U Americi je veliku pažnju privukao blog mladog bračnog para koji čeka bebu, ali nisu sigurni žele li da se dijete rodi pa su pozvali čitatelje da glasaju jesu li za rođenje ili pobačaj. Na početku je bilo više od polovice glasova za pobačaj, pro-life glasači su potom prevagnuli s 80%, no prošli je tjedan u samo nekoliko dana došlo milijun i pol glasova koji su posve pretegnuli za abortus - kao da se taj blog pretvorio u javni referendum za ili protiv pobačaja i kao da ga je potom netko iskoristio da ga izbombardira pro-choice glasovima.

Na blogu ti mladi ljudi govore o svojim strahovima i svjetonazorima, stavljaju na nj ultrazvučne slike djeteta i odgovaraju na konstruktivne primjedbe ljudi koji im pišu - naravno, dobili su i ohrabrenja i osude, snimio ih je i CNN, a javile su im se i obitelji koje bi posvojile dijete. Želite li glasati, učinite to do 9. 12. jer dotad mogu legalno napraviti pobačaj.

Znam da je sve to blesavo, ali ja sam glasao protiv pobačaja. No onda sam pomislio kako će se to dijete osjećati kada jednom naiđe na taj blog i pročita da su ga roditelji olako željeli eliminirati i postalo mi je užasno žao tih nepoznatih Amerikanaca koji su toliko zatvoreni u svoju sebičnost da su čitav internet morali obavijestiti da misle samo na sebe.

Da, roditi dijete znači preuzeti odgovrnost za nekog drugog, a djeca - kao što sam još davno prije rata pročitao na jednom letku koji dijeli Obiteljski centar iz Zagreba - uče ono što doživljavaju:

Dijete koje doživljava neprijateljsko ponašanje, uči se svađati.
Dijete koje doživljava ravnodušnost, uči biti osamljeno.
Dijete koje doživljava kritiziranje, uči osuđivati.
Dijete kojemu se često prigovara, ne primjećuje da ga okolina voli.
Ako se dijete ismijava, ono uči biti povučeno.
Dijete koje doživljava osramoćivanje, uči se stidjeti samoga sebe.
Dijete koje nema braću i sestre, ne zna što je bratska i sestrinska ljubav.

Dijete koje doživljava toleranciju, uči biti strpljivo.
Ako se dijete ohrabruje, ono se uči samopouzdanju i sigurnosti.
Ako dijete doživljava pohvalu, ono uči primjećivati i cijeniti dobro.
Dijete koje doživljava poštenje, uči se biti pravedno.
Ako dijete živi sa sigurnošću, ono se uči povjerenju.
Ako dijete doživljava odobravanje, ono se uči biti zadovoljno sa sobom.
Dijete s kojim se razgovara, uči se razmišljati.
Dijete koje doživljava da se roditelji vole, uči da je obitelj zajednica ljubavi.
Ako dijete živi sa prihvaćanjem i prijateljstvom, ono uči pronalaziti ljubav u svijetu.

Sve je to vrlo jednostavno. Što onda uči dijete kojega se htjelo ubiti, kakvo mu naslijeđe mogu ponuditi ti Amerikanci s bloga?