Objavljeno u Nacionalu br. 785, 2010-11-30
I Zafranović u stilu Vrdoljaka; do kada će HTV razvlačiti Broza?
HTV u svojim visokim dramsko-dokumentarnim planovima nije u stanju kvalitetno apsolvirati Broza ni trideset godina nakon njegove smrti, kao ni odmaknuti se od njega. Evidentno je samo to da su sposobni ogroman novac ulupati u šablonsko-ekshibicionističke projekte koji dave desničarenjem, ili navabljuju trivijalnošću, i obilježeni su nečuvenim proceduralnim aferama kakve su teško zamislive na institucionalnim televizijama. Pokojni Broz imao je nekakvoga smisla za film, i da je u stanju vidjeti kako ga danas razvlače na HTV-u, zabranio bi sam sebe
Srećko JurdanaJedva da je završila stara, Vrdoljakova, a najavljuje se već nova dokumentarna serija o Josipu Brozu, ovaj put Zafranovićeva. Nekakav programski genij na HTV-u svojedobno je očito pomislio kako bi bilo vrlo zgodno i nadasve originalno da Tita televizijski obrade jedan desničar i jedan ljevičar, čime će svi ukusi biti zadovoljeni.
Na fonu te misaono ograničene dosjetke - tipične za hrvatsku medijsku percepciju demokracije - zagrabilo se u televizijsku vreću, i nadahnutim autorima oslobođen je put prema neograničenome razvlačenju onoga što je još ostalo od Brozove karizme. Metodička bliskost ideoloških antipoda I Antun Vrdoljak i Lordan Zafranović - u Brozovo vrijeme obojica režimski miljenici, koji su naknadno na različite načine modificirali svoju ranu ljubav prema bunaru koji ih je izdašno pojio - osnovali su privatne firme specijalno za proizvodnju svojih današnjih brozovskih motiva, no kreativna sličnost tu nije prestala.
Vrdoljakovu seriju obilježio je odmah na početku emitiranja skandal s Veljkom Bulajićem, Zafranovićevu - dok još nije ni završena - obilježava već skandal s Mirom Šuvar. Različiti ideološko-interesni predznaci hrvatskih novopečenih televizijskih titologa - koji su autore dramatično antagonizirali, u nekim situacijama dovodili ih i na rub fizičkoga sukoba - ipak nisu, kako vidimo, bili prepreka za uspostavu određene metodološke bliskosti koja se razvila pod HTV-ovim pokroviteljstvom. Mnogi pratitelji televizijske scene svakako još pamte da je Vrdoljak opljačkao “Titove memoare” – seriju o Brozovu životu koju je sedamdesetih realizirao Veljko Bulajić – i brojne kadrove Tita koji uživo govori o sebi hladno uvrstio u svoj novovremeni uradak bez dozvole autora (spomenutog gospodina Bulajića). Autohtoni Titovi monolozi bili su i jedina zanimljiva stvar u Vrdoljakovoj seriji obilježenoj historijskim netočnostima, amaterskom realizacijom i paušalnim desničarenjem, i kad ih je uvrštavao bez dozvole, umjetnik je znao da svome djelu pribavlja rijetku atrakciju, pa makar uzetu iz drugog dvorišta. Javnosti je uskraćena informacija kako se, i je li se, na kraju izgladila ta afera, no ostala je spoznaja da su gospodin Vrdoljak i HTV u estetskoj sferi primijenili zakon jačega, i nastupili kao partneri u jednoj nečasnoj pustolovini otvorenoga ignoriranja tuđih autorskih prava.
Kako rekosmo, izgleda da se sličan siže razvija i kod Zafranovića. Autor je svoju brozoviziju pripremao u suradnji s Mirom Šuvar, novinarkom i suprugom pokojnog lijevog ideologa Stipe Šuvara, koja mu je na početku (preko Šuvarova nekadašnjeg novinarskog štićenika Ninoslava Pavića) osigurala financijsku i moralnu podršku Europapressa, i sudjelovanje Brozove bivše supruge Herte Haas, najzanimljivije akvizicije u projektu. Za nastup u seriji pridobila je i druge vrijedne svjedoke Titova života i djela, osobno intervjuirala mnoge junake i antijunake Brozova vremena, i ostala preneražena kad je (iz Zafranovićeva nedavnog intervjua Nacionalu) shvatila da sve to nije pretjerano važno, jer čovjek o Brozu zapravo priprema jedan raspojasani erotsko-hedonistički couplet. Gospodin Zafranović izborio se u jugoslavenskoj Hrvatskoj za političko-filmski status kombinacijom komunističkoga pravovjerja i forsiranja motiva neobuzdane seksualnosti: prvim se čvrsto etablirao u ideološkome miljeu koji je birao svoje favorite na temelju specijalnih kriterija, drugo je prodavao kao svoj “autorski iskorak” ili “umjetničku provokaciju”, u cjelini komforno funkcionirajući kao nedodirljivi politički podobnik obilježen stilskim prizvukom dopuštene avangardnosti.
Njegova aktualna fascinacija Brozovim romantičnim životom, tj. brojem ljubavnica, za ljude iz spomenutog razdoblja koji makar i djelomično poznaju njegovu orijentaciju, ne bi trebala biti iznenađenje. Čini se da je gospođa Šuvar u suradnju sa Zafranovićem ušla prenaivno, očekujući nekakav “ozbiljan”, ako ne i simpatizerski dokument o Brozu od kronično utilitarno orijentiranoga autora, kojem je savršeno jasno da na Brozu ne može više ostvariti nikakav politički profit, i jedina trgovina u koju je još spreman upustiti se - to je prodaja nekakve kasne travestije s već potpuno otrcanom tematikom Brozove raskalašenosti.
Kako god bilo, Mira Šuvar - Zafranovićeva ravnopravna inicijalna partnerica u projektu - osjeća se izigranom, Zafranovićev pristup Brozu doživljava kao uvredu za historijske likove koje je na temelju osobnog političkog pedigrea uspjela dovesti u seriju, i prijeti zabranom njezinoga emitiranja (na što valjda po ugovoru ima pravo). Kad je o spomenutim likovima riječ - Herti Haas i drugima - Zafranović se doista pokazao kao teški falschspieler, objavljujući, bez pitanja i dozvole, u novinama i na televiziji dijelove njihovih intervjua koje su dali ekskluzivno za seriju. Herta Haas je u tom povodu navodno rekla kako “nije šutjela šezdeset godina zato da bi danas Zafranović krčmio njezin intervju u medijima”. Tko je, međutim, pod bilo kakvim okolnostima ušao u suradnju s legendarnim gospodinom Zafranovićem, učinio je to na osobnu odgovornost i za posljedice može u prvome redu okriviti vlastitu nesmotrenost ili izostanak nužnog opreza.
To vjerojatno vrijedi i za (danas pokojnu) Hertu Haas i druge svjedoke u seriji koji su osjetili udar Zafranovićeve bezobzirnosti, kao i za Miru Šuvar koja je Zafranovićeve arogantne postupke naknadno pretvorila u javni fenomen. “Zar bi jedna Olga Humo, koja je vodila Titovu korespondenciju s Churchillom i bila im prevoditeljica prilikom prvog susreta 1944. u Napulju, pristala sudjelovati u priči o Titovim ljubavnicama i njegovu ‘intimnom’ životu?” - artikulirala je problem gospođa Šuvar u razgovoru za Nacional. Vjerojatno ne bi, ali dio odgovornosti za razvoj događaja Zafranovićeva nesuđena koautorica - zajedno s drugima koje je uvela u priču - pouzdano može prebaciti na svoje slijepo uvjerenje da kod Zafranovića i dalje snažno egzistira ranija politička korektnost brozovskoga tipa. Kao što je njezin suprug (Stipe Šuvar) do zadnjeg trenutka publici dokazivao da zadržava nepokolebljivu vjeru u titoističko bratstvo-jedinstvo i samoupravljanje, čak i u fazi kad su ti pojmovi definitivno postali apsurdni, tako je i Mira Šuvar njegovala iluzorno povjerenje u ideološku čvrstoću nekadašnjeg filmskoga miljenika profanoga titoističkog poretka, kojega danas ne zanima ništa više od sitnih trženja preživjelim emocijama iz jednog izgubljenog vremena.
Ne začuđuje stoga što su Vrdoljak i Zafranović u produkciji svojih serija pokazali istu razinu bezobzirnosti prema ljudima od kojih su tražili doprinos i usluge, jer radi se o hrvatskim historijskim profilima koji su provjereno obuzeti realizacijom svojih neposrednih interesa u prvome redu, a u znatno manjoj mjeri etičkim okolnostima u kojima se ta realizacija izvodi. Prilično, međutim, začuđuje spoznaja da HTV u svojim visokim dramsko-dokumentarnim planovima nije u stanju kvalitetno apsolvirati Broza ni trideset godina nakon njegove smrti, kao ni od- maknuti se od njega. Evidentno je samo to da su sposobni ogroman novac ulupati u šablonsko-ekshibicionističke pro- jekte koji dave desničarenjem, ili navabljuju trivijalnošću, i obilježeni su nečuvenim proceduralnim aferama kakve su teško zamislive na institucionalnim televizijama. Pokojni Broz imao je nekakvoga smisla za film, i da je u stanju vidjeti kako ga danas razvlače na HTV-u, zabranio bi sam sebe.
Vezane vijesti
Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge
Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više
- Rat protiv ministarstva okoliša
- I SDP kongresom protiv krize
- Kujundžić bi da bude Čačić u 'vladi u sjeni'
Komentari
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu
registracija
30/9/09
davor12345, 01.12.10. 10:48
Nema toga što Rvacka televizija ne mere plat't.