Renato BaretićZove me neki dan prika na telefon i pita hoću li da mi za Božić pokloni jednu majicu, može biti samo crvena ili sivomaslinasta, druge boje nemaju smisla. Crvene mi ne stoje baš dobro, ali sivomaslinasta, hm, imam samo dvije, jednu s nacrtanim Fenderovim pojačalom i jednu s bljedolikim Obamom umontiranim u uniformu i pozu Mao Ce Tunga, s natpisom "ObaMao" na šiji... Može sivomaslinasta, ali što bi bilo na njoj – pitam frenda. Znaš onaj portret Che Guevare – odgovara on užurbano – onu siluetu od crne boje? E pa, evo, sad baš tražin po internetu dobar portret Assangea da ga tako obradin na kompjuteru, pa da ga lipo stavin na prsi, a ispod natpis "Assan- Che"! Trebalo mi je manje od pet sekundi da odgovorim: "Okej, maestro, za mene naruči dvanaest komada, po tri u svakoj veličini, da imam za božićne poklone!".

IAKO BLAGOG POJMA NEMAM tko je zapravo i kakav je Julian Assange i bih li se uopće htio družiti s njime (što ako je, recimo, makrobiotičar, scijentolog, antialkoholičar i militantni nepušač, majko mila?!) taj je tip za mene apsolutni junak našeg doba, dječak koji viče da je car gol i ne haje pritom hoće li carstvo prijeći u ruke nekom odjevenijem nasljedniku, ili se jednostavno raspasti i sasuti u prah. Julian Assange (on osobno, ali i kao metafora za stotine suradnika, te tisuće, vjerojatno i milijune, istomišljenika) simbol je globalnog umora i bijesa, tjeskobe i zasićenosti, pa doista mislim kako ga ima smisla nositi na majici koja korespondira s pop-kulturnom ikonom revolucije. Možda vam se još ne čini tako, ali ovo što rade Assange i njegova družina uistinu jest revolucija novog doba – bez metaka i krvi, bez barikada i paleža, bez "bombi, rašpi i livorvera", bez krutih ideoloških smjernica i manifesta, bez baze u nekoj strogo stratificiranoj socijalnoj ili političkoj skupini, ma bez ičega na što smo navikli učeći o dosadašnjim revolucijama. I, što je najvažnije: globalna je, planetarna, panekumenska od prvog trenutka!

KAO ŠTO SU NEKADAŠNJI revolucionari u zasjedama čekali policijske i vojne patrole da bi ih napali i oteli im puške kojima će poslije zaposjedati skladišta municije, tako i asanžisti udaraju po vladarima njihovim vlastitim oružjem: globalizacijom i globalnom informatizacijom. Oruđe podjarmljivanja postalo je, prešavši u druge ruke, oruđem otpora; nezajažljivo forsiranje naivnoga konzumerizma rodilo je fascinantnu gerilsku borbu protiv njegovih začetnika i provoditelja. Udari na neprijatelja iznenadni su, pomno dozirani i taktički locirani, a mreža simpatizera i jataka širi se stvarnim vremenom i svim meridijanima. Baš kao i mreža sumnjičavaca i relativista, takvih je uvijek najviše: teoretičari zavjere svih zemalja ujedinili su se i već na sve strane šapću kako je to sve CIA-ino ili već nečije maslo i kako je Assange tek pijun u rukama "stvarnih vladara svijeta", nekih tamo ljudi-guštera i ljudi-vjeverica, hrčaka-guštera i slične ekipe samo naizgled s našeg planeta. Znaju oni i više, puno lipih stvari, ma ne smidu kazat...

ONI VEĆ NAGAĐAJU što je to u famoznoj enkriptiranoj "otrovnoj piluli" koju je AssanChe najavio za slučaj da mu se nešto loše dogodi i većina se slaže kako bi tu mogla biti istina o 11. rujnu i rušenju Twin Towersa (NLO-i su na drugom mjestu!) što je svakome razumnom pouzdan znak da je riječ o nečemu sasvim desetom, možda čak i dobrom blefu. Osobno bih, kao uvjereni asančejac, najviše volio da je riječ o ovom zadnjem i da će asanžisti, još i prije nego što se njihovu predvodniku dogodi išta loše (ipak, teško je zamisliti da mu se neće dogoditi baš ništa takvo), nakon što su već dobrano ponizili američku diplomatsko-obavještajnu "elitu", objaviti slične trač-depeše ruskih i kineskih "ljudi na terenu" po cijelom svijetu. I iranskih i izraelskih. I britanskih i rumunjskih. I grčkih i talijanskih. I haških i briselskih. I... Ej, ljudi, to bi bilo nešto!!! Nitko više ne bi imao razloga ratovati ni protiv koga, jer svi bi uvidjeli da su i tuđe budale jednake našim budalama, da naše nisu ništa veće ni manje od drugih, da su lopovi svih zemalja odavna ujedinjeni u naumu da nama naude. Sva potrebna oruđa i oružja za to imamo već u rukama, ponudio nam ih je sam okupator na akcijskoj prodaji, sad fali još samo hrabrih dragovoljaca koji će se usuditi iskoristiti taj nevjerojatno moćni arsenal!

CIJELI JE OVAJ PLANET odavna zreo za dobro protresanje i prozračivanje, poput jastuka u jutro nakon teške noći, ali dosad nismo imali niti ovoliko jake ruke, niti dovoljno širok prozor. Ali ona stara ekološko-aktivistička maksima "misli globalno, djeluj lokalno" sad je evoluirala u anarho-hacktivističku "misli globalno, djeluj globalno"! I to je prilika koju ne smijemo ispustiti iz ruku, ukoliko se i dalje usudimo sanjati svijet koji će biti, ako ništa drugo, onda barem malo manje licemjeran. Na kraju, ako sve i prdne u rosu, nije li krasno (evo nove udice za teoretičare urota: je li to baš slučajno?) što su asanžisti krenuli u odlučni svjetski boj baš nekako u tjednima između dviju ključnih obljetnica – sedamdesete od rođenja i tridesete od pogibije – autora pjesme "Imagine"?