03.01.2011. / 16:20

Autor: Kristina Gaćarić

In memoriam

Posljednji intervju F. Hadžića - 'Vrijeme koje mi je preostalo rezervirao sam za komediju'

Povodom smrti Fadila Hadžića, jednog od najizvođenijih hrvatskih komediografa, svestranog kulturnog djelatnika, filmskog redatelja i scenarista, novinara i slikara, objavljujemo jedan od posljednjih njegovih intervjua, kojeg je u prosincu dao zagrebačkom Newsu.

Fadil HadžićFadil HadžićNedavno je u kazalištu Kerempuh izvedena 60. komedija koju je napisao Fadil Hadžić, komediograf, scenarist, filmski redatelj, akademski slikar. Brojna su zanimanja kojima se Fadil Hadžić bavio, ali unatoč tome što je bio uspješan novinar, što je snimio čak 17 igranih i 5 dokumentarnih filmova, imao više od 20 samostalnih izložaba za sebe kaže da je po zanimanju književnik, jer jedino se time bez pauze bavi zadnjih 50-ak godina. Fadil Hadžić je čovjek velike kreativne energije.

Osnovao je kazališta "Komedija" i "Kerempuh", pod njegovim uredničkim vodstvom, magazin "Vjesnik u srijedu", dosegao je nakladu od 300 tisuća primjeraka, što nikada prije nije bilo zabilježeno na prostorima bivše države. Pokrenuo je časopise "Telegram" i "Oko". I danas u svojoj 88. godini svakodnevno u kazalištu Kerempuh radi kao dramaturg i piše komedije, a vikendom slika u svom ateljeu.

Preminuo Fadil Hadžić

Dok je njegov profesionalni put bio dinamičan i raznolik, Hadžić kaže da je oduvijek vodio najobičniji život obiteljskog čovjeka, koji ruča i večera u isto vrijeme, te da nije stvoren za noćnog čovjeka koji bi se ludirao okolo. Iz drugog braka s glumicom Elizabetom Kukić ima dvadesetpetogodišnju kćer, uspješnu studenticu Filozofskog fakulteta, za koju kaže da mu je najveći dar koji je mogao dobiti u životu. Za NEWS govori o svom umjetničkom i društvenom angažmanu.

NEWS: Komedija "Prevaranti" je vaša 60. komedija koju ste napisali. Postoji li neki uvriježeni recept kojeg se držite sve ove godine?

- Kod pisanja nema recepata, niti vam je uvijek zajamčeno da ćete napisati dobro djelo. Od tih 60 komedija što sam ih ja napisao, osobno preferiram nekih 30 do 40 za koje mislim da će možda čak ostati za neka buduća vremena. Ne postoji ni jedan autor komedija na svijetu koji je napisao samo vrlo dobra djela. Kad se upustite u pisanje ponese vas ideja i mislite da je odlična, ali tek kad dođete pred publiku vidite je li djelo dobro ili nije. U umjetnosti nema recepata, jer kad bi ih bilo onda to ne bi bila umjetnost nego zanat. U umjetnosti je sve varljivo i nepredvidljivo.

NEWS: Na što ste fokusirani u vašem radu kad je komedija u pitanju?

- Za komediju je potrebna dobra priča s komičnim zapletom i raspletom jer vi morate zainteresirati gledatelja da on prati to što se zbiva dva sata na sceni. Treba imati 5 do 6 prepoznatljivih karaktera koji vežu gledatelja za sebe. Još od Aristofana do danas, u komediji imate najviše 10 karaktera koji se pojavljuju, i to se nije promijenilo do danas. To su likovi od bahatog do odveć skromnog, koji vladaju svijetom, a mi sami često nismo svjesni svog karaktera dok se ne prepoznamo u nekom od tih karaktera. Satira ne smije biti britka sablja koja sječe glava jer onda se ona pretvara u politikantstvo i zbog toga sam uspijevao da se moje komedije izvode i nakon 40 godina sa jednakim zanimanjem kod gledatelja kao i prvog dana.

NEWS: Kako je prema vašem mišljenju uspjela predstava "Prevaranti"?

- O svom djelu sudim tek kad dođem pred publiku, a za "Prevarante"sudeći prema reakciji publike mogu reći da su uspjeli. Mene je publika održala na pozornici, ona je tražila od kazališnih uprava da me se stavi na repertoar, tako da su mi neka kazališta naručivala komade. Publika je presudna za ostanak komediografa na sceni.

NEWS: Snimili ste 17 igranih filmova i 5 dokumentarnih. Spremate li neki novi film?

- Film više neću raditi, jer film je jedan fizički dosta naporan posao, ostat ću kod komedije još ovo vremena što mi je ostalo, a to nije još dugo. Smatram da sam s tih 17 završio svoj filmski opus. Za sada imam najviše filmova u hrvatskoj kinematografiji, a vrijeme koje mi je ostalo želim racionalnije koristiti.

NEWS: Film "Novinar" s Radom Šerbedžijom ističe se kao vaš najbolji film. Slažete li se s tom ocjenom?

- On je najbolji jer je publici najprepoznatljiviji, osim toga to je i moj donekle biografski film. Jer poslije 2. svjetskog rata desetak godina bio sam urednik nekoliko listova, tako da sam u novinarstvo bio ogrezao. U tom filmu prikazan je odnos jednog slobodnog neovisnog novinara, jedne slobodne svijesti u odnosu na ideologiju koja je tada uređivala sve listove. I uvijek je dolazilo ili do sukoba ili do pokoravanja toj ideologiji. To sam ispričao u tom filmu i publici se svidjelo.

NEWS: Vaši filmovi prikazani su i na Subversive film festivalu prošlo proljeće, smatrate li da su vaši filmovi bili rušilački nastrojeni?

- Filmski recenzenti to nisu primijetili, ali ja sam autor koji je napravio najviše kritičkih filmova. Otprilike sedam, osam među njima su "Novinar", "Lovac na jelene", "Druga strana medalje". Radio sam dosta kritičkih filmova, ali radio sam ih na svoj način. Nisam odmah vikao dolje vlada ili dolje komunizam, jer onda se film ne bi nikad ni pojavio. Moji filmovi su se pojavljivali u jednoj ezopovskoj formi, tako da je to moglo tada proći, a ipak su imali tu kritičku notu koju sam ja želio servirati.

NEWS: Osnovali ste nekoliko časopisa koji su pod vašim uredničkim vodstvom dosezali visoke naklade. Koji je bio vaš recept za uspjeh i zašto ste smijenjeni s mjesta glavnog urednika Vjesnika u srijedu kad je on dosegao svoj vrhunac?

- U Zagrebu sam studirao slikarstvo, došao sam tu za vrijem 2. svjetskog rata. Živio sam bjedno, jedva sam se prehranjivao. Crtao sam neke stvari za kina, i onda sam se 1946. godine našao u redakciji lista Kerempuh. Spavao sam u jednoj maloj sobici u koju se jedva moglo ući, i zato sam cijeli dan visio u redakciji i pokazao se kao vrijedan, čak maštovit član redakcije. Za šest mjeseci proglasili su me urednikom, iako u to vrijeme nisam imao ništa od legitimacija potrebnih za bilo kakvu funkciju kao što su partijska knjižica i sl. Za dvije godine digao sam tiražu na 170 tisuća primjeraka što je bio veliki uspjeh. Nakon toga i dalje bez partijskih epoleta postao sam glavni urednik Vjesnika u srijedu koji je tada izlazio oko godinu dana. Njega su pokrenuli Frane Barbijeri i Ive Mihovilović vrlo poznat i dobar novinar. Kad sam došao VUS se prodavao u 60 tisuća primjeraka, a kad sam sam nakon tri godine odlazio iz njega imao je 300 tisuća primjeraka. Postao je najtiražniji list na cijelom tlu bivše Jugoslavije. Onda sam ja nakon tri godine smijenjen preko noći zbog kako su naveli - senzacionalizma. List je vladajućoj partiji počeo previše sličiti na zapadne listove, iako smo pazili kako smo to radili da nas ne bi pomeli. Ali na kraju sam ipak morao platiti ceh zbog tog velikog tiraža. Pozvao me direktor vjesnika Đuro Kladarina, simpatičan čovjek narodni heroj, general koji mi je par puta spasio glavu jer su me neki političari htjeli pomesti preko noći. Rekao mi je: "ovdje više ne možeš biti", pa sam postao urednik kulture u Vjesniku, ali za god dana sam otišao jer mi je već bilo dosta novinarstva, a počeo sam i pisati svoja kazališna djela.

NEWS: Kako vi gledate na novinarstvo danas, kad su tiraže sve manje?

- Ovisnik sam o novinama i dan ne počinjem bez njih. Današnje novinarstvo je sasvim različito, nekad je ideologija a to je bila komunistička partija, bila glavni urednik svih listova. Svi listovi su izgledali sivo, kad sam to pokušao promijeniti preko noći sam smijenjen. Danas je štampa nešto deseto, ima veliku slobodu čak veću nego na zapadu, jer ovdje novinar danas može napisati sve što mu padne na pamet. U novinama ima i dosta ne provjerenih stvari, danas pročitate jedno za tri dana drugo o istom događaju. Ali zato danas novine imaju kolumniste, u Hrvatskoj postoji 30 - ak kolumnista koji su na izuzetnom rangu, njihove kolumne su mala književna djela i to je ono što novinama daje jednu ozbiljnost. Nisam siguran bi li volio raditi u novinama danas, a nisam ni mlad da svaki dan skačem iz jedne u drugu vatru. Štampa danas živi jedan svoj novi život, vidjet ćemo kako će to ići. Kao što ni knjigu nisu uništili radio i televizija, tako neće ni novine ukinuti ništa, pa ni internet.

NEWS: Vi ste također pisali kolumne pod pseudonimom Zoran Zec? O čemu ste pisali?

- U Vjesniku sam više od deset godina pisao pod pseudononimom Zoran Zec. Pisao sam vrlo kritički uglavnom o književnicima i ljudima kojima je taj milje bio blizak. Nikad se nitko nije naljutio.

NEWS: Čak ni Krleža?

- Nije se ni Krleža naljutio, a kad je Dragutin Tadjanović imao nekih 80 godina zamolio me da kad bude imao 100, da mu napišem još jednu. On je poživio do svoje 100. ali ja više nisam pisao tu kolumnu. Zasitio sam se, jer kad čovjek svakog ponedjeljka ili petka mora predati rukopis to ga počne pretvarati u stroj.

NEWS: Došli ste u Zagreb kako biste postali slikar i upisali ste Akademiju likovnih umjetnosti. Nakon treće godine prekinuli ste akademiju, na kojoj ste ipak diplomirali, ali tek u zrelim godinama. Što vas je potaklo da se vratite studiju?

- Ja nikad u životu nisam prestao slikati. Upao sam u novine ali već 60 godina slikam, imao sam više od 20 samostalnih izložbi. Osjetio sam potrebu da se vratim među tu slikarsku mlađariju. Na godinu dana sam sve napustio i s njima sjedio po kavanama i živio onaj život koji su oni živjeli i mogu reći da mi je to najljepša godina u životu, mislim da sam tada imao 45 godina.

BIOGRAFIJA
Rođen JE 23. travnja 1922. u Bileći. Godine 1942. došao u Zagreb na Akademiju likovnih umjetnosti 1946. Imenovan glavnim urednikom Kerempuha 1949-50. Utemeljio Kerempuhovo vedro kazalište (današnja Komedija) 1953. Postao glavni urednik VUS-a, koji je dosegao nakladu 300.000 primjeraka 1953. Jedan od suosnivača Filmskog festivala u Puli i Zagrebačke škole crtanog filma. 1964. Osnovao kazalište Jazavac 1961. Režira \"Abecedu straha\", 1963. \"Desant na Drvar\", a 1964. za \"Službeni položaj\" dobiva Zlatnu Arenu u Puli 1979. Snimio svoj najbolji film \"Novinar\" Autor 60 komedija koje su igrane u osamdesetak kazališta u zemlji i inozemstvu te 23 knjige

Komentari

registracija
27/7/09

columbo, 03.01.11. 19:38

"Zbogom, Silly! Do vidjenja.
Tim rijecima se Jonathan oprosti i prenese u mislima medju veliko jato galebova, na obalu nekog drugog vremena, i shvati s uvjezbanom lakocom da nije samo kost i perje, vec nicim ogranicen, savrsen simbol slobode i leta." (R.Bach)
Zbogom Fadile!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika