Objavljeno u Nacionalu br. 785, 2010-11-30

Autor: Zoran Ferić

Koje su sve koristi od legalizacije prostitucije

Umjesto da islužene prostitutke završe bez prihoda u barakama Crvenoga križa, bilo bi poštenije da se najstariji zanat na svijetu legalizira, da se oporezuje i da se izvuče iz kriminalnog miljea - a ne da se pravimo da ne postoji

Zoran FerićZoran Ferić"Od side se duže živi nego od penzije“, kaže jedan pretpotopni vic, ali to što je star ne čini ga manje aktualnim. Kod nas se i od normalne mirovine živi teško i svakodnevica se pretvara u opasnu financijsku ekvilibristiku: da li kupiti pileća krilca za 15 kuna, pa da ne ostane ni za što drugo, ili dati 5 za grincajg, 5 za pola kile kelja, a ostatak potrošiti na kruh?

Recepte za objede umirovljenika ne možemo vidjeti na televiziji, ne pomažu tu iskustva Ane Ugarković i Renea Bakalovića, nego samo iskustvo života u siromaštvu i elementarna matematika. Pa ako se od mirovine živi na rubu egzistencije, kako se onda živi kad nema nikakve mirovine? A upravo tako, bez ikakve mirovine, žive žene koje su se ovdje kod nas bavile prostitucijom i, zapravo, radile prilično naporno cijeli svoj radni vijek.


Ne kažem da nema napornijih poslova, ali i ovo je posao koji bi čovjeku trebao osigurati nekakvu egzistenciju u starosti. Međutim, to se u pravilu ne događa. Perspektiva žena koje su izabrale najstariji zanat - ili je pak zanat izabrao njih - je sićušna socijalna pomoć u starosti i baraka crvenoga križa. Pitanje prostitucije u Hrvatskoj, prošloga tjedna aktualizirali su članci u Jutarnjem o djevojčicama iz doma u Osijeku, koje su se prodavale za sitan novac i tako krenule u tu opasnu priču. To nije isti problem, već čujem kritike. Maloljetnička prostitucija u domu i prostitucija kao problem dvije su različite priče i treba ih odvojeno rješavati. Treba djevojkama koje su to radile pružiti mogućnost da iz čitave priče izađu sa što manje posljedica i dovesti ih do mogućnosti da svoje zanimanje same izaberu. Pa ako se ipak odluče za najstariji zanat jer im je tako lakše ili zanimljivije, neka to bude pri punoj svijesti, ili sa što više svijesti. Ni pušači nisu sami izabrali da budu pušači, čujem opet kritiku, a vide da su temeljito popušili tek kad im dijagnosticiraju rak na plućima.

Isto tako, bit će strašno ako upravo te djevojke uvide da su konačno popušile tek kad se u starosti nađu u nekoj od baraka crvenog križa. No, stvar je u tome što će prostitucije uvijek biti i što svi socijalni i državni eksperimenti od Egipta do danas prostituciju nisu eliminirali kao oblik zarade. Ima je više kad je siromaštvo, to je istina, ima je više tamo gdje su ljudi apatični i nezadovoljni, kao posljednjih godina na istoku Europe, i to je istina, u bogatim zemljama ta se radna snaga uvozi, i to je istina, a velik dio toga uvoza je čista trgovina robovima, i to je istina, ali i mimo toga, mimo siromaštva, traffickinga ili surove kolonizacije, prostitucije će biti. Ako ne za kruh, onda za nove cipele, ako ne za cipele, onda za kabriolet, ako ni za kabriolet, onda za vilu na Tuškancu. Stvar je naprosto u strasti, za friškim tijelima i za novcem podjednako. I sada se odjednom sa zgražanjem javnost pita ima li stvarno prostitucije po dječjim domovima. Ima je po dječjim domovima kao što je ima posvuda, samo što hrvatsko društvo nikako da samo sebi prizna tako nešto. Prostitucija je kod nas trgovina na crno, ali u sivoj zoni. Zabranjena je, ali ne baš jako.

Ima je posvuda, ali vide je tek rijetki. Oni pak, koji se time ozbiljno bave svakodnevno, socijalni radnici, policija i sudovi limitirani su zapravo nekim općim društvenim stavom prema prostituciji. Ključno je educirati mlade o tome što sa sobom nosi taj zanat i zorno im pokazati posljedice. U školskim programima o prostituciji se, kao i o spolnosti, govori nesustavno i periodički: spolne bolesti u biologiji ili Sonja Marmeladova u književnosti. Trebalo bi educirati mlade o ponašanjima povezanima s prostitucijom. Onda bi kao seksualni radnici saznali da imaju pravo na, recimo, mirovinu i beneficirani staž, kao građani bi znali da se moraju aktivno uključiti u borbu protiv trgovine ljudima i suzbijanje svih kriminalnih aktivnosti koje su povezane s prostitucijom, kao klijenti trebali bi znati kako se zaštititi, kako zaštiti seksualne radnike i kako se ponašati kad naiđu na žrtve trgovine robljem. Legalizacija bi pak stvorila zakonski okvir i mogućnost da prostitucija konačno izađe iz sive zone i dominacije kriminala. Oporezivanje bi stvorilo financijsku mogućnost i za edukaciju i za opširniji socijalni program, a sav porez prikupljan od toga sektora, neka u sektoru i ostane.

Na taj način, žene koje su ipak većina u tom poslu, imale bi puno svjetliju perspektivu od prihvatilišta crvenog križa i možda nešto malo više poštovanja svoje okoline. Veliki europski gradovi tradicionalno imaju svoje kvartove crvenih svjetiljki gdje je koncentrirana većina klubova i bordela. Jasno je i zašto: tako je čitavu stvar lakše kontrolirati. U Njemačkoj, gdje je prostitucija legalna, u tim se kvartovima čovjek osjeća jednako sigurno kao i u poslovnim četvrtima ili među vilama dobro stojećih ljudi. U Zagrebu smo u dalekoj prošlosti imali kvart bludilišta, u Tkalčićevoj i Kožarskoj. Danas, kad se o prostituciji ne misli ozbiljno ni socijalno, ni zdravstveno ni urbanistički, prostitucija je u Zagrebu potpuno raspršena. Ilegalnih bordela koji funkcioniraju po stanovima ima gotovo u svim četvrtima, od elitnih, Mihaljevca ili Medveščaka, do Novog Zagreba, Dubrave i Rudeša. Situacija je u tom smislu i neugodna i nepraktična, a čitav grad je zapravo jedan golemi kupleraj. Meni to ne smeta, ali shvaćam da ima ljudi kojima smeta i da im javna kuća u neposrednoj blizini stana stvara prilične probleme. Nesumnjivo je da će ovaj problem sačekati idući Vladu, ili čak onu poslije nje, ali što ga prije počnemo rješavati, manje će nevidljivih i nedodirljivih žena životariti po prihvatilištima crvenog križa i pučkim kuhinjama.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika