Već od prvog trenutka kad je plasirana u medije, bilo je sasvim jasno da vijest, prema kojoj će Željko Rohatinski na idućim izborima nastupiti kao kandidat HSLS-a, neće izdržati dulje od nekoliko dana. Djelomice stoga što je ideja, da guverner Hrvatske narodne banke postane predstavnik socijalnih liberala, logički slična najavama na naslovnicama tipa "Cristiano Ronaldo potpisuje za Hajduk" ili "Ivan Šuker novi je čelnik Svjetske banke", ali i zato što bi Rohatinski takvim ulaskom u politiku vjerojatno kompromitirao povjerenje koje uživa u velikom dijelu hrvatske javnosti. Željko Rohatinski uspješan je guverner HNB-a i – ono što je iznimno važno – u dosadašnjim javnim istupima pokazao se iznimno principijelnom osobom, koja nije popuštala ni pred kakvim pred političkim pritiscima.

Posljednji primjer star je otprilike mjesec dana, kada je Rohatinski upozorio da će, sa sadašnjom politikom kakvu vodi HDZ-ova vlada, Hrvatska za godinu dana završiti u provaliji. Slična upozorenja svakoga tjedna dolaze i iz oporbe, ali javnost ne reagira, što pokazuje koliko je niska razina povjerenja prema opozicijskim strankama. Ovdje nije riječ o statistici (prema kojoj Kukuriku koalicija uvjerljivo vodi ispred HDZ-a i HSS-a), nego o osjećaju nepovjerenja pretežnog dijela biračkog tijela prema političarima općenito i njihovim obećanjima. Grubo rečeno, ljudi ne osjećaju entuzijazam u svojoj spremnosti da glasaju za opoziciju, nego to čine jer su svjesni da je u ovih sedam godina HDZ-ove vlasti Hrvatska u mnogočemu atrofirala. Posljednja ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je jedino Ivo Josipović popularniji od Željka Rohatinskog, jer dobiva tri puta više glasova nego Zoran Milanović, odnosno čak četverstruko u odnosu na Jadranku Kosor.

Unatoč spomenutim pokazateljima, dobro je da je Rohatinski eksplicitno demantirao politički angažman u izbornoj kampanji koja nam predstoji: "Politički angažman, u smislu učlanjenja u neku stranku, ne zanima me. To nije dolazilo u obzir ni prije, ne dolazi ni sada", otklonio je u četvrtak, 2. prosinca, Željko Rohatinski medijsku najavu svoga političkog angažmana. Zašto je dobro kad kvalitetni stručnjak, uz čije se ime ne vuku afere i optužbe, odbije da se bavi politikom? U prvom redu zato što nisu sazreli ni najmanji uvjeti za ulazak Željka Rohatinskog u politiku, a parlamentarni izbori nisu događaj kojim se izravno bira novi predsjednik vlade. Hrvatska je bipolarizirana na blokove što ih predvode SDP i HDZ i, realno, male su šanse da se pojavi treća politička opcija, koja bi mogla bitno promijeniti sadašnju situaciju.

Ivan Šuker i Željko RohatinskiIzbor je takav kakav jest: ili Zoran Milanović, ili Jadranka Kosor, sve ostalo su iluzije. Uostalom, da HSLS na nekoliko mjesta i prijeđe izborni prag, mogao bi imati maksimalno četiri ili pet zastupnika, a to znači da bi Željko Rohatinski postao običan saborski zastupnik. Biti al pari s Josipom Đakićem, Ivanom Drmićem i sličnim pripadnicima najvišega predstavničkog tijela – bio bi to i ljudski i profesionalni gubitak digniteta.

Osim toga, Rohatinski treba HSLS-u i Darinku Kosoru, a ne obratno. Novi predsjednik liberala vodi prilično hrabru politiku i pokušava "dehadezeizirati" svoju stranku, ali zasad nema nagovještaja zamjetnijeg rasta rejtinga. Zato HSLS-u treba kapitalac formata Rohatinskoga, makar on izgorio još i prije proglašenja izbornih rezultata. Uostalom, ova zemlja i njezino stanovništvo treba sposobnog guvernera Narodne banke, a, na žalost, lista potencijalnih kandidata, blago rečeno, baš i nije predugačka. Zato je imperativ da Željko Rohatinski ostane na čelu HNB-a, jer će – slutimo – i s budućom vladom imati dosta posla.