Hakana Ali Tokera u Malu dvoranu Vatroslava Lisinskog, u srijedu 24-og studenog 2010. godine. Poziv za navedeni događaj dobio sam sasvim slučajno, gotovo se sudarivši s Vjeranom na koncertu ozbiljne glazbe, gdje sam i upoznao onižeg pijanista za kojeg nikada nisam čuo. Nedovoljna informiranost teret je s kojim ću morati umrijeti, no drago mi je da sam prisustvovao solističkom recitalu turskog umjetnika i postao bogatiji za vrijedno slušačko iskustvo.

Butterfly Suita

Ni mjesečni program događanja u Lisinskom nije ponudio puno više od ¨...Connections - Hakan Ali Toker, klavir...¨, a stranice pak youtube-a nisu ispisale značajnije nastupe od streetpiano zabave na ulicama New Yorka. Ipak, naziv je ¨Connections¨ otkrio istinsku vezu ponajprije Hakana A. Tokera (r.1976) i glazbene umjetnosti, a potom i onu, pomalo dogmatsku, između istoka i zapada, klasike i jazza, folklora i autorskih skladbi. Školovan kao klasični pijanist, Toker je završio studije na istambulskom Državnom konzervatoriju i Bilkent glazbenom univerzitetu u Ankari, a put usavršavanja odveo ga je na Indiana glazbeni univerzitet na kojem je diplomirao 2000. godine. Studirajući klavir, kompoziciju, jazz, elektronsku i tursku glazbu stekao je erudiciju potrebnu za osobit smjer trenutnog profesionalnog djelovanja. Devet američkih godina mladom su pijanistu donijele i kratko, ali burno ljubavno iskustvo kojem je posvetio inovativnu peterostavačnu Butterfly Suitu, uvrštenu u program zagrebačkog koncerta.

Slatkasti orijentalni prizvuci skladbi Evcara Taksim - Evcara Saz Semaisi, turske umjetnice Dilhayat Kalfe (1710-1780), Improvizirani preludij i Fuga u g-molu Girolama Frescobaldija (1583-1643), obrada jazz standarda St. Johns Infirmary i Lisztova Velika etida na Paganinijevu temu br.6 pokazale su širinu Tokerova interesa, a već spomenutim autorskim djelom turski je pijanist završio programski predvidljiv dio koncerta. Ostao je onaj zanimljiviji - Improvizacija na teme iz publike (!).

Improvizacija na teme iz publike

Nakon kratke, prisilne pauze preduhitrio me željom netko iz publike viknuvši - The Good, The Bad & The Ugly! Idućih 10-ak minuta ostao sam dječački nezadovoljan, a slušao sam očekivani i malo predugi tematski razvoj lakih Tokerovih ruku, vjerujem zbog ugađanja improvizacijsko-kompozicijske intuicije. Posljednji sam akord jedva dočekao i nakon kratkog pljeska viknuo - Facile sonata! 545! C-major, Mozart!

Od tog je trenutka počelo sve što sam htio čuti... Originalnom uvodnom frazom Toker se poslužio na samome početku intonirajući preko širokog opsega ljestvica, uskačući i u one najudaljenije spretnim harmonijskim modulacijama. Iz C u F doći na barem 20 načina rutina je kojom mora vladati svaki glazbenik Tokerova izvođačkog profila. Provedbeni okvir Mozartove sonate činili su i citati iz Beethovenove Mjesečeve sonate, te Mozartove arije Kraljice noći iz Čarobne frule, a početna se fraza neprestano javljala u obliku neočekivanog lajtmotiva. Nizanje odabranih folklornih tema iz publike poput ¨Vehni, vehni fijolica¨ ili čardaša ¨Moja mala nema mane¨ bili su novi izazov za Tokera, a nepopravljive je skeptike razoružao uglazbljivanjem motiva nasumce odabranog sedmeroznamenkastog broja mobitela. Naime, dijatonski niz od c1 do e2 dogovorno je označio brojevima od 1 do 0 i time dobio tematsku građu od 7 tonova koju je valjalo trenutno uritmiti i krenuti u stvaranje smislene kompozicije. Besmislena minijatura uskoro je poprimila milozvučan rapsodijski ugođaj, a dojam se svemoći mladog turskog zabavljača nije gubio do kraja dvoipolsatnog nastupa.

Naivno bi bilo vjerovanje da se ovakvim intuitivnim komponiranjem mogu stvoriti velika glazbena djela, jer se ipak pomnijim (duljim) praćenjem interpretacijska navika pretvara u klišej. Nadalje, eventualna sinergija s drugim instrumentalistima uvjetovala bi prilagodbu koja bi uključivala sasvim novu estetiku i skladateljski pristup. Ozbiljna djela zahtijevaju i ozbiljan, mukotrpan rad, znojenje nad kajdankom, te veliki kreativni potencijal, no improvizacijskim se vještinama šire izražajne sposobnosti koje vode do nezamislivih rješenja.

Veze i vrste

Na bezbroj pitanja koja će uvijek slijediti rijetke zabavno-edukativne koncerte poput Tokerovog, postoji tek jedan pravi odgovor. Obzirom na mali broj posjetitelja (njih 30-ak!) pitanje je za koga Toker i u kojem vremenu svira? Zašto se ne prikloni pijanističkom ¨mazohizmu¨ tvorbe još jedne nove, milijunte interpretacije? Zašto zbunjuje klasične i jazz puritance ne svirajući ¨ništa pošteno¨ i zašto još ¨koketira¨ i s folklorom? Čemu improvizacijski rasap, kad u jazzu već improviziraju i tišinu? I konačno; zašto ne glumi (pijanista) u jednoj od globalno popularnih turskih sapunica?

Stidljivi je pijanist odgovorio naslovom recitala (Connections). Želio je ukazati na SMISAO glazbe, a smisao jest - poveznica i logika. Logika kojom se Toker bavi povećava sviračku memoriju, ukazuje na širi kontekst djela, te otvara prostore podudarnosti, i opet VEZA. Te VEZE povezuju VRSTE, a VRSTE je čovjek stvorio radi lakšeg razumijevanja i jednostavnije prezentacije stvorivši time površniji pogled na sveukupnost glazbene umjetnosti.

Podijeli pa vladaj! VRSTE su često nametali manje talentirani skladatelji promičući svoju inferiornost u sklonost glazbenoj revoluciji. No najveći su ostali oni ¨ukalupljeni¨. Oni koji nisu žudili za povijesnom promjenom, već su stvorili prepoznatljiv stil unutar nametnutih obrazaca epohe. Ograničenja i (kruta) pravila potaknula su ih, sasvim neočekivano, na punu slobodu i izražajnost.