KRALJ ABDULLAH operiran je prošli tjedan u SAD-u; iako se službeno tvrdi da se on dobro oporavlja, sve se više razgovara o njegovu nasljednikuSaudijski kraljevski dvor izdao je u Rijadu priopćenje u kojem se saudijska i svjetska javnost obavještava da je 86-godišnji saudijski kralj Abdullah u SAD-u uspješno podvrgnut kirurškoj intervenciji na leđima. Nije objavljeno gdje je operiran, ali se zna da je prije nekoliko dana Abdullah doputovao u SAD i smjestio se u “jednoj vrhunskoj klinici specijaliziranoj za bolesti kralježnice”, gdje su obavljene pretrage. Bilo je obznanjeno da ima problema s bolovima u kralježnici zbog istrošenog kralješka, ali i zbog ugruška krvi koji se tamo stvorio. U povodu svega toga javio se i saudijski ministar zdravlja Abdullah al-Rabeeah i na saudijskoj televiziji izjavio:

“Liječnički konzilij preporučio mu je da ode u SAD posjetiti jednu kliniku specijaliziranu za bolesti kralježnice i tamo obavi medicinske pretrage, kako bi se potom pristupilo tretmanu. Mogu sve uvjeriti da je on u stabilnom stanju, da uživa u dobrom zdravlju, te da će se, Božjom voljom, vratiti siguran i zdrav da vodi i dalje ovu ponosnu naciju.” No unatoč takvim umirujućim izjavama ministra zdravstva u saudijskim političkim krugovima ipak vlada stanovita nedoumica u vezi s kraljevim zdravstvenim problemima. Kralj Abdullah ima već 86 godina, te iako je do sada bio dobra zdravlja, to ipak otvara neka pitanja.

Da stvar nije bila sasvim bezazlena vidjelo se i po tome što se u trenutku kada je Abdullah odlučio otputovati u SAD u zemlju smjesta vratio iz inozemstva njegov polubrat, princ Sultan, saudijski prijestolonasljednik, koji je posljednjih godinu i pol živio pretežno u svojoj vili u Agadiru u Maroku. Po saudijskom ustavu jedan o njih dvojice - ili kralj ili prijestolonasljednik - mora uvijek biti u zemlji. Ako kralj nekamo otputuje, prijestolonasljednik mora biti kod kuće, a i obratno. No povratak princa Sultana u zemlju nije sasvim umirio one koji su se počeli pitati kakav će biti razvoj događaja ako je Abdullahova bolest ozbiljnija. Princ Sultan je, naime, još bolesniji o Abdullaha, a - uz to - on je najstariji prijestolonasljednik na svijetu. Ima 82 godine. Trenutačno, osim što je prijestolonasljednik, obavlja i dužnost ministra obrane.

PRINC BANDAR BIN SULTAN s Vladimirom PutinomO njegovim zdravstvenim problemima vrlo se malo govori, još manje službeno objavljuje. Zna se da je prije 18 mjeseci u SAD-u bio na težoj operaciji od koje se potom oporavljao u svojoj vili u Agadiru, te povremeno odlazio na kontrole u SAD. Prema nekim ranijim informacijama bio mu je dijagnosticiran rak debelog crijeva, ali to nije nikada potvrđeno. Saudijska Arabija ima vrlo specifičan način nasljeđivanja prijestolja, sasvim drukčiji nego što je to običaj u bilo kojoj drugoj dinastiji na svijetu. Uobičajeno je - barem je to gotovo stalna praksa u Europi - da prijestolje nasljeđuje sin ili kći dotadašnjeg monarha, a tek u iznimnim slučajevima, ako monarh nema potomaka, prijestolje ide bratu ili sestri monarha, odnosno, ako su oni već mrtvi, suverenovim nećacima. U Saudijskoj Arabiji praksa je drukčija, pa su - nakon smrti osnivača kraljevine Saudijske Arabije, kralja Abdula Aziza al-Sauda 1953. - na prijestolju bili isključivo njegovi sinovi Saud od 1953. do 1964., Faisal od 1964. do 1975., Khalid od 1975. do 1982., Fahd od 1982. do 2005. godine, a od tada je na prijestolju sadašnji kralj Abdullah. Kada jedan sin umre, nasljeđuje ga brat ili polubrat. Osnivač saudijske kraljevine Abdul Aziz al-Saud bio je nevjerojatno plodan. Imao je 22 žene, a broj njegove djece nije poznat, jer broj kćeri nikada nije obznanjen. Zna se da je imao 37 sinova, od kojih ih je danas - vjeruje se - živo još barem desetak, a oni su u prvom redu nasljedstva. To je sve veći problem, upravo zbog njihove starosti, jer najmlađi od njegovih sinova ima sada šezdesetak godina. Da bi se kraljevsko nasljeđivanje provodilo što mirnije, a politički život bio što stabilniji, 1972. donesen je ustavni zakon o nasljeđivanju po kojem na prijestolje mogu doći samo sinovi ili unuci osnivača kraljevine.

Tada je uvedena i praksa da se unaprijed zna tko će biti prijestolonasljednik, ali ne samo on, nego i onaj tko će ga na prijestolju kao drugi u redu naslijediti. Tako se već dugo zna da će Abdullaha, ako on umre ili bude onemoćao, naslijediti princ Sultan, a do sada se pretpostavljalo da bi poslije Sultana na prijestolje trebao doći još jedan brat, 76-godišnji princ Nayef, bivši dugogodišnji saudijski ministar unutarnjih poslova, sada zamjenik premijera. No u Saudijskoj Arabiji sve je više onih koji su uvjereni da dosadašnji način upravljanja zemljom nije dobar, jer su braća koja se nasljeđuju na prijestolju odviše stara. Uostalom, prethodni kralj Fahd, koji je 2005. umro u 84. godini, posljednjih deset godina nije mogao vladati zbog posljedica moždanog udara, pa je zemljom već tada vladao Abdullah. Čuju se mišljenja da bi sadašnju praksu trebalo promijeniti i vlast u zemlji početi prepuštati sljedećoj generaciji. Da bi se tako nešto moglo dogoditi pokazuje jedan događaj. Upravo zbog situacije s Fahdom, ali i zbog poodmakle dobi sinova tvorca saudijske kraljevine nedavno je formiran novi savjet koji će donositi formalne odluke o nasljeđivanju prijestolja, vodeći računa o zdravlju potencijalnog budućeg kralja. Ako sadašnji kralj Abdullah umre ili odluči abdicirati, Sultan će ga naslijediti, ali o Sultanovu nasljedniku odlučivat će novi savjet Bayat. To bi moglo biti iznimno važno jer bi savjet mogao odlučiti da umjesto Nayafa za Sultanova nasljednika odredi nekog od Sultanovih šest sinova. A upravo Sultanovi sinovi čine najmoćniju jezgru u sljedećoj generaciji saudijske dinastije. Njegov sin Khalid slavni je saudijski general, koji se kao zapovjednik saudijskih snaga jako istakao tijekom Zaljevskog rata 1991.

SLUŽBENI nasljednik saudijskog prijestolja princ Sultan ima 82 godine i još je bolesniji od saudijskog kraljaSultanov sin Bandar bio je dugogodišnji saudijski ambasador u Sjedinjenim Državama, nesumnjivo je najpoznatiji saudijski diplomat, iznimno cijenjen u svijetu. I preostala četiri sina Fahd, Muhammad, Turki i Faisal imaju važne položaje u saudijskom društvu. Posebno je važno to što Sultan pripada klanu Sudairi, koji čine djeca najomiljenije žene Abdula Aziza al-Sauda, a koji je najmoćniji unutar saudijske kraljevske kuće. Tako bi se moglo dogoditi da Sultan bude glava nove kraljevske linije, koja bi prešla na njegove sinove. O tome se govorilo već prije nekoliko godina kada se birao prijestolonasljednik koji će vladati Saudijskom Arabijom nakon Abdullaha. Bilo je već tada raznih spekulacija kako je možda došlo vrijeme da se sljedeći kralj ne bira među ostarjelim sinovima prvog kralja, danas mahom 70-godišnjacima i 80-godišnjacima, nego u idućoj generaciji prinčeva, među Abdul Azizovim unucima. No odlučeno je da se još pričeka s tim korakom, te je za sljedećeg kralja poslije Abdullaha bio određen još jedan Abdul Azizov sin, nekadašnji ministar obrane princ Sultan. Kada je princ Sultan izabran za prijestolonasljednika, čule su se priče da je to napravljeno stoga da upravo preko njega - nakon njega - kraljevska titula ode sljedećoj generaciji prinčeva.

Tvrdilo se da je ta odluka da Sultan bude prijestolonasljednik bila zapravo najava da je izabran i onaj tko će naslijediti Sultana, a to je – tada se prije nekoliko godina spekuliralo – trebao biti njegov sin Bandar al Sultan. Upravo u trenutku kada je 2005. Sultan izabran za prijestolonasljednika Bandar je napustio nakon 22 godine mjesto ambasadora u Washingtonu, te se vratio u domovinu, gdje je imenovan na vrlo utjecajno mjesto šefa savjeta za nacionalnu sigurnost. No dogodilo se nešto nepredviđeno, što zapravo nije bilo neočekivano. Prijestolonasljednik princ Sultan se teško razbolio, neformalno se tvrdilo da mu je dijagnosticiran bio rak debelog crijeva. Bio je na liječenju u vrhunskim svjetskim bolnicama, ali se - tvrdilo se tada - bolest proširila, pa su se već bile pojavile spekulacije da mu se možda počeo bližiti kraj. To je tada izazvalo nemir u saudijskoj kraljevskoj obitelji, jer se počelo otvarati pitanje tko će biti imenovan za nasljednika prijestolja. Razne frakcije počele su se nadmetati za što bolje pozicije, a prema nekim tvrdnjama počelo se događati i nešto zlokobnije od toga. Prema jednoj glasini Bandar se nije želio pomiriti da mu otac neće postati kraljem pa je odlučio svrgnuti s prijestolja kralja Abdullaha prije Sultanove smrti, da ga otac Sultan naslijedi, a da potom on naslijedi oca. No prema toj glasini Bandar je u tome spriječen i potom zatočen. Tu teoriju su, međutim, uvjerljiviji izvori opovrgavali. Ipak, nešto je u svemu tome bilo neobično. Nakon tih glasina Bandar se prestao pojavljivati u javnosti, što je za njega bila sasvim neuobičajena situacija, jer je prije bio jedan od najeksponiranijih članova saudijske obitelji. Bio je stalno u medijima, posebno američkim, vrlo aktivan u javnosti, spreman davati intervjue, i to ne samo političke. Bio je često na raznim primanjima i drugim javnim događanjima, a bilo je poznato da je vrlo blizak obitelji predsjednika Busha. No nakon prosinca 2008. nigdje ga više nije bilo.

NAYEF BIN ABDUL-AZIZ Dugogodišnji ministar unutarnjih poslova, 76-godišnjak za kojeg se smatralo da bi trebao biti nasljednik princa Sultana, ali je sve više onih koji bi krunu predali mlađoj generacijiNije se pojavio čak ni na davanju zakletve kralju nakon što je ponovo imenovan u savjet za nacionalnu sigurnost, niti na obiteljskim okupljanjima. Naravno da je to poticalo kojekakve glasine. Nekoliko mjeseci nakon što se pročulo za Sultanovu bolest kralj Abdullah je objavio da imenuje svojeg polubrata, 76-godišnjeg princa Nayefa, još jednog od sinova osnivača dinastije Abdula Aziza Al Sauda iz klana Sudairi, dotadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, na položaj drugog zamjenika premijera. A to imenovanje su mnogi shvatili kao najavu da će konzervativni Nayef biti imenovan za prijestolonasljednika kada Sultan umre. To je uzbudilo neke od prinčeva, koji su zatražili od Abdullaha da javno opovrgne spekulacije da će Nayef biti njegov nasljednik, ali je on to bio odbio. Čule su se spekulacije da je Nayefovo napredovanje bilo posljedica djelovanja moćnih konzervativnih lobija unutar kraljevske dinastije, čak djelomično i protivno željama samog kralja Abdullaha. Nayef je kontroverzna ličnost, vrlo moćna, ali i često na udaru kritika zbog stanja ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji. Njegovo eventualno imenovanje za nasljednika prijestolonasljednika pokazalo bi da dinastija još nema snage da preda upravljanje zemljom sljedećoj generaciji, nego se nastavlja s praksom favoriziranja prve generacije, i to upravo zato da se očuva konzervativni režim i društvo. Kralj Abdullah i princ Nayef s jedne strane, a prijestolonasljednik princ Sultan s druge strane predstavljaju različite segmente saudijskog društva. Abdullah je snažno povezan s plemenskim vođama u unutrašnjosti Saudijske Arabije, s upraviteljima provincija, te je u dobrim odnosima i s konzervativnim svećenstvom. Vrlo je popularan jer je značajan novac preusmjerio u popravljanje socijalnog položaja siromašnijeg dijela saudijskog stanovništva, te za razvoj provincija. I sam je vrlo konzervativan, snažno usredotočen na jačanje svearapskog jedinstva, manje na razvijanje odnosa sa Zapadom. Sultan je, pak, jače usredotočen na razvoj središnjih institucija države, ima jaču podršku u urbanijem dijelu države, među poduzetnicima, u državnoj upravi, te je skloniji razvijanju odnosa sa Zapadom, posebno sa Sjedinjenim Državama. Upravo je zato bila tako značajna činjenica da je njegov sin bio tako dugo ambasador u Washingtonu, jer su se preko njega razvijali ne samo odnosi SAD-a i Saudijske Arabije, nego i Sultanova klana s američkim establishmentom.

RIJAD Bogata prijestolnica Saudijske Arabije: zemlja je važna zbog velikih zaliha nafte i Meke i Medine, muslimanskih svetih mjestaIako američka administracija ima odlične odnose i s kraljem Abdullahom, u SAD-u se čuju mišljenja da bi u Washingtonu ipak preferirali da na vlast u Sudijskoj Arabiji dođe Sultanov klan, jer bi to jamčilo razvoj još bliskijih veza na dulje vrijeme. Zato su se s toliko pozornosti u Saudijskoj Arabiji pratila ova medicinski prouzročena recentna putovanja prvih ljudi kraljevske kuće, Abdullahovo putovanje iz Rijada u SAD, te Sultanovo putovanje iz Agadira u Rijad. No saudijska novinska agencija objavila je prije nekoliko dana jednu kratku vijest o još jednom putovanju, koja je također izazvala dosta pozornosti. Vijest glasi: “Princ Bandar bin Sultan, generalni tajnik savjeta za nacionalnu sigurnost, stigao je u Rijad u četvrtak s putovanja u inozemstvu. Princ Muqrin bin Abdul, šef saudijske obavještajne službe, dočekao ga je na aerodromu i zaželio mu dobrodošlicu kući. Princa Bandara dočekali su princ Khaled bin Sultan, zamjenik ministra obrane i zrakoplovstva te glavni vojni inspektor, princ Muhammad bin Nayef, zamjenik ministra unutrašnjih i sigurnosnih poslova, princ Abdul Aziz bin Fahd, državni ministar i predsjednik suda vlade, princ Faisal bin Khaled bin Sultan, savjetnik na dvoru prijestolonasljednika, i princ Salman bin Sultan, zamjenik generalnog tajnika savjeta za nacionalnu sigurnost. Na dočeku su bili i brojni drugi vodeći prinčevi i članovi stožera savjeta nacionalne sigurnosti.” Vijest je važna već po tome što je to prvo spominjanje Bandara u javnosti nakon dugog vremena. No važna je i stoga što je iz vijesti vidljivo da je riječ bila o velikom dočeku, da su Bandara dočekala dva njegova brata i još nekoliko pripadnika klana Sudairi, te da to nije bilo obično rutinsko vraćanje s nekog uobičajenog puta u inozemstvo. Bio je to doček čovjeka od kojeg se mnogo očekuje.