Objavljeno u Nacionalu br. 786, 2010-12-07

Autor: Marko Biočina

SVJETSKI VOĐE ZA MIR EUROAZIJE

Politički vrh u stepi Kazahstana

PEDESETAK SVJETSKIH političara na summitu u Kazahstanu potvrdilo je da se žarište europske sigurnosne politike pomiče izvan granica europskog kontinenta

ČVRST STISAK Hrvatski predsjednik
Ivo Josipović rukovao
se s kazahstanskim
predsjednikom
Nursultanom
Nazarbajevom na
summitu OESS-aČVRST STISAK Hrvatski predsjednik Ivo Josipović rukovao se s kazahstanskim predsjednikom Nursultanom Nazarbajevom na summitu OESS-a"Dragi moj predsjedniče, vaša ideja možda je bila previše riskantna, ali imali ste hrabrosti provesti nešto uistinu grandiozno. Organizirajući ovaj summit OESS-a, Kazahstan danas postaje heroj na svjetskoj sceni i stječe više nego zaslužen autoritet i prestiž. Svi mi ovdje zadivljeni smo čudom koje se zove Astana, gradom izgrađenim u manje od deset godina u pustinjskom dijelu Kazahstana. Danas se Astana pretvara u plod političke mudrosti vođe koji je apsolutno opravdano voljen od svoje nacije. To sam otkrio proučavajući sociološka istraživanja. Nursultane, podržava vas i voli 90 posto stanovnika vaše države", tim u diplomatskim krugovima rijetko viđenim emotivnim nastupom talijanski premijer Silvio Berlusconi od svojih je kolega šefova 52 europskih, azijskih i američkih država zatražio da usvoje predloženu deklaraciju na prošlotjednom summitu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), održanom u glavnom gradu Kazahstana Astani.


U tom neplaniranom i nepredviđenom nastupu Berlusconi je podržao prethodni govor kazahstanskog predsjednika Nursultana Nazarbajeva, glavnog organizatora summita koji je nazočne upozorio kako se radi o povijesnoj prilici za donošenje takvog dokumenta, koja se stoga ne smije propustiti. Za Nazarbajeva trenutak je uistinu bio povijestan. Nakon što se njegova država lani uspjela izboriti za pravo jednogodišnjeg predsjedanja tom pomalo zaboravljenom organizacijom, kazahstanski predsjednik uložio je golem trud, energiju, ali i novac kako bi organizirao prvi summit te organizacije nakon 11 godina. U Astanu, novu blještavu prijestolnicu Kazahstana, u koju je u preteklih 15 godina uloženo nekoliko desetaka milijardi eura, doputovalo je 40-ak uglednih svjetskih političkih lidera, kao što su njemačka premijerka Angela Merkel, talijanski premijer Silvio Berlusconi, britanski vicepremijer Nick Clegg, američka državna tajnica Hillary Clinton, ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev, niz ostalih šefova država iz Europe, s Bliskog istoka i iz središnje Azije, među kojima i hrvatski predsjednik Ivo Josipović.

Taj veliki skup, koji je pratilo oko 600 novinara, među kojima i Nacionalov reporter, bio je prvi sastanak svjetskih političkih lidera nakon povijesnog prošlomjesečnog summita NATO-a u Lisabonu, gdje su postavljeni temelji buduće nove zajedničke sigurnosne politike država članica tog saveza i Rusije. Dolazak svjetske političke elite na summit u jednu državu središnje Azije, koja je još prije 20 godina bila dio Sovjetskog Saveza, stoga se može smatrati još jednom potvrdom razvoja te nove politike, ali i naznakom nove političke doktrine zapadnoeuropskih država i SAD-a, kojom se žarište europske sigurnosne politike pomiče na prostore izvan granica toga kontinenta. Ključna država na području središnje Azije upravo je Kazahstan, država veličine Europe, s golemim rudnim bogatstvima, ali sa samo 17 milijuna stanovnika, pa se zato summit u Astani može smatrati i vrhuncem višegodišnje intenzivne kampanje za afirmaciju Kazahstana na međunarodnoj političkoj sceni.

Vrhunac summita trebalo je biti donošenje Astanske deklaracije, svojevrsnog akcijskog plana za buduće djelovanje OESS-a, kojim bi se predvidjeli mehanizmi rješavanja međudržavnih i nacionalnih sukoba i kriza, poput onih onih u Nagorno Karabahu, Transdnjestriji, na Kosovu i u Kirgistanu, koji su u posljednja dva desetljeća razotkrili nemogućnost te organizacije da provodi temeljne zadaće zbog kojih je i osnovana. Na kraju se taj zadatak pokazao preteškim i za ambicioznog kazahstanskog predsjednika, čak i uz čvrstu podršku elokventnog talijanskog premijera. Umjesto željenog "akcijskog plana", donesena je Astanska komemorativna deklaracija, svojevrsna simbolična izjava u kojoj su potvrđene otprije utvrđene temeljne vrijednosti organizacije.

Dvanaest sati nakon što je apelirao na sudionike summita da pokušaju pronaći kompromisno rješenje, Nazarbajev se pojavio na završnoj konferenciji za novinare, koja je prethodno bila triput odgađana i priopćio: "Činjenica da vam se obraćam u jedan poslije ponoći svjedoči o tome kako nije bilo lako postići konsenzus o svim otvorenim pitanjima. Ipak, uvjeren sam da će ovaj sastanak biti zapamćen u povijesti. Nakon pada Berlinskog zida Europa je bila ponovno ujedinjena. Vjerujem da smo i ovdje srušili jedan takav zid, onaj između Europe i Azije." Takav završetak summita dio zapadnih medija opisao je kao fijasko, no činjenica je da je kazahstanski predsjednik, koji je više puta tijekom summita inzistirao na pojmu "Euroazija", prilično dobro procijenio aktualnu globalnu geopolitičku situaciju. Dapače, čak ako se i ostvare predviđanja koja su pojedini, mahom ruski politički analitičari iznijeli uoči summita o tome kako će OESS kao organizacija u bliskoj budućnosti izgubiti bilo kakvu važnost, gotovo je izvjesno da će važnost Kazahstana sljedećih godina rasti. Ta država najveća je među srednjoazijskim državama nastalim raspadom Sovjetskoga Saveza.

Sve su te države nakon propasti SSSR-a, zajedno s državama u regiji južnoga Kavkaza, gotovo deset godina bile stalni izvor napetosti između Rusije i NATO-a. Dugogodišnja paradigma ruske vanjske politike bila je da oko svojih granica nastoji oblikovati svojevrsni štit savezničkih država i tako spriječiti dolazaka NATO-a izravno na svoje granice. Ti ciljevi Rusije bili su ugroženi planovima NATO-a da se širi na države poput Gruzije i Ukrajine. Ipak, danas su se promijenile okolnosti, pa bi središnja Azija mogla postati prva regija u kojoj će Rusija i NATO provoditi najavljenu zajedničku sigurnosnu politiku. To je bilo očito i na summitu. Iako je OESS organizacija posvećena europskoj sigurnosti, glavne teme razgovora u Astani nisu bile europske krizne zone poput Kosova i Transdnjestrijske pokrajina u Moldovi, nego Nagorno Karabah, Gruzija i Kirgistan - u Aziji. Razlog je to što i Rusija i NATO kao glavnu aktualnu prijetnju svojoj sigurnosti odnedavno vide radikalni islam i države koje poput Irana prkose međunarodnoj zajednici.

NACIONALOV NOVINAR Marko Biočina ispred
novoizgrađene koncertne dvorane, u kojoj su na otvaranju summita pred 3500 uzvanika tradicionalni
kazahstanski i moderni simfonijski
orkestar izvodili
kazahstansku,
europsku i rusku glazbuNACIONALOV NOVINAR Marko Biočina ispred novoizgrađene koncertne dvorane, u kojoj su na otvaranju summita pred 3500 uzvanika tradicionalni kazahstanski i moderni simfonijski orkestar izvodili kazahstansku, europsku i rusku glazbuZato je očito da su Kazahstan i ostale srednjoazijske države i za NATO i za Rusiju svojevrsna tampon zona prema Bliskom istoku, Iranu, Afganistanu, ali i Kini. Štoviše, stanovnici tih bivših sovjetskih republika, s iznimkom Armenije, dominantno su islamske vjeroispovijesti, pa je jasno kako bi širenje radikalnog islama na područje tih država izazvalo znatan rast izravne opasnosti kako za Europu, tako i za Rusiju. Zbog toga je sasvim logično da je strateški interes Europe i Rusije u tome da države u toj regiji budu uređene, stabilne i sekularne. Upravo takav je Kazahstan, država veličine Europe s golemim rudnim bogatstvima, ali sa samo 17 milijuna stanovnika. U proteklih desetak godina intenzivno se razvijala, a svojevrstan je simbol tog razvoja i njen glavni grad Astana. Još prije 15 godina taj grad nosio je ime Akmola i bio jedno od desetak većih naselja koja su u doba Sovjetskoga Saveza nastala na prostranoj stepi središnjeg Kazahstana.

Ipak, Nazarbajevljevom odlukom 1998. taj je grad preimenovan i proglašen glavnim gradom, a odonda je u njegov razvoj uloženo nekoliko desetaka milijardi eura. Zahvaljujući takvim golemim ulaganjima u Astani su danas izgrađeni deseci golemih mramornih palača, staklenih nebodera i ostalih građevina po projektima najpoznatijih svjetskih arhitekata kao što su Britanac Norman Foster i Japanac Kisho Kurokawa, a grad danas ima oko 700.000 stanovnika, sedam puta više nego 1998. Astana, koja bi po priznanju svog glavnog urbanističkog planera trebala izrasti u "Berlin Euroazije", stoga je i glavni izdanak želje kazahstanskog predsjednika Nursultana Nazarbajeva da svoju zemlju pozicionira kao regionalnu silu i svojevrsnog posrednika između Istoka i Zapada. Cijeli summit bio je organiziran upravo u tom tonu, a naročito je simboličan bio veliki koncert za otvaranje summita u golemoj novoizgrađenoj koncertnoj dvorani, jednoj od najvećih na svijetu, djelu taljanskog arhitekta Nicolòa Manfredettija.

Pred 3500 uzvanika na pozornici su se izmjenjivali tradicionalni kazahstanski i moderni simfonijski orkestar koji su naizmjence izvodili lokalne kazahske i poznate europske i ruske skladbe. Tako su nazočni imali rijetku priliku čuti kako zvuči Beethovenova "Oda radosti" izvedena na dombri, lokalnoj dvožičanoj verziji mandoline. Cijela svečanost završila je velikom točkom u kojoj su plesači izveli niz nacionalnih plesova etničkih grupa koje žive u Kazahstanu, od većinskih Kazaha, preko Uzbeka, Čečena, Ujgura, Tatara do Rusa, kojih u toj zemlji ima oko 23 posto. Poruka svjetskoj javnosti trebala je biti jasna - Kazahstan je moderna multinacionalna i multikonfesionalna država. U gradnju takvog imidža ta je država u proteklih deset godina uložila znatan trud, pa i novac, a vrhunac te kampanje je položaj predsjedavatelja OESS-a, što ga je Kazahstan dobio prošle godine. U samu organizaciju summita Kazahstan je uložio goleme napore.

Život u Astani bio je podređen summitu, veći dio grada zbog financijskih razloga bio je zatvoren za promet, stanovnici su navodno dobili neformalne naputke da se ne kreću ulicom u novom dijelu grada gdje se summit održavao. U organizaciju cijelog događaja bile su uključeno tisuće volontera, a lokalni mediji, od velikih nacionalnih do manjih lokalnih, danima su izvještavali o svim aspektima skupa, od toga tko će doći i o čemu će se razgovarati, do bizarnih pojedinosti o tome gdje će uzvanici odsjesti i što će jesti. Ipak, neposredno prije početka summita tamošnji državni vrh bio je kritiziran od predstavnika međunarodnih organizacija za ljudska prava na organiziranom susretu nevladinih oranizacija nekoliko dana prije početka summita u najvećem kazahstanskom gradu Alma Ati. Oni su tvrdili da kazahstanske vlasti tijekom predsjedanja OESS-om nisu učinile ništa da unaprijede stanje ljudskih prava u svojoj državi, da Kazahstan ne zadovoljava utvrđene demokratske norme i norme poštivanja ljudskih prava.

Na takve optužbe Kazahstanci već godinama odgovaraju isto - da je tempo uvođenja demokratskih reformi specifičan za svaku državu. Isto je i u razgovoru s novinarima prije početka summita rekao glasnogovornik kazahstanskog ministarstva vanjskih poslova Roman Vasiljenko: "Dva glavna načela kazahstanskog pristupa demokratizaciji jesu: 'prvo ekonomija, a onda politika' i 'evolucija, a ne revolucija'. Kao što ćete i vidjeti tijekom svog boravka u Kazahstanu, ova dva razumna načela donijela su nam stabilnost i ekonomski rast. Mi u Kazahstanu vjerujemo da se demokracija ne može graditi praznoga želuca." Kazahstanski političari to uglavnom argumentiraju statistikama o ekonomskom razvoju. Dapače, u posljednjih 15-ak godina u Kazahstanu je investirano više od 150 milijardi dolara stranog kapitala. Od osamostaljenja država je udeseterostručila svoj bruto društveni proizvod, životni standard stanovnika Kazahstana višestruko je bolji od stanarda okolnih država, a Nazarbajev je još sredinom 90-ih inicirao reforme bankarskog i mirovinskog sustava koje se danas smatraju primjerom kako bi trebale biti provedene.

RUSKI predsjednik
Dmitrij Medvjedev s
Aleksandrom Lukašenkom iz Bjelorusije i Emomalijem Rahmonom iz TadžikistanaRUSKI predsjednik Dmitrij Medvjedev s Aleksandrom Lukašenkom iz Bjelorusije i Emomalijem Rahmonom iz TadžikistanaŠtoviše, zahvaljujući odgovornoj fiskalnoj politici, Kazahstan, prva euroazijska država koju je zahvatila ekonomska recesija, vrlo se brzo se oporavio, a već ove godine trebao bi imati znatan gospodarski rast. S druge strane, doda li se tomu i to da je Nazarbajev u posljednjih 15 godina uspio spriječiti bilo kakve međureligijske ili etničke sukobe u državi koja ima više od 30 etničkih skupina i religijskih zajednica, razumljivo je zašto je Kazahstan danas za zapadne države, unatoč svojim problemiam, glavni partner za suradnju i razvoj stabilnosti u središnjoj Aziji. Ipak, to je i pokazatelj još jedne velike promjene u vanjskopolitičkoj doktrini SAD-a i zapadnoeuropskih država. Nakon desetljeća inzistiranja na tome da države istočne Europe i središnje Azije moraju provoditi bezuvjetnu demokratizaciju zapadnog tipa i uvesti posve liberalnu ekonomiju, čini se da su se u novim okolnostima i pod novom administracijom Baracka Obame kriteriji promijenili.

Tako je i sam dolazak američke državne tajnice Hillary Clinton u Kazahstan, a poslije i dužnosnika iz drugih država u regiji, naznaka nove politike, prema kojoj će sigurnost i stabilnost biti ključni uvjeti suradnje. U takvu doktrinu savršeno se uklapa i Kazahstan. Upravo zato važnost Kazahstana i utjecaj na svjetskoj političkoj sceni proteklih godina raste, pa je bila i logična želja vodstva te države da se taj utjecaj i formalizira kroz kakvu međunarodnu organizaciju. U njegovoj viziji OESS bi tako postao ključna euroazijska organizacija za sigurnost, u sklopu koje bi Kazahstan dobio priliku da na međunarodnoj sceni promovira svoje interese. Bio je to, uistinu, kako je rekao Berlusconi, ambiciozan plan, koji se na kraju nije ostvario. Problem je vjerojatno bilo to što je prerano za opći konsenzus ili barem dogovor SAD-a i Rusije o sporovima i sukobima koje su vodili posljednjih desetak godina. Ipak, taj dogovor u budućnosti će možda i biti postignut, a u tom slučaju i Astana će biti zapamćena kao mjesto gdje je cijeli proces počeo. Sasvim dovoljno za povijesnu ulogu koju je svom gradu namijenio Nazarbajev.

Vezane vijesti

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Glavna poruka konferencije "Facing Tomorrow 2012" je pogled u budućnost, a sudionicima konferencije koja se pod pokroviteljstvom izraelskog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika