MARKO RAKAR Vlasnik sajta pollitika.com i bloga mrak.org bio je uhićen u travnju pod sumnjom da je objavio registar branitelja“Ne želim se uspoređivati s Julianom Assangeom, ali činjenica je da on već godinu i pol dana objavljuje tajne podatke, a Amerika ga dan-danas nije odlučila uhititi. U mojem slučaju, zbog anonimnog komentara, naši policajci su me uhitili u roku od 12 sati. To je razlika između Hrvatske i Amerike”, s popriličnom ironijom situaciju oko Wikileaksa i plasiranja 250.000 tajnih dokumenata opisuje Marko Rakar, najpoznatiji hrvatski bloger. Iako je još prije četiri godine otvorio sajt pollitika.com, a vodi i blog mrak.org, Rakar je u prvi plan došao tek kada je Ivo Josipović izabran za predsjednika države. Kao jedan od njegovih najbližih suradnika u kampanji, Rakar je trebao postati zamjenik predstojnika predsjedničkog ureda, međutim morao je odstupiti kada su mediji objavili kako duguje porez. Iako je tvrdio da je nedužan, Rakar je odstupio i posvetio se privatnim poslovima. Onda je u travnju uhićen pod optužbom da stoji iza objave Registra hrvatskih branitelja. Ubrzo je pušten, a vidjelo se da je cilj napada bio Josipović, koga se željelo kompromitirati.

NACIONAL: Odobravate li Assangeovo objavljivanje zaštićenih dokumenata?

- U načelu, da. Ako se malo bolje promotri što oni točno rade, vidi se da puno energije troše kako bi kvalitetno prezentirali informacije. Wikileaks pruža podatke, a vrhunski mediji koji su dobili pristup poput New York Timesa ili The Guardiana, potom daju perspektivu i kontekst cjelokupne priče. Osim toga, podaci se recikliraju i izbacuju se imena ili informacije koji se smatraju osjetljivima. Najbolje od svega je to što nije pretjerano teško doći do tih 250.000 dokumenata koji su u vlasništvu State Departmenta, jer se nalaze na netu koji pripada američkoj vladi, a prema New York Timesu, postoji više od tri milijuna korisnika te mreže. Kada tri milijuna ljudi ima određene podatke, malo je vjerojatno da neki od njih neće dotične informacije dostaviti medijima. Nije upitno da li će te tajne iscuriti, nego kada će iscuriti. Što se mene tiče, problematičnija je bila objava dokumenata iz Iraka i Afganistana, gdje su objavljeni videozapisi vojnih akcija u kojima su Amerikanci bombardirali zgrade ili pucali po ljudima. Mnogo je teže doći do takvih podataka, negoli do korespondencije State Departmenta.

NACIONAL: Bilo bi zanimljivo vidjeti i što ostali misle o Americi?

- Kao što Putina i Medvjedeva američki diplomati zovu Batman i Robin, tako sigurno diplomati u drugim zemljama imaju nadimke za neke američke političare. Takve stvari su uobičajene, ali mislim da bi objava telegrama vezanih za Hrvatsku mogla prilično utjecati na naše unutarnje prilike. A kada se objave i srpski, bosanski i slovenski podaci, dobit ćemo kvalitetnu sliku i o tome što se događalo na našim prostorima, koliko Amerikanci znaju o nama i tko i što im je netko govorio. Tu bi na vidjelo moglo izaći puno hrvatskog prljavog veša, i sigurno će Wikileaksovi dokumenti imati veći utjecaj na situaciju unutar Hrvatske nego na odnose između Hrvatske i Amerike.

NACIONAL: Kao što je Borut Pahor kritiziran jer je tražio sastanak s Barackom Obamom, a zauzvrat nudio da jedan zatvorenik iz Guantanama završi u Sloveniji?

- Ako postoji takva vrsta dogovora, onda je to prilično zabrinjavajuće. Činjenica je da su Slovenija, Hrvatska, Srbija ili BiH male države koje povremeno moraju pristati na dogovore koji nisu logični, ali Pahorov zahtjev za 20-minutnim susretom s Obamom, u zamjenu za preuzimanje zatvorenika iz Guantanama, ne izgleda mi kao posebno dobra poslovna odluka. Rizik je velik, a dobit se ogleda u zadovoljavanju taštine jedne osobe. Sada se možemo pitati koji dogovor je pao kada je naša Jadranka Kosor uspjela dobiti sastanak s američkim predsjednikom.

NACIONAL: Da posjedujete dokumente o situaciji u hrvatskim ministarstvima i vlasti gdje se komentiraju srpski ili slovenski političari, biste li ih objavili?

- Da, kada bih procijenio kako se radi o javnom interesu, ali ne ako bih smatrao da objava ugrožava državni interes. Hipotetski, sudbina generala Ante Gotovine je javni interes i postoji puno ljudi koji bi željeli saznati što se s njime doista događalo, i da posjedujem takvu informaciju, sigurno bih je objavio.

NACIONAL: Kao što ste objavili popis birača u Hrvatskoj i zbog toga završili na policijskom ispitivanju?

- Priča s popisom birača vezana je uz moju želju da dobijemo poštenu vlast, koje nema bez poštenih izbora, a poštenih izbora ne može biti bez sređenih biračkih popisa. Godinama se znalo da postoje manipulacije biračkim popisima i svjedočili smo nemogućoj situaciji kako imamo više birača nego stanovnika. Bilo mi je jasno da ću, ako dobijem popis birača, biti u stanju matematički izračunati gdje su ti viškovi o kojima se govori. Dobio sam CD s popisom birača i ubrzo sam vidio da je na nizu lokacija došlo do manipulacija, od Hercegovine do Srba u Podunavlju i na Baniji. Razotkrio sam kako funkcioniraju te manipulacije i za to otkriće sam 2009. dobio Svjetsku nagradu za demokraciju, koja mi je dodijeljena u francuskom parlamentu.

NACIONAL: A u Hrvatskoj je uredovao MUP?

- Pozvali su me na obavijesni razgovor u policiji u Heinzelovoj ulici. Inspektor me doslovno pitao imam li neposredno saznanje, dakle, ime i prezime osobe koja je dva puta iskoristila biračko pravo. Odgovorio sam kako stanujem na Kaptolu i da ni ja, a niti moji prijatelji nemamo običaj glasovati dva puta, ali znam točan mehanizam kako se to radi širom Hrvatske. Sudeći po policijskoj reakciji, to ih nije zanimalo, i pustili su me poslije desetak minuta.

NACIONAL: Odakle vam CD?

- Tada me to nisu pitali u policiji. Za biračke popise su me pitali kada su u travnju ove godine pretraživali moja računala, vezano za Registar branitelja. U računalu su pronašli biračke popise i tada su u zapisnik zapisali: “Pronašli smo dokumente s velikim brojem imena, prezimena i adresa građana”. Odgovorio sam da su tako našli i Registar branitelja jer među tih 4.500.000 ljudi nalaze se i hrvatski branitelji, samo trebaju maknuti višak od četiri milijuna. Zanimalo ih je na temelju čega sam objavio popis, pa sam im morao objasniti kako sam zbog biračkog popisa već bio na policiji, a ionako cijela država zna da imam taj popis, kao i da sam zbog te stvari dobio međunarodnu nagradu za demokraciju. Policiji nije bilo jasno da smo objavom biračkog popisa napravili uslugu demokraciji i stvorili uvjete za organiziranje normalnih izbora.

NACIONAL: Kako iz današnje perspektive gledate na skandal vezan uz objavu braniteljskog registra, kada ste završili u pritvoru, a sve je bio pokušaj diskreditacije predsjednika Josipovića?

- Registar branitelja je objavljen početkom travnja, negdje oko 19 sati, i ubrzo su me nazvali s HTV-a jer čim se u Hrvatskoj nešto objavi na internetu, odmah se posumnja na mene. Odgovorio sam kako nemam veze s objavom, pa čak nisam niti vidio taj sajt, međutim već u 21 sat nazvali su me i iz Jutarnjeg i kazali da je na njihovoj internetskoj stranici jedan komentator napisao da ja stojim iza objave. Kao što znamo, anonimni internetski komentari su jako vjerodostojni, ali shvatio sam da iamam problem i sljedeće jutro sam otišao na policiju. Zbog uloge koju sam imao u Josipovićevoj kampanji prvo sam ih nazvao i rekao što se otvara, i kako će se priča neminovno preliti na Ured predsjednika. Saša Perković me spojio s policijom, javio sam se ljudima koji su vodili istragu, a oni su me oko 15 sati odlučili uhititi.

NACIONAL: Pritvor ipak nije dugo trajao?

- Bio sam uhićen približno devet sati, a spasio me pritisak javnosti. Kasnije sam saznao da su mnogi zvali policiju i govorili kako su oni objavili Registar, u Heinzelovoj se okupilo puno novinara koji su me branili, a pretpostavljam kako je bio snažan i politički pritisak da se cijela stvar razriješi što brže. Poslije ponoći su me odlučili pustiti, ali idućih deset dana trajale su pretrage mojih kompjutora.

NACIONAL: Jesu li vas i nakon toga prisluškivali i pratili?

- To je bizarna situacija jer sam gotovo mjesec dana imao policijsko osiguranje, a istovremeno sam do sredine kolovoza bio podvrgnut praćenju i prisluškivanju.

NACIONAL: Predsjednik Josipović koristi internet, često šalje mailove, a komunicira i putem SMS-a. Kao informatički stručnjak, smatrate li da postoji opasnost da se netko dokopa njegovih poruka?

- Opasnost je vrlo velika jer sve se može hakirati. Svima je jasno kako su mnogi zainteresirani saznati kako razmišlja predsjednik države, a u ovoj zemlji općenito se vrlo loše postupa prema podacima koji bi trebali biti povjerljivi. Josipovićev rad je javan i ne mislim da bi došlo do štete kada bi netko probio njegovu komunikaciju. Hrvatska je u smiješnoj situaciji jer vlasnici naše telekomunikacijske mreže su strani telekomi, i kada šaljete e-mail iz Vlade u Ministarstvo vanjskih poslova, ta će poruka proći kroz Austriju ili Njemačku, kako bi s Gornjeg grada stigla na Zrinjevac. Da sam austrijski ili njemački obavještajac, bio bih vrlo nesavjestan kada bih propustio priliku vidjeti kako razmišljaju hrvatski ministri i članovi Vlade.