Objavljeno u Nacionalu br. 786, 2010-12-07

Autor: Zrinka Ferina

RAMBO: UMJETNIK I JAVNI RADNIK

Vlast u Beogradu pita me za mišljenje

Crnogorski glazbenik Rambo Amadeus s beogradskim komunalnim i prometnim tvrtkama promiče ekologiju i radi spot s fanovima na YouTubeu

'VIRTUOZO' će se zvati novi album što će ga 47-godišnji
Antonije Pušić snimiti
na beogradskom
koncertu 17. prosinca
i objaviti samo na
internetu'VIRTUOZO' će se zvati novi album što će ga 47-godišnji Antonije Pušić snimiti na beogradskom koncertu 17. prosinca i objaviti samo na internetuKad nam je predložio da se nađemo u beogradskoj Skupštini grada i napravimo intervju nakon njegove tiskovne konferencije, činilo se kao da je posrijedi još jedna šala Ramba Amadeusa. Međutim uistinu, prošle srijede u podne u velikoj dvorani Skupštine grada, crnogorski glazbenik koji je sredinom 80-ih stupio na scenu kao čovjek koji je izmislio termin turbofolk, umjetnik koji je i kroz pjesme ali i osobno, protestirao protiv nacionalizma, rata i Miloševića, zabavljač koji je svom umjetničkom imenu Rambo Amadeus dodao još i SMC, akronim koji znači Svjetski Mega Car, 47-godišnjak pravim imenom Antonije Pušić, sjedio je na čelu stola, okružen čelnim ljudima beogradskih komunalnih poduzeća, turističke zajednice, ravnateljem Doma za nezbrinutu djecu i šefom gradskog prometnog poduzeća. Okupljenim novinarima najavljivali su koncert koji će Rambo Amadeus održati u Domu sindikata u Beogradu 17. prosinca.


Koncert ima podnaslov Društveno Odgovorni Javni Nastup. “Umjetnik je javni radnik, koji mora biti društveno odgovoran, kao vatrogasac, radnik komunalnog, bolničar hitne pomoći. Njegova odgovornost je u otkrivanju društvene nepravilnosti što je prvi korak u njihovu otklanjanju”, objasnio je Antonije Pušić te dodao da ga je UNICEF čiji je ambasador dobre volje za Crnu Goru, naučio u nastupe intergirati društveni i humanitarni angažman.

NACIONAL: Vaša suradnja s beogradskim komunalnim i prometnim poduzećima logični je nastavak vašeg višegodišnjeg djelovanja na ekološkom osvještavanju javnosti, što je bio prvi okidač da počnete razmišljati o ekologiji?

- Prvi triger mi je bilo malo mulo u Herceg Novom gdje mi vezujemo barku, gdje sam ja kao dječak morao dobro paziti da ne ugazim na ježa i gdje je bilo jedno divno kamenito dno, a sad je tu mulj zato što se kanalizacija iz cijele Boke, osim iz Tivta, izlijeva u Boku i ispod moje kuće više nema ježeva. I tako sam počeo o tome misliti jer sam za svog života doživio devastaciju. Otad s time živim svaki dan, svaki čovjek treba biti svjestan da proizvodi otpad. Od toga da ujutro kad peremo zube zatvorimo vodu pa onda u miru možemo trljati tri minute. Onako te voda dok teče samo uznemiruje da požuriš. Preko toga da kod kuće imaš tri kante za smeće i u jednu bacaš plastiku, u drugu papir u treću ostalo. Do toga da vam dobro dihtaju vrata i prozori da ne grijete ulicu.

NACIONAL: Na koncertu u Beogradu ćete snimati svoj novi album kao i zadnje kadrove spota za interaktivnu pjesmu “Rambo majstore”. Što vas je potaknulo da na Youtubeu pozovete fanove da snime video na zadanu melodiju i tekst “Rambo majstore”?

- Čovjek mora čitati realnost a mi smo svjedoci da se entertainment pretvorio u interaktivni entertainment, pa otud imamo i apsurd da karaoke zabave privlače više ljudi nego nečiji koncert. Ljudi više ne žele biti pasivni promatrači, kompjuter ih je naučio da budu interaktivni. Moji klinci radije igraju igrice nego da gledaju crtane filmove.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni odazivom fanova, iznenađuju li vas snimke iz inozemstva gdje pjevaju i oni koji ne znaju jezik?

- Taj fenomen može se objasniti činjenicom da ljudi žele izaći iz anonimnosti, žele svojih pet minuta slave i interakciju. Gdje god mi sviramo u inozemstvu dolaze i stranci koji su prije svega frapirani kvalitetom svirke. Iznenađeni su ugodno i performansom. Pripreme se za koncert, na mom siteu postoje i prijevodi mojih pjesama, a u publici su dominantno ljudi s ovih prostora, i ja u publici imam pedeset posto simultanih prevodioca.

NACIONAL: Zadovoljava li vas raznolikost poslanih videa - od Vokalnog sastava Akvarel iz Osijeka koji pjevaju u troglasju svečano odjeveni, do Francuza pred Eifellovim tornjem?

KONCEPTUALNI IZRAZ I IRONIJA glavni su alati u djelovanju Ramba Amadeusa, na
njega je najviše utjecao začetnik dadaizma i nadrealizma Marcel
DuchampKONCEPTUALNI IZRAZ I IRONIJA glavni su alati u djelovanju Ramba Amadeusa, na njega je najviše utjecao začetnik dadaizma i nadrealizma Marcel Duchamp- Apsolutno sam zadovoljan. Moram reći da me ovaj zbor iz Osijeka frapirao ali to zapravo govori o Osijeku kao jednoj visokograđanskoj sredini. Visokograđansko ponašanje podrazumijeva neku organizaciju, pa je u tom smislu tu napisan aranžman, lijepo su se obukli, namjestili su divan kadar, forma je potpuno čista, tako da su mi oni zapravo favoriti. Dobio sam i jedan zanimljiv video iz Dubaija snimljen ispod nekih velebnih džamija, očekujem jedan ispred milanske katedrale, volio bih također da dobijem nešto s nekog broda iz Dalmacije, očekujem i jedan iz Japana.

NACIONAL: Kakva je vaša publika? Ako razumiju vaš humor i kompleksni izričaj zašto mislite da im u svojim multimedijalnim radovima na webu trebate sugerirati da treba čitati knjige, voziti bicikl i koristiti kontracepciju?

- Pretpostavljam da su ljudi koji su moja publika ljudi koji su pioniri u svojim sredinama. Onda im treba ponuditi alate kako da dalje djeluju na svoju okolinu. Ja u stvari pravim instruktora od svakog svog konzumenta. Ne zadovoljavam se da ostane pasivan nego svakog od njih unaprijedim i osposobim da bude instruktor za dalje. Činim to uz pomoć takozvanog zvjezdastog širenja utjecaja. Internet je donio tu promjenu, mi smo ranije imali medije koji su piramidalno širili informacije od jednog vrha na dalje a s internetom smo dobili zvjezdasti sistem geometrijske progresije. U njemu je svatko od nas zapravo medij.

NACIONAL: Jeste li u počecima među fanovima imali i pogrešnih, onih koji su vas voljeli zbog turbofolka?

- Sudeći po tiraži prve ploče koja je tiskana u tisuću primjeraka i šest tisuća kaseta, a od tih tisuću ploča ja osobno sam sigurno tristo uzeo i podijelio, dakle sudeći po tiraži, može se lijepo zaključiti da je to od samog početka neka intelektualna elita koja je skužila i prihvatila taj moj camp izraz. A ljudi s čijom sam estetikom ironizirao to nisu prihvatili.

NACIONAL: Zašto ste deset godina nakon prvog albuma najavili povlačenje sa scene i otputovali u Nizozemsku gdje ste se bavili građevinom?

- Meni je dosadilo dugotrajno i uporno nemijenjanje režima. Stalno sam mislio - evo sad će se to promijeniti, evo sad će. I 1998. godine je stvarno došlo do zasićenja. Tad sam već imao sina koji je imao godinu i nešto i žena je opet bila u drugom stanju. Sagledavajući s jedne strane zadovoljavanje svog umjetničkog egocentrizma, jer sam na Balkanu stekao odličnu poziciju, a s druge strane želeći da djeci napravim neku bolju perspektivu, otišao sam u Amsterdam. To naravno nije bio pravi izbor, Amsterdam je više bio izbor zbog simbolizacije ogromne slobode koja tamo postoji, ali on nije bio pravo mjesto da započnemo novi život. I ja sam nakon pola godine shvatio da nisam mrdnuo ni milimetra s točke običnog gasarbajtera. Radio sam na građevini, kopao kanale, rušio kuće, zidove. U vrijeme dok sam bio na top-listama u svojoj zemlji.

NACIONAL: Kako je gastarbajsterstvo utjecalo na vaš ego?

- Meni je to jačalo ego, bio sam zadovoljan svojom čvrstom voljom. Ipak je to pokazalo da je moj super ego, moje nad-ja, jače od onog egzistencijalnog ega koji kaže - ono sam što radim i ono sam kako me drugi vide.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili vratiti u Beograd nakon četiri mjeseca?

- Kad je došla moja žena stvari su pokazale svoje ružnije lice. Nismo imali socijalna ni zdravstvena osiguranja, ona je bila u sedmom mjesecu trudnoće, nije se htjela poroditi u tuđem gradu. Taj stan koji je za samca bio ok za obitelj je bio nefunkcionalan. Od tog mog posla novca nije bilo dovoljno i ja sam samo jedno jutro nazvao svog menadžera u Sloveniji i rekao mu – pravi svirke. Nakon toga putujem samo tamo gdje me čeka neki posao. Nedavno sam opet bio u Amsterdamu poslom, producirao sam jazz album grupe Blazin’ Quartet koja je od Nizozemske države dobila stipendiju i nagradu kao najbolji mladi jazz sastav 2009. Otišao sam tamo s velikim zadoljstvom. Naravno, u međuvremenu je režim Slobodana Miloševića srušen i sada imamo potpuno demokratski ambijent u Srbiji i Beogradu. Meni imponira činjenica što ljudi koji su na vlasti dolaze k meni po mišljenje, cijenjen sam u društvu, mogu ući u koju god hoću instituciju, od predsjednika republike pa na dalje, primaju me s velikim poštovanjem. Potrebno je provesti cijeli radni vijek u jednoj sredini da biste to doživjeli. I moja je procjena da moja djeca iz te pozicije imaju dobru perspektivu. K tome, mi ovdje imamo najbolji recidiv socijalizma a to je besplatno školovanje.

NACIONAL: Nedostaje li vam vam bunt iz vremena prosvjeda protiv Miloševića?

- Bunt je zapravo strategija nemoći. Ja sam imam poluge moći, moje ideje se realiziraju. Ne mogu glumiti buntovnika ako s druge strane imam poluge moći, to bi bilo apsurdno i to bi bila demagogija. Naravno da bi se CD-i bolje prodavali da sam ja sad sam protiv svih, ljudi se vole vezivati uz buntovnike.

NACIONAL: No proljetos ste legavši na ulicu protestirali protiv rušenja stabala u Bulevaru kralja Aleksandra?

- Apsolutno, jesam. Loš PR i prenagljena odluka da se stare platane zamijene novima, izazvale su me pa sam se uzrujao i protestirao, što je rezultirao time da je danas u toj ulici zasađeno sto stabala više no što ih je bilo. I isti ljudi protiv kojih sam tada protestirao danas mi pružaju ruku i pomažu mi u organizaciji ovog koncerta. Moje se mišljenje uvažava i to je nešto za što treba čitav životni vijek da bi to zaslužili u nekoj sredini.

NACIONAL : Vaše se sazrijevanje čuje i kroz vaše albume, Hipishizik Metafizik je čisti jazz u usporedbi s prvim albumima.

- Razvijam se i učim i dalje. Mislim da čovjek ne stanuje ni u stanu ni u automobilu, ni u gradu, ni u ulici, nego prije svega 24 sata stanuje u svojoj glavi i što vam je znanje veće, što su vam horizonti širi, to vam je život bogatiji, kompleksniji. U tom smislu ja učim i samim time se i moji kriteriji mijenjaju zahvaljujući znanju koje usvajam.

NACIONAL: A i tematika pjesama je drukčija, to više nije lokalna politika, kriminal ni rat nego se bavite univerzalnnim pitanjima?

- Mlad čovjek se bavi posljedicama, a kad odrastete i kad usvojite određeno znanje, počnete se baviti uzrocima. Uzrok svakog belaja na zemaljskoj kugli koje proizvodi čovjek je njegov psihološki profil. Otud i to pomicanje mog fokusa.

NACIONAL: A odakle vaša prva balada ”Rano za početak prekasno za kraj”?

U RODNOM HERCEG
NOVOM u Crnoj Gori s gradskim mažoretkinjamaU RODNOM HERCEG NOVOM u Crnoj Gori s gradskim mažoretkinjama- Balada je zapravo odgovor na bačenu rukavicu koju su mi bacilli mediji jer su me u zadnje dvije-tri godine nazivali alternativnim muzičarem. Počela me živcirati ta vrsta marginalizacije, primijetio sam i kod kolega i u medijima neku vrstu podcjenjivanja zbog činjenice da nisam dosad proizveo, uvjetno rečeno, normalnu pjesmu, po njihovim kriterijima. A to je pjesma u kojoj ne postoje disonantne harmonije. U svim mojim pjesmama postoji mnogo disonanci, mene recimo istarska muzika sa svojim sekstama i septimama uzbuđuje i volim je jako. Dakle, balada je moj odgovor kojim kažem - evo pogledajte, ja taj zanat znam. Naravno, svaka umjetnost u sebi podrazumijeva i emocionalnu poruku, meni su najviše zamjerali da nemam emocija u onome što radim nego da je to čisti ratio. Pa sam sad pokušao primijeniti svu emocionalnu pirotehniku koja postoji u muzičkom izražaju.

NACIONAL: A kakav je vaš osobni odnos prema toj baladi?

- Mislim da se to iz teksta vidi, da sam ja uspio položiti zanatski ispit i istovremeno zadržati distancu, kroz stihove: ‘Jer sutra će danas postati juče, a juče je danas bilo sutra’.

NACIONAL: Jeste li zapostavili jedrenje, bili ste prvak južnog Jadrana, trebali ste ovih dana sudjelovati u jednoj regati?

- U Tivtu je match race Porto Montenegro na koju na žalost ne mogu otići zbog obaveza prema koncertu. Ali imam dosta aktivnosti u razvijanju klase mikrotoner koja je kao Fićo, kao nacionalna klasa, jeftina i dostupna ljudima a stimulira obiteljsko sportsko jedrenje. Utrku Porto Montenegro ljudi organiziraju vrlo samoprijegorno i žao mi je što ću ih iznevjeriti.

NACIONAL: Jeste li vi optimist ili pesimist, vjerujete li u ljude?

- I optimizam i pesimizam su krajnosti, čovjek treba biti realan. I optimizam i pesimizam su pogrešan pogled, to je pogled gdje su nam farovi upereni u druge. Čovjek treba shvatiti da ima moć mijenjati stvari oko sebe. Evo jedna matematička igrica: ako bi svaki od nas u sljedećih sedam dana perfektno uredio svoje odnose samo sa dvoje najbližih ljudi koji ga okružuju, to podrazumijeva da bismo imali uređeno društvo u roku sedam dana.

NACIONAL: Jedan od savjeta koje dajete na svom webu je da treba čitati, može vaših top pet knjiga?

- Knjige koje su me na neki način pomjerile su ”Zapisi iz podzemlja” Dostojevskog, i ”Tunel” Ernesta Sabata. Nedavno sam pročitao ”Doppler” Erlenda Loea, to je isto ozbiljan udar na građansko društvo kakvo sada poznajemo. K tome zaista volim pripovjetke Gogolja, Maupassanta i Čehova. To me opušta i sviđa mi se ta blaga ironija.

NACIONAL: Jeste li bili na nekom dobrom koncertu u zadnje vrijeme?

- Zadnje što mi je bilo odlično je bio koncert Beogradske filharmonije, Igor Stravinski: ”Svadba”. I poslije toga bio sam na Koncertu za dva temperirana klavira i sintesajzer, Karlheinza Stockhausena.

NACIONAL: Zašto ste baš Mozarta stavili u svoje umjetničko ime, zašto Amadeus?

- Nema Mozart veze s tim. Rambo Amadeus je samo jedna sintagma koja je rezultat mog susreta s radom Marcela Duchampa, oca konceptualnog izraza i igranja s kontekstima. On je na mene djelovao tako da ja koncept koristim kao poštapalicu da moj izraz bude primjetniji i fokusiraniji. Ne mogu reći da nimalo ne volim Mozarta, lijepe su te njegove pjesme, ali on je kao Hari Mata Hari u klasičnoj muzici. Nije on napravio ništa novo, on je samo rezime epohe.

NACIONAL: Neobično ste ozbiljni u ovom razgovoru, niste valjda postali ozbiljni i na pozornici?

- Ne, koncert je ritual, terapija u kojoj se dolazi do izmjenjenog stanja svijesti, moj koncert se uglavnom pretvori u standup komediju nakon nekoliko pjesama. Ali kod intervjua imam potrebu da on ne bude samo moja reklama nego i edukacija. Možda zato što su mi roditelji prosvjetni radnici, otac je arheolog, a majka profesorica književnosti, možda je to moje nastojanje za prosvjetiteljstvom profesionalna kućna deformacija.

Vezane vijesti

Demokracija je dobra, kapitalizam nije

Demokracija je dobra, kapitalizam nije

Rambo Amadeus, crnogorski pjevač i tekstopisac održat će 28. listopada koncert u zagrebačkom Boogaloo Clubu na kojem će promovirati novi live album… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika