Objavljeno u Nacionalu br. 785, 2010-11-30

Autor: Srećko Jurdana

I Zafranović u stilu Vrdoljaka; do kada će HTV razvlačiti Broza?

HTV u svojim visokim dramsko-dokumentarnim planovima nije u stanju kvalitetno apsolvirati Broza ni trideset godina nakon njegove smrti, kao ni odmaknuti se od njega. Evidentno je samo to da su sposobni ogroman novac ulupati u šablonsko-ekshibicionističke projekte koji dave desničarenjem, ili navabljuju trivijalnošću, i obilježeni su nečuvenim proceduralnim aferama kakve su teško zamislive na institucionalnim televizijama. Pokojni Broz imao je nekakvoga smisla za film, i da je u stanju vidjeti kako ga danas razvlače na HTV-u, zabranio bi sam sebe

Srećko JurdanaSrećko JurdanaJedva da je završila stara, Vrdoljakova, a najavljuje se već nova dokumentarna serija o Josipu Brozu, ovaj put Zafranovićeva. Nekakav programski genij na HTV-u svojedobno je očito pomislio kako bi bilo vrlo zgodno i nadasve originalno da Tita televizijski obrade jedan desničar i jedan ljevičar, čime će svi ukusi biti zadovoljeni.

Na fonu te misaono ograničene dosjetke - tipične za hrvatsku medijsku percepciju demokracije - zagrabilo se u televizijsku vreću, i nadahnutim autorima oslobođen je put prema neograničenome razvlačenju onoga što je još ostalo od Brozove karizme. Metodička bliskost ideoloških antipoda I Antun Vrdoljak i Lordan Zafranović - u Brozovo vrijeme obojica režimski miljenici, koji su naknadno na različite načine modificirali svoju ranu ljubav prema bunaru koji ih je izdašno pojio - osnovali su privatne firme specijalno za proizvodnju svojih današnjih brozovskih motiva, no kreativna sličnost tu nije prestala.


Vrdoljakovu seriju obilježio je odmah na početku emitiranja skandal s Veljkom Bulajićem, Zafranovićevu - dok još nije ni završena - obilježava već skandal s Mirom Šuvar. Različiti ideološko-interesni predznaci hrvatskih novopečenih televizijskih titologa - koji su autore dramatično antagonizirali, u nekim situacijama dovodili ih i na rub fizičkoga sukoba - ipak nisu, kako vidimo, bili prepreka za uspostavu određene metodološke bliskosti koja se razvila pod HTV-ovim pokroviteljstvom. Mnogi pratitelji televizijske scene svakako još pamte da je Vrdoljak opljačkao “Titove memoare” – seriju o Brozovu životu koju je sedamdesetih realizirao Veljko Bulajić – i brojne kadrove Tita koji uživo govori o sebi hladno uvrstio u svoj novovremeni uradak bez dozvole autora (spomenutog gospodina Bulajića). Autohtoni Titovi monolozi bili su i jedina zanimljiva stvar u Vrdoljakovoj seriji obilježenoj historijskim netočnostima, amaterskom realizacijom i paušalnim desničarenjem, i kad ih je uvrštavao bez dozvole, umjetnik je znao da svome djelu pribavlja rijetku atrakciju, pa makar uzetu iz drugog dvorišta. Javnosti je uskraćena informacija kako se, i je li se, na kraju izgladila ta afera, no ostala je spoznaja da su gospodin Vrdoljak i HTV u estetskoj sferi primijenili zakon jačega, i nastupili kao partneri u jednoj nečasnoj pustolovini otvorenoga ignoriranja tuđih autorskih prava.

Kako rekosmo, izgleda da se sličan siže razvija i kod Zafranovića. Autor je svoju brozoviziju pripremao u suradnji s Mirom Šuvar, novinarkom i suprugom pokojnog lijevog ideologa Stipe Šuvara, koja mu je na početku (preko Šuvarova nekadašnjeg novinarskog štićenika Ninoslava Pavića) osigurala financijsku i moralnu podršku Europapressa, i sudjelovanje Brozove bivše supruge Herte Haas, najzanimljivije akvizicije u projektu. Za nastup u seriji pridobila je i druge vrijedne svjedoke Titova života i djela, osobno intervjuirala mnoge junake i antijunake Brozova vremena, i ostala preneražena kad je (iz Zafranovićeva nedavnog intervjua Nacionalu) shvatila da sve to nije pretjerano važno, jer čovjek o Brozu zapravo priprema jedan raspojasani erotsko-hedonistički couplet. Gospodin Zafranović izborio se u jugoslavenskoj Hrvatskoj za političko-filmski status kombinacijom komunističkoga pravovjerja i forsiranja motiva neobuzdane seksualnosti: prvim se čvrsto etablirao u ideološkome miljeu koji je birao svoje favorite na temelju specijalnih kriterija, drugo je prodavao kao svoj “autorski iskorak” ili “umjetničku provokaciju”, u cjelini komforno funkcionirajući kao nedodirljivi politički podobnik obilježen stilskim prizvukom dopuštene avangardnosti.

Njegova aktualna fascinacija Brozovim romantičnim životom, tj. brojem ljubavnica, za ljude iz spomenutog razdoblja koji makar i djelomično poznaju njegovu orijentaciju, ne bi trebala biti iznenađenje. Čini se da je gospođa Šuvar u suradnju sa Zafranovićem ušla prenaivno, očekujući nekakav “ozbiljan”, ako ne i simpatizerski dokument o Brozu od kronično utilitarno orijentiranoga autora, kojem je savršeno jasno da na Brozu ne može više ostvariti nikakav politički profit, i jedina trgovina u koju je još spreman upustiti se - to je prodaja nekakve kasne travestije s već potpuno otrcanom tematikom Brozove raskalašenosti.

Kako god bilo, Mira Šuvar - Zafranovićeva ravnopravna inicijalna partnerica u projektu - osjeća se izigranom, Zafranovićev pristup Brozu doživljava kao uvredu za historijske likove koje je na temelju osobnog političkog pedigrea uspjela dovesti u seriju, i prijeti zabranom njezinoga emitiranja (na što valjda po ugovoru ima pravo). Kad je o spomenutim likovima riječ - Herti Haas i drugima - Zafranović se doista pokazao kao teški falschspieler, objavljujući, bez pitanja i dozvole, u novinama i na televiziji dijelove njihovih intervjua koje su dali ekskluzivno za seriju. Herta Haas je u tom povodu navodno rekla kako “nije šutjela šezdeset godina zato da bi danas Zafranović krčmio njezin intervju u medijima”. Tko je, međutim, pod bilo kakvim okolnostima ušao u suradnju s legendarnim gospodinom Zafranovićem, učinio je to na osobnu odgovornost i za posljedice može u prvome redu okriviti vlastitu nesmotrenost ili izostanak nužnog opreza.

To vjerojatno vrijedi i za (danas pokojnu) Hertu Haas i druge svjedoke u seriji koji su osjetili udar Zafranovićeve bezobzirnosti, kao i za Miru Šuvar koja je Zafranovićeve arogantne postupke naknadno pretvorila u javni fenomen. “Zar bi jedna Olga Humo, koja je vodila Titovu korespondenciju s Churchillom i bila im prevoditeljica prilikom prvog susreta 1944. u Napulju, pristala sudjelovati u priči o Titovim ljubavnicama i njegovu ‘intimnom’ životu?” - artikulirala je problem gospođa Šuvar u razgovoru za Nacional. Vjerojatno ne bi, ali dio odgovornosti za razvoj događaja Zafranovićeva nesuđena koautorica - zajedno s drugima koje je uvela u priču - pouzdano može prebaciti na svoje slijepo uvjerenje da kod Zafranovića i dalje snažno egzistira ranija politička korektnost brozovskoga tipa. Kao što je njezin suprug (Stipe Šuvar) do zadnjeg trenutka publici dokazivao da zadržava nepokolebljivu vjeru u titoističko bratstvo-jedinstvo i samoupravljanje, čak i u fazi kad su ti pojmovi definitivno postali apsurdni, tako je i Mira Šuvar njegovala iluzorno povjerenje u ideološku čvrstoću nekadašnjeg filmskoga miljenika profanoga titoističkog poretka, kojega danas ne zanima ništa više od sitnih trženja preživjelim emocijama iz jednog izgubljenog vremena.

Ne začuđuje stoga što su Vrdoljak i Zafranović u produkciji svojih serija pokazali istu razinu bezobzirnosti prema ljudima od kojih su tražili doprinos i usluge, jer radi se o hrvatskim historijskim profilima koji su provjereno obuzeti realizacijom svojih neposrednih interesa u prvome redu, a u znatno manjoj mjeri etičkim okolnostima u kojima se ta realizacija izvodi. Prilično, međutim, začuđuje spoznaja da HTV u svojim visokim dramsko-dokumentarnim planovima nije u stanju kvalitetno apsolvirati Broza ni trideset godina nakon njegove smrti, kao ni od- maknuti se od njega. Evidentno je samo to da su sposobni ogroman novac ulupati u šablonsko-ekshibicionističke pro- jekte koji dave desničarenjem, ili navabljuju trivijalnošću, i obilježeni su nečuvenim proceduralnim aferama kakve su teško zamislive na institucionalnim televizijama. Pokojni Broz imao je nekakvoga smisla za film, i da je u stanju vidjeti kako ga danas razvlače na HTV-u, zabranio bi sam sebe.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

registracija
30/9/09

davor12345, 01.12.10. 10:48

Nema toga što Rvacka televizija ne mere plat't.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika