Der Spiegel jedan od listova kojima je Wikileaks ustupio ukradene američke depešeAmeričke vlasti provode istragu o tome kako su američki službeni tajni dokumenti došli do internetskog sitea Wikileaks i sve je više indicija da je pozadina banalna. Čini se da je stotine tisuća dokumenata presnimio sa službenih kompjutera jedan mladi američki vojnik, nezadovoljan svojim statusom i životom u vojsci, koji je unatoč mladosti i niskom hijerarhijskom položaju, imao pristup i najvećim američkim državnim tajnama.

TVRDI SE DA JE napravljen veliki sigurnosni propust pri procjeni je li on osoba koja bi smjela imati takav pristup američkim državnim tajnama, tim više što je bilo raznih signala koji su njegovim pretpostavljenima trebali biti alarm da bi ga trebalo dodatno provjeriti. Pritom su se u nekim desničarskim američkim medijima počele pojavljivati i tvrdnje kako se sve to možda i dogodilo zato što je taj mladi vojnik homoseksualac, pa cijela ova afera treba poslužiti i da se preispita treba li uopće homoseksualcima dopustiti da služe u američkoj vojsci.

U središtu svega je 22-godišnji vojnik prve klase Bradley Manning, koji je do uhićenja u lipnju ove godine bio raspoređen u obavještajnom odjelu Druge brigade Desete američke planinske divizije, elitne američke interventne postrojbe, stacionirane u Iraku. Sada se nalazi u vojnom zatvoru pod teškom optužbom otkrivanja vojnih i državnih tajni, te mu prijeti 52 godine zatvora. Sam je u elektronskom dopisivanju s jednim hackerom otkrio da je iz povjerljive američke državne baze podataka Siprnet skinuo gomilu povjerljivih dokumenata, te ih potom predao dalje. Iako je bio na samom dnu američke vojne hijerarhije, te u tom obavještajnom odjelu radio pomoćne poslove, kaže da je u jednom razdoblju pretežno odlazio časnicima po kavu i prao podove, prošao je sigurnosnu provjeru i imao lozinku za ulazak u tajni kompjuterski sustav. Sada istražitelji žele razotkriti zašto je to učinio i misle da je njegov motiv vrlo osobne prirode, povezan s njegovom socijalnom izoliranošću i neprilagođenošću vojsci izazvanima time što je homoseksualac.

JULIAN ASSANGE Osnivač, glasnogovornik i de facto vođa web stranice WikileaksMANNING SE RODIO u britanskoj pokrajini Wales, gdje je njegov otac – pripadnik američke vojske – bio stacioniran sa svojom jedinicom, i gdje je upoznao njegovu majku koja je iz tog kraja. Dobili su dvoje djece, vjenčali se, a kada je ocu tamo završila služba preselili su se u SAD. Tamo se majka nije snašla, pa su se njegovi roditelji razveli, te se on s majkom vratio u Wales. Upravo tamo su počele njegove teškoće, jer ga njegovi vršnjaci – između ostalog zbog američkog izgovora i nekih američkih navika - nisu prihvatili. Majka ga je nakon nekoliko godina upravo zbog toga poslala ocu da živi s njim, u jedno malo mjesto SAD-a. I ta mala američka sredina bila je za njega posebno neugodna jer je tamo teško skrivao svoju homoseksualnu orijentaciju. Kada je otac za nju saznao izbacio ga je iz kuće.

POTOM JE ŽIVIO u raznim gradovima, obavljao je pomoćne poslove u dućanima i tako se prehranjivao, te napokon odlučio da se školuje, ali da bi skupio novac za studij odlučio ga je zaraditi pristupanjem američkoj vojsci. Primili su ga 2007. godine u vojsku u skladu s deklariranom politikom američke vojske prema homoseksualcima “Don’t Ask, Don’t Tell” – “Ne pitaj, ne kaži”, prema kojoj se kod regrutiranja novih vojnika ne smije pitati za njihovu seksualnu orijentaciju, ali ni oni se ne smiju javno deklarirati homoseksualcima. Razmješten je u spomenutu Desetu planinsku diviziju, koja ima bazu u američkoj saveznoj državi New York. Pridodan je obavještajnom odjelu divizije, te je prošao i odgovarajuću sigurnosnu provjeru kako bi mogao pristupiti povjerljivim podacima. U vojsci se nije baš najbolje snašao, ali budući da je potpisao višegodišnji ugovor s vojskom, namjeravao ga je poštivati kako bi skupio novac za koledž. No, prema pisanju The New York Timesa, u slobodno vrijeme napokon se izvan vojarne uklopio u društvo lokalnih alternativaca, hackera, homoseksualaca, te neko vrijeme bio u ljubavnoj vezi s jednim deklariranim homoseksualcem, koji se odijevao u ženske haljine. Potom je Deseta planinska divizija bila premještena u Irak, što je za njega bio priličan šok. Tamo se jako osamio, dolazio u sukob s pretpostavljenima i kolegama, ponašao se neobično, ali na to nitko nije reagirao. Kada je u ljeto ove godine internetska stranica Wikileaks počela objavljivati neke po američku vojsku kompromitantne materijale o njenom ponašanju u Iraku, počela je potraga za onim tko ih je dostavio Wikileaksu, a na početku Manning nije bio pod sumnjom. No, javio se poznati američki hacker Adrian Lamo, koji se u međuvremenu prestao time baviti, te otkrio da mu je dva mjeseca ranije u razgovoru preko interneta Manning otkrio da je on to učinio. Lamo je 29-godišnjak iz Bostona, koji je prije nekoliko godina bio uhvaćen kada je prodro u kompjuterske sustave lista The New York Times i kompanije Microsoft. Neko je vrijeme zbog toga živio u kućnom zatvoru. Kasnije se odrekao svoje prošlosti, te u javnosti iskazao kao vrlo neobična osoba zbog svoje specifične religioznosti i homoseksualne orijentacije. Kako je Manning došao u kontakt s njim za sada nije poznato.

VOJNE VLASTI su se s Manningom pozabavile tek kada je Lamo otkrio da mu se Manning pohvalio da je upravo on iz povjerljive vojne baze podataka kopirao te po američku vojsku kompromitantne materijale, koji su se pojavili na internetu. Tada je uhićen u bazi gdje je bio u službi u Iraku, neko je vrijeme potom proveo u američkom vojnom zatvoru u Kuvajtu, a njegova sadašnja lokacija nije poznata.

SADA SE MNOGI PITAJU kako je tako mlad, nedovoljno provjeren, slabo osposobljeni vojnik dobio mogućnost pristupa tajnim američkim državnim dokumentima, te kako nitko nije provjeravao kako je on koristio taj pristup. Nesumnjivo je napravljen značajan sigurnosni propust, ali stvar nije samo u jednom pojedinačnom propustu, nego sistemskom problemu. Nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. godine na New York i Washington američki državni vrh analizirao je kako su se islamski teroristi uspjeli infiltrirati u SAD, te izvršiti takvo terorističko djelo, kako to da nitko nije detektirao tko su oni i što planiraju. Ustanovljeno je da su podaci o njima postojali u američkim bazama sigurnosnih podataka, ali nije bilo koordinacije i povezanosti između raznih obavještajnih službi i državnih i vojnih organa kako bi se identificirali potencijalni teroristi. Nakon toga je stvoren integrirani sustav, čiji korisnici mogu, a to je mogao i vojnik Manning, pristupiti golemom broju informacija iz najrazličitijih baza podataka da bi ih uspoređivali i povezivali. Tako je imao pristup i bazi podataka američkog ministarstva vanjskih poslova.

Međunarodna mreža Javier Moreno, glavni urednik španjolskog dnevnika El País, koji je dio svjetske mreže medija putem kojih Wikileaks plasira informacije iz 260 tisuća ukradenih američkih diplomatskih depešaOGROMNOJ ZAJEDNIČKOJ bazi podataka, mreži Siprnet, mogu pristupiti i mnogi koji djeluju u sferi sigurnosti, a takvih je još 2003. godine, od kada postoje posljednji podaci, bilo više od tri milijuna. Stručnjaci za američki obavještajni sustav tvrde da danas takvih ima mnogo, mnogo više. Siprnet je samo jedna od niza službenih, povjerljivih američkih internetskih mreža, odvojenih od interneta na koji slobodni pristup imaju korisnici diljem svijeta. Kreatori Siprneta i sličnih mreža tvrdili su da su stvorili vrlo siguran sustav, s vrlo strogim sustavom lozinki, koje se neprestano moraju mijenjati, zaštićen od presnimavanja. No, Manningu je na ruku išlo to što su na zahtjev američke vojske iz praktičkih razloga neke sigurnosne mjere u Iraku bile ublažene. Tako se dogodilo da se ono što je trebalo pospješiti očuvanje američke sigurnosti, posebno u borbi protiv terorizma, pretvorilo u vlastitu suprotnost, alat kojim je ta sigurnost sada ozbiljno ugrožena.