Janusz BugajskiParlamentarni izbori najavljeni za 12. prosinca važni su ne samo za Kosovo, nego i za sve međunarodne faktore koji su podržali najmlađu europsku državu. To će glasanje, bilo pozitivno bilo negativno, usmjeriti razvoj te zemlje sljedeće godine. Na domaćem planu izbori pružaju mogućnost da se politički i ekonomski razvoj podigne na novu razinu. Ovo će biti i prva predizborna kampanja u kojoj programi stranaka neće biti usmjereni na status Kosova, nego na to što njihovi vođe mogu donijeti glasačima. U relativno mladim političkim sustavima zemalja istočne i srednje Europe nakon pada komunizma svestranost i fleksibilnost postaju esencijalni u borbama stranaka i političara za položaje u javnim službama.

KOSOVO TREBA IZBJEĆI polarizaciju kakva je zakomplicirala politički život Albanije zadnjih dvadeset godina. Borbe demokratske i socijalističke stranke u Tirani usporili su napredak Albanije i spriječile njen put prema integraciji u EU. Zadnjih je mjeseci ondje došlo do zastoja koji je paralizirao parlament i spriječio donošenje vitalnih zakona. Europska komisija nedavno je odbila molbu Albanije da postane službeni kandidat za članstvo. Povjerenik za proširenje EU Stefan Füle istaknuo je da među glavne prepreke spada nestabilnost institucija koje jamče za demokraciju i provođenje zakona te potpuni izostanak dijaloga između vlasti i opozicije. Za Kosovo je ključno da ne slijedi albanski model. Mora razviti agilne i uspješne treće i četvrte stranke koje mogu protresti politički establishment i pomoći da se iz javnih službi odstrane svi koji ne doprinose općem dobru. Srećom, stranke kao što su Savez za Kosovo i Socijaldemokrati mogu spriječiti da politički život monopoliziraju dvije velike grupe – Demokratska stranka premijera Hashima Thacija i Demokratski savez koji je do 2005. vodio Ibrahim Rugova. Urušavanje te vladajuće koalicije izazvalo je prijevremene izbore. Iako u SAD-u vlada dvostranački sustav, i Demokratska i Republikanska stranka su u biti široke koalicije. Američki glasači imaju mogućnost da izabrane dužnosnike zamijene novim kandidatima i promijene ravnotežu sila među različitim strujama unutar stranke. U većem dijelu Europe stranke nisu koalicije nego uske interesne grupe koje treba neprestano poticati da ispune svoja izborna obećanja. Kosovo ne smije dopustiti da se povjerenje javnosti izgubi u političkoj strukturi koju svako društvo treba kako bi funkcioniralo. Potrebni su svježa krv i nove ideje te sudjelovanje pokreta poput Vetevendosje (Samoodređenje) koji pomažu da se osvježe javna rasprava i politička utrka. Pozivi i kampanje da se stane na kraj lošoj upravi i korupciji pokazuju da građani instinktivno razumiju jedan od korijena trenutnih problema kosova - divlju pohlepu koja potkrada državne fondove što pripadaju svim građanima. U koriujneu, korupcija je krađa, a loša uprava znači nesposobnosdt dužnosnika. Provođenje izbora bit će važno i zbog legitimnosti nove vlade te zbog globalnog položaja Kosova. Morat će udovoljiti međunarodnim standardima da bi se spriječili napadi raznih zemalja koje se protive neovisnosti Kosova. Bilo kakvo nasilje, prijetnje ili lažiranje prije ili tijekom izbora bilo bi katastrofalno za image zemlje i moglo bi zamrznuti ili unazaditi proces međunarodnog priznanja.

MEĐUNARODNI FAKTORI pozorno će motriti sudjelovanje tamošnje srpske manjine. Kosovski Srbi su i dalje podijeljeni oko sudjelovanja na izborima i trebaju im ohrabrenja i jamstva Bruxellesa i Washingtona. Prije zadnjih izbora srbijanska vlada preporučila im je bojkot čega su se mnogi Srbi i pridržavali. Unatoč pritiscima EU i Bijele kuće Beograd je ponovno pozvao na masovni bojkot prigovarajući zbog toga da se “nisu stekli pravi uvjeti da se pozove Srbe na sudjelovanje”. Čini se da bi jedini prihvatljivi uvjet za slasanje Srba bio da Kosovo ne bude neovisna država. Treba vidjeti koliko će se Srba oprijeti beogradskom pozivu na bojkot i zaključiti da je to suprotno njihovim vlastitim interesima, a koliko će ga se pridržavati. U međunarodnom smislu legitimni parlamentarni izbori – koji će rezultirati pouzdanom koalicijskom vladom što će činiti sve što je u njenoj moći da dobro vlada – imat će za posljedicu povjerenje i prihvaćanje u inozemstvu. To će uvelike uvećati mogućnosti Prištine da zadobije nova međunarodna priznanja i pridruži se međunarodnim institucijama. Bez takvog legitimiteta proces priznanja će zapinjati i usporavati razvoj zemlje.

JAKA I USPJEŠNA koalicija bolje će pripremiti Prištinu na dijalog s Beogradom na kojem međunarodni faktori inzistiraju kako bi stekli zasluge za to što su približili dvije strane. Ima mnogo važnih koraka prije nego dijalog počne, a ako bi nova koalicija formirala čvrstu i razumnu vladu, to bi pokazivalo ozbiljnost i odlučnost. Postoji još jedan problem u Kosovu: sve veće neraspoloženje zbog produženog međunarodnog nadzora koji bi se mogao razviti u oblik kvazikolonijalnog statusa. Kosovski vođe i političari moraju odbaciti ono što se percipira kao podložnički mentalitet u ophođenju sa zapadnim ambasadorima i diplomatima – veleposlanike se ne smije tretirati kao neke potkraljeve. Pravi partneri se ne slažu nužno oko svega te teže ravnopravnom odnosu, a ne da jedan drugog podvrgavaju sebi. Prevelika ovisnost o stranim diplomatima može imati za posljedicu nezrelost i nesposobnost. Zahvalnost za stvaranje zemlje i njen opstanak ne smije omesti rađanje političkog sustava i poništiti temeljna načela samoodređenja i nacionalne suverenosti. Tvorci zapadne politike cijene dogovaranje i prilagođavanje, a to je zasigurno pomoglo i Albaniji da postane član NATO-pakta i dobar američki saveznik. No ako vodstvo uvijek govori “da” kako bi zadovoljlo vodeće vlade Zapada, katkad se u tome može i pretjerati te dovesti u pitanje i karakter tog vodstva. Izbori omogućuju Kosovu priliku da mirno prijeđe iz djetinjstva u odraslu dob.