PRIVOĐENJE IVE
SANADERA Promptno uhićenje odbjeglog bivšeg premijera ne bi
bilo moguće da policije Slovenije,
Austrije i Njemačke nisu surađivale na
njegovu praćenju te da mu Amerikanci nisu po hitnom postupku ukinuli vizu za ulazak u zemljuOsim hrvatske policije i Državnog odvjetništva, bivši hrvatski premijer Ivo Sanader već je neko vrijeme predmet istrage u nekoliko europskih zemalja pa čak i u Sjedinjenim Američkim Državama. O tome, između ostalog, svjedoči i Interpolova ”crvena” tjeralica, na kojoj se uz Sanaderovo ime i opise djela za koje ga se tereti u jednom dijelu navodi i - ”transnational crime”, odnosno međunarodni organizirani kriminal. Prema Nacionalovim dobro upućenim izvorima, iza te formulacije mogle bi se kriti čak tri različite skupine kriminalnih aktivnosti koje istražitelji pripisuju bivšem hrvatskom premijeru: prva je međunarodno pranje novca isisanog iz hrvatskih državnih tvrtki kupnjom nekretnina, umjetnina i otvaranjima brojnih računa s pozamašnim svotama u različitim svjetskim gradovima. Druga mogućnost je da je bivši hrvatski premijer imao itekako veliku kriminalnu ulogu u slučaju austrijske Hypo banke, pri čemu se osim Sanadera u austrijskim političkim i medijskim krugovima posljednjih dana sve češće spominje i ime odnedavno uhićenog hrvatskog poduzetnika Roberta Ježića. Treća mogućnost temelji se na uskočkom iskazu bivšeg šefa carine Mladena Barišića, koji je istražiteljima detaljno ispričao kako je dio novca kojeg je izvlačio iz državnih poduzeća davao Sanaderu uoči premijerovih putovanja u inozemstvo, a pritom mu je Sanader tvrdio da su goleme svote u eurima namijenjene lobiranju za što skoriji ulazak Hrvatske u Europsku uniju.
Temeljem te informacije, istražiteljima više europskih država tek slijedi težak zadatak da utvrde je li tijekom svog premijerskog mandata Ivo Sanader doista novcem podmićivao neke europske političare ili briselske dužnosnike. U svakom slučaju, dobrim poznavateljima međunarodnih odnosa, diplomacije i načina međudržavne policijske suradnje već je sada jasno da se u slučaju bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera ne radi ni o kakvom političkom progonu, već da je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić u posljednjih godinu dana prikupio itekako detaljne i čvrste dokaze o Sanaderovim kriminalnim aktivnostima. Te dokaze još je tijekom proteklih mjeseci u povjerljivim susretima i razgovorima predočio američkim i europskim vlastima, od kojih je zatražio mišljenje, odnosno pristanak da se doista započne s kaznenim procesuiranjem bivšeg premijera, ali i - još važnije - da inozemne institucije i službe pomognu Hrvatskoj u uhićenju Ive Sanadera. Ta suradnja proteklih je dana dobila svoju jasnu potvrdu: tijekom dva dana bijega Ivo Sanader bio je pod intenzivnim nadzorom slovenske i austrijske policije i tajnih službi, njemačke vlasti čak su na brzinu ishodile naloge za prisluškivanje svih Sanaderovih mobilnih telefona, čak je i Švicarska nadgledala svoje zračne luke za slučaj da Sanader preko njih pokuša pobjeći iz Europe, a svoj dio dogovorenog posla obavila je i američka administracija - ekspresnim ukidanjem Sanaderove ulazne vize, čime mu je uskraćena mogućnost da iz Europe pobjegne na američki teritorij. Sve to nesumnjivo je pokazalo da međunarodna zajednica u bivšem hrvatskom premijeru vidi tek opasno korumpiranog kriminalca koji bi se što prije trebao suočiti s hrvatskim pravosuđem. Za što sve Državno odvjetništvo tereti Sanadera zna samo uski krug ljudi u hrvatskom državnom vrhu i članovi saborskog Mandatno-imunitetnog povjerenstva koji su prije sjednice na kojoj su bivšem premijeru skidali imunitet morali potpisati izjavu o obvezi čuvanja državne tajne, budući da je spis DORH-a o Sanaderu tako klasificiran.
Ipak, temeljem Uskokova naloga za raspisivanje tjeralice koji je Ministarstvo unutarnjih poslova prošlog četvrtka uvečer poslalo u Interpol, na internetskim stranicama te međunarodne organizacije objavljena je tzv. crvena tjeralica. A ona se od standardne MUP-ove tjeralice razlikuje u bitnom detalju: Sanadera se ondje tereti i za - prekogranični kriminal. Iz nekoliko različitih izvora Nacional je dobio objašnjenje da se u Sanaderovu slučaju radi o vrlo konkretnim kaznenim djelima koja su doista na različite načine prešla hrvatske granice. Kao prva varijanta tako se navodi mogućnost da je bivši hrvatski premijer tijekom svog mandata, ali i nakon što je u srpnju 2009. iznenada sišao s vlasti u inozemstvo odnosio goleme svote novca isisane iz hrvatskih državnih poduzeća. U tom kontekstu spekulira se o nizu otvorenih bankovnih računa u nekoliko europskih gradova, a pretpostavlja se da je Ivo Sanader većinom koristio usluge banaka u Austriji, Njemačkoj i Lihtenštajnu. Za raspolaganje tim novcem Sanader je mogao ovlastiti i članove svoje obitelji, od supruge Mirjane, preko braće Miroslava koji živi u Austriji, u mjestu Götzens, smještenom desetak kilometara zapadno od Innsbrücka, ili preko brata Vlade, koji živi u mjestu Langnau am Albis, petnaestak kilometara južnije od Züricha, a možda čak i preko svojih kćeri Petre i Brune. S druge strane, u posljednjih godinu dana nije prošlo neprimjećeno da je Ivo Sanader u više navrata boravio u Sjedinjenim Državama, gdje mu starija kći Petra živi i studira već nekoliko godina. Prema Nacionalovim izvorima, na zamolbu DORH-a američki istražitelji su još prije nekoliko mjeseci pokrenuli istragu kojoj je cilj bio da se utvrdi imovina obitelji Sanader u SAD-u.
To se najvećim dijelom odnosilo na sve bankovne račune svih članova obitelji Sanader, kao i imovinu Nenada Šarića, brata Sanaderove supruge Mirjane koji već dvadesetak godina živi u kalifornijskom gradu San Ramon, ali i na pitanje s kojim sredstvima Petra Sanader već nekoliko godina živi i studira u Americi. U konačnici, istražitelji su posebno radili na utvrđivanju je li Ivo Sanader negdje u SAD-u kupio neku nekretninu, a u tom kontekstu se još prije nekoliko mjeseci pojavila informacija da su Sanaderovi kupili ili iznajmili luksuzni stan u jednom od najelitnijih dijelova New Yorka. Navodno je riječ bila o stanu u tzv. Zeckendorf tornjevima, smještenim na One Irving Placeu blizu njujorškog Union Squarea. O elitnosti lokacije svjedoči i cijena stanova, pa u prosjeku jedna soba stoji oko milijun dolara, a samo troškovi najma takvog stana mjesečno premašuju iznos od šest tisuća američkih dolara. Budući da je Ivo Sanader poznat kao skupljač vrijednih umjetničkih slika, istražitelji su tragom te informacije htjeli ustanoviti i je li Sanader možda dio ilegalno isisanog novca pokušao oprati kupnjom vrijednih slika, koje je potom mogao deponirati u sefove nekih njujorških banaka.
Osim svih tih istraga, koje su se primarno bavile utvrđivanjem tijeka novca koji potječe iz Hrvatske, hrvatski i inozemni istražitelji fokusirali su se i na zahtjevan zadatak da istraže je li Sanader osim novca iz hrvatskih državnih poduzeća imao i nekih drugih sumnjivih prihoda - tu se u prvom redu drži mogućnost da je tijekom svog premijerskog mandata Sanader na nepoznate bankovne račune u inozemstvu primao mito, odnosno proviziju zasad neutvrđenih inozemnih tvrtki i poduzetnika koji su na taj način kupovali ”ulaznicu” za početak poslovanja u Hrvatskoj ili za neke druge ilegalne pogodnosti. U tom kontekstu se, primjerice, godinama spominjala velika afera Verona, odnosno prodaja domaće farmaceutske kompanije Plive, za koju je Sanader možda dobio izdašnu proviziju. Druga mogućnost Sanaderovih transnacionalnih kriminalnih aktivnosti vezana je uz aferu austrijske Hypo banke. Samo u toj aferi bivšeg hrvatskog premijera sumnjiči se za čak dva moguća kriminalna slučaja: u prvome je riječ o proviziji od 800.000 tadašnjih njemačkih maraka koje je Sanader još potkraj devedesetih navodno primio od tajkuna Miroslava Kutle zbog toga što mu je ”sredio” višemilijunski kredit kod Hypo banke. Iako se o toj svoti i cijelom slučaju u Hrvatskoj govori već desetak godina, tek su izvješća koja su prošlog tjedna procurila u javnost s internetske stranice Wikileaks dala naslutiti da glavni državni odvjetnik Mladen Bajić tu priču smatra vrlo ozbiljnom i da ju detaljno istražuje.
S druge strane, sredinom kolovoza o aferi Hypo, Ivi Sanaderu i poslovanju te banke u Hrvatskoj na austrijskoj državnoj televiziji ÖRF javno je progovorio Christian Rauscher, bivši šef financijskog odjela Hypo banke, odnosno čovjek koji je od 1999. do 2005. godine kao voditelj riznice bio zadužen za sve poslove s hrvatskim državljanima. U tom istupu Rausscher je dao naslutiti da bi mogao progovoriti i o sumnjivim vezama uprave Hypo banke s bivšim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom, a možda i o tajnom novčanom fondu koji se već godinama povezuje sa Sanaderom. Prema nekim navodima, taj je fond premašivao 140 milijuna eura, a zapravo je bio kombinacija novca koji je hrvatska država koristila za kupnju oružja, ali i sredstava koja su Sanaderu bila isplaćivana kao provizija za ulazak Hypo banke u Hrvatsku i za svaki veći projekt koji je banka tijekom godina pokretala u Hrvatskoj. Rauscher je na austrijskoj televiziji vrlo samouvjereno govorio o bivšem hrvatskom premijeru, a budući da nije bio sitni šalterski službenik banke, nego pravi insajder koji zna mnogo tajnih podataka, mnogi smatraju da bi o mnogim stvarima mogao reći i puno više.
Mladen Barišić je navodno morao Sanaderu pripremati velike svote eura prije njegovih inozemnih
putovanjaZna se da je godinama bio zadužen za mnoge poslove banke s Hrvatskom i da vrlo vjerojatno ima saznanja o nikad raščišćenim vezama Ive Sanadera s Hypo bankom, njezinim ulaskom u Hrvatsku i sumnjivim, odnosno itekako rizičnim kreditnim plasmanima u Hrvatskoj zbog kojih već dulje vrijeme u Austriji traju službene istrage. Da je cijeli slučaj opasan za Ivu Sanadera pokazala je i njegova nervozna reakcija koja je uslijedila samo koji dan nakon Rauscherova javnog istupa: iako je u tom trenutku bio u Kaliforniji, navodno na godišnjem odmoru, brže-bolje je napisao priopćenje za austrijsku informativnu agenciju kojim je Austrijance pokušao uvjeriti u svoju nevinost. Sudeći po nekim napisima u austrijskim medijima, austrijska javnost nije baš povjerovala u Sanaderovu nevinost u aferi Hypo: budući da je potkraj kolovoza Sanader trebao doći u austrijsko mjesto Alpbach na Europski forum, neki su čak spominjali da bi ga zbog sumnji u njegovu ulogu u aferi Hypo austrijske vlasti mogle uhititi prilikom dolaska u Alpbach.
Kad se Sanader ipak pojavio, do tog uhićenja ipak nije došlo, premda su austrijski mediji gotovo proročanski predvidjeli da će Sanader završiti iza austrijskih rešetaka, što se četiri mjeseca kasnije, u ponešto izmijenjenim okolnostima i dogodilo. Kako god bilo, Sanaderova uloga u aferi Hypo ni do danas nije razjašnjena, a u tom kontekstu moguće su čak dvije opcije: po prvoj, austrijske vlasti mogle bi iskoristiti činjenicu da je Sanader odnedavno pod njihovom ingerencijom, pa ga kao svjedoka ispitati o njegovim saznanjima vezanim uz aferu Hypo, dok bi se po drugoj sam Sanader mogao ponuditi kao pokajnik koji bi, u zamjenu za austrijsku zaštitu i azil, odnosno za neizručenje Hrvatskoj, mogao austrijskim istražiteljima otkriti neke detalje koji bi dodatno teretili već poznate aktere cijele afere. Treća mogućnost Sanaderovih međunarodnih kriminalnih aktivnosti ujedno je i najsvježija, odnosno pojavila se tek prije nekoliko dana. U jeku događanja oko Sanaderova bijega iz Hrvatske u većem dijelu javnosti je neprimjećeno prošao napis u Večernjem listu, gdje je objavljen navodni dio iskaza bivšeg šefa carine Mladena Barišića.
U njemu stoji da je Barišić ispričao da ga je Ivo Sanader u nekoliko navrata, prije svojih inozemnih putovanja, tražio da mu pripremi velike svote novca u stranoj valuti, prvenstveno u eurima, koje je Sanader koristio ”radi lobiranja za pregovore za ulazak u Europsku uniju”. Ako se utvrdi da je to točno, riječ je o vrlo krupnom otkriću koje će kao posljedicu imati veliku istragu u nekoliko europskih država. Svaka europska država imat će interes da istraži je li bivši hrvatski premijer doista tijekom svog mandata proširio granice svoje korumpiranosti i na neke europske dužnosnike. Potencijalno, riječ je o nekoliko desetaka visokih europskih političara i političkih predstavnika s kojima je Ivo Sanader godinama komunicirao. Prije nego što cijeli slučaj poprimi ozbiljne razmjere na razini Europske unije, hrvatski istražitelji trebali bi nedvosmisleno utvrditi ima li elemenata da se taj dio Barišićeva iskaza smatra istinitim. Sanader je, naime, Barišiću jednostavno mogao lagati i izmišljati razloge zbog kojih ga traži povelike svote eura, da bi ih potom u inozemstvu položio na neki od svojih tajnih bankovnih računa.
Da bi se utvrdila istinitost tog Barišićeva iskaza bit će nužno da Mladen Barišić istražiteljima točno kaže kad je Sanaderu davao iznose u eurima, a potom bi se po podacima protokola Vlade RH moglo utvrditi je li neposredno nakon tih ilegalnih isplata Ivo Sanader doista putovao u inozemstvo i s kim se sve sastajao. Potom bi o tome trebali biti ispitani i pripadnici MUP-a koji su Sanaderu kao premijeru pružali neposrednu fizičku zaštitu i tijekom njegovih odlazaka u inozemstvo, kao i Davor Blažević Tigar, načelnik Uprave za posebne poslove sigurnosti koji je tijekom Sanaderova premijerskog mandata bio šef njegova osiguranja. Blažević i Sanaderovi tjelohranitelji istražiteljima bi mogli otkriti u kojoj su mjeri bili danonoćno uz Sanadera tijekom boravaka u stranim zemljama: jesu li uočili da Sanader odlazi u neke strane banke, je li postojala mogućnost da se Sanader po europskim metropolama šeće bez njihove prisutnosti te jesu li primijetili Sanaderove sumnjive ili potajne susrete s nekim političarima ili dužnosnicima EU. Bez obzira na mogući razvoj hrvatske istrage u tom pravcu, za očekivati je da su vlade europskih zemalja putem ambasadora akreditiranih u Zagrebu ili možda i preko kontakta s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem već i same upoznate s tim dijelom iskaza bivšeg šefa carine.
Budući da bi zbog delikatnosti cijelog slučaja to mogao biti vrlo težak udarac za cijelu Europsku uniju, vrlo je izvjesno da će vlade stranih zemalja vrlo brzo započeti, a neke možda već i jesu, diskretnu tajnu istragu svojih političara i dužnosnika koji su se ikad susreli s bivšim hrvatskim premijerom. Ivo Sanader otprije nekoliko dana u domaćoj i inozemnoj javnosti ima i epitet bjegunca, pa je u Europi i svijetu sve manje onih koji se mogu zakleti u Sanaderovo poštenje. Zbog toga će u danima i mjesecima koji slijede mnogi vrlo detaljno ispitati sve kontakte, susrete, poslove i veze s korumpiranim bivšim premijerom jedne europske države.
Ključna uloga Amerikanaca
ROBERT BRADTKE Bivši američki ambasador u Zagrebu navodno je imao važnu ulogu u Sanaderovu odlasku s vlasti,Veliku pomoć u procesuiranju i sprječavanju bijega bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera Hrvatskoj su pružile institucije Sjedinjenih Američkih Država. Premda su već mjesecima postojale najave da administracija američkog predsjednika Baracka Obame u potpunosti podržava napore koje je vlada Jadranke Kosor uložila u borbu protiv korupcije i istraživanje bivših visokopozicioniranih državnih dužnosnika, mnogi su, a vjerojatno i sam Ivo Sanader smatrali da je riječ o tek blagoj ili samo nominalnoj podršci. Ipak, Nacional je još prije nekoliko mjeseci dobio informacije iz relevantnih izvora da je američka pomoć u hrvatskoj borbi protiv korupcije vrlo konkretna: na zamolbu glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, američki istražitelji mjesecima su temeljito istraživali moguću imovinu Ive Sanadera u SAD-u, kao i mogućnost da je bivši premijer u toj zemlji prao novac ilegalno isisan iz hrvatskih državnih tvrtki. Još čvršću i konkretniju pomoć američka strana pokazala je prošlog tjedna, kad je objavljena informacija da su Ivi Sanaderu američke vlasti po hitnom postupku uskratile vizu za ulazak u Sjedinjene Države, odnosno onemogućile da on zrakoplovom iz Münchena doputuje u Washington. Samo nekoliko dana prije svog bijega iz Hrvatske Sanader je bio na putu u New Yorku, a u proteklih godinu dana u više je navrata boravio u Americi.
Ipak, kad su europske policije i američke vlasti došle do saznanja da Sanader nakon bijega iz Hrvatske pokušava preko Slovenije i Austrije doći do Njemačke, odnosno do Münchena gdje je imao zrakoplovnu rezervaciju za let do Washingtona, uslijedila je žustra američka akcija: u samo nekoliko sati američke su vlasti, i to brzinom koja se ne pamti u diplomatskim i političkim krugovima, Sanaderu bez mnogo objašnjenja de facto zabranile ulazak u SAD, odnosno spriječili su ga da pobjegne s europskog kontinenta. U domaćim političkim krugovima taj se potez smatra kao jedan od rijetkih tako otvorenih pokazatelja suradnje američkih i hrvatskih vlasti, koji možda potvrđuje neke spekulacije da je Amerika imala itekako velik utjecaj na nikad razjašnjeni odlazak Ive Sanadera s premijerske funkcije.
Još se u kasnu jesen prošle godine u dijelu hrvatske javnosti pojavila spekulacija da je Sanaderovu srpanjskom odlasku iz Banskih dvora prethodio misteriozni sastanak u Bruxellesu, na kojem se, osim očekivanih Sanaderovih sugovornika neočekivano pojavio i tadašnji američki ambasador u Zagrebu Robert Bradtke. Snažnu američku potporu hrvatski je državni vrh u međuvremenu dobio i od novoimenovanog američkog veleposlanika Jamesa B. Foleya, ali i od viših pripadnika službene američke administracije, poput američkog potpredsjednika Joea Bidena koji je premijerki Jadranki Kosor u svibnju ove godine u Bijeloj kući dao punu podršku u borbi protiv korupcije. Posljednjih dana svakome je postalo jasno da je ta podrška bila itekako konkretna
Sanader je od Grgića žicao 100.000 dem za sebe
DUBRAVKO GRGIĆ
Vlasnik Euroherca je pokušao izbjeći HDZ-ov reket, a svoj otpor reketarima je
kasnije skupo platio kroz afere s LučićemBivši hrvatski premijer Ivo Sanader pokušao je od Dubravka Grgića, većinskog vlasnika koncerna Agram, za sebe iznuditi stotinu tisuća njemačkih maraka, a za HDZ je istom prilikom tražio ni manje ni više nego milijun maraka. Sanader je to od Grgića izravno tražio uoči parlamentarnih izbora 2003. Tada je Sanader tražio da Grgićevo Euroherc osiguranje izdvoji milijun maraka za pomoć HDZ-u u predizbornoj kampanji. Taj se gotovo nevjerojatan događaj zbio u poslovnoj zgradi Euroherc osiguranja u Ulici Grada Vukovara u Zagrebu. Tom sastanku prisustvovale su četiri osobe: Dubravko Grgić, Ivo Sanader, Vladimir Šeks i Darko Tolić. Sanader i Šeks sastanak su tada dogovorili preko svojih osječkih stranačkih kolega Ivana Drmića i Branimira Glavaša. Drmić je u to vrijeme bio blizak sa Darkom Tolićem, koji je bio šef osječke poslovnice Euroherc osiguranja. Drmić je Tolića zamolio da stupi u kontakt s Dubravkom Grgićem i prenio mu želje Sanadera i Šeksa da se s njime sastanu. Grgić je pristao i ubrzo se neugodno iznenadio.
Grgić je najavljene goste u društvu svog zaposlenika Tolića primio u VIP dijelu korporativnog restorana unutar poslovne zgrade Euroherca. Na jednoj strani stola jedan pokraj drugoga sjedili su Grgić i Sanader, a na drugoj strani stola Šeks i Tolić. Nedugo nakon što su naručili objed, Sanader se vrlo izravno obratio Grgiću. Rekao mu je otprilike sljedeće: ”Grgiću, mi smo se u stranci dogovorili i odlučili da nam ti za izbore daš milijun maraka.” Potom je za stolom nastala neugodna tišina. Šeks otad pa do kraja sastanka nije s Grgićem progovorio doslovno ni riječi. Nadalje su govorili samo Sanader, Grgić i Tolić.
Nakon što je Sanader jezgrovito objasnio Grgiću što HDZ od njega očekuje, nakon nekoliko trenutaka šutnje Grgić mu je uzvratio protupitanjem. ”Da odmah razjasnimo, recite mi jesam li ja osobno, ili Euroherc osiguranje, nešto dužni HDZ-u po bilo kakvoj osnovi?” Sanader je Grgiću odgovorio da nikakav dug ne postoji. Potom je Grgić pokušao objasniti Sanaderu da Euroherc osiguranje pomaže proporcionalno raznim strankama, ali da ni u kom slučaju ni približno nije u mogućnosti izdvojiti milijun maraka. Grgić je ispričao Sanaderu da se radi o prevelikom iznosu koji on iz tvrtke ne može jednostavno izvući čak i kad bi htio, te da bi mu to znatno otežalo poslovanje. Bila je to za Grgića neugodna situacija, pa je razmišljao kako da se iz nje izvuče, a da si u Sanaderu i Šeksu ne stvori trajne neprijatelje.
Nedugo potom, Grgić se sjetio kako bi mogao pronaći izlaz. Pitao je Sanadera i Šeksa koliko je HDZ jak na lokalnim razinama u Hrvatskoj. Sanader mu je kao iz topa odgovorio da oni u trenutku kada su razgovarali imaju ukupno 158 načelnika općina i gradonačelnika u cijeloj Hrvatskoj. Grgić im je tada ponudio zanimljiv model poslovne suradnje. Sugerirao je Sanaderu da se oni u HDZ-u dogovore i osnuju agenciju za zastupanje u osiguranju. U tom trenutku takvu je agenciju gotovo mogao osnovati čak i HDZ kao stranka, ali puno je prihvatljivije bilo da se to napravi kroz neke osobe koje su bliske HDZ-u.
Kroz takvu agenciju, objašnjavao je Grgić Sanaderu i Šeksu, HDZ si je posredno mogao osigurati kontinuirane i posve legalne prihode. Grgić im je objasnio da Euroherc osiguranje u brutto vrijednosti plaća 18 posto provizije svakoj agenciji za zastupanje u osiguranju od vrijednosti svake police osiguranja koju jedna takva agencija sklopi. Grgić im je ispričao da samo gradovi Zadar i Dubrovnik, u kojima su tada gradonačelnici bili Božidar Kalmeta i Dubravka Šuica, godišnje plaćaju otprilike 10 milijuna kuna za police osiguranja imovine gradskih tvrtki i drugih pravnih subjekata povezanih s gradovima. Kada bi te police osiguranja sklopila agencija za zastupanje u osiguranju pod stranačkom kontrolom, na posve legalan način ta bi agencija zaradila 1,8 milijuna kuna, koji su se poslije oporezivanja mogli dalje transferirati i u korist HDZ-a, te se to moglo ponavljati svake godine.
Sanaderu i Šeksu to se činilo dobrom idejom, pa su Grgića pozorno slušali. U više navrata Sanader se na sastanku jako zainteresirao za taj model suradnje, pa je Grgiću postavljao razna pitanja na tu temu. Sve se to događalo usporedo sa objedovanjem. U više navrata Šeks i Tolić su se znali zapričati sa svoje strane stola, pa je to Sanader iskoristio na osebujan način. U povjerenju bi se nagnuo prema Grgiću i potiho, pazeći da to Šeks ne čuje, Grgiću na uho rekao da bi osim milijuna maraka za HDZ, Grgić njemu osobno trebao isplatiti stotinu tisuća njemačkih maraka, jer mu taj novac treba. To mu je tijekom tog objeda Sanader potiho ponovio najmanje tri puta. Grgića je to šokiralo. Stekao je dojam da Sanader očekuje da mu Grgić taj novac doslovno isplati na ruke.
Usporedo s time, nastavljali bi razgovor na temu osnivanja agencije za zastupanje u osiguranju. Grgiću je već tada bilo jasno da će se takva ideja teško provesti u praksi, jer se radilo o zaradi na koju su često računali lokalni dužnosnici, koji su je po sličnom modelu dijelili između sebe na lokalnim razinama. Primjerice, upućeni poslovni krugovi ispričali su Nacionalu kako je u Osijeku takav model Branimir Glavaš koristio kako bi uz pomoć Croatia osiguranja financirao nogometni klub Osijek. Glavaš bi naredio da se imovina u vlasništvu gradskih tvrtki preko lokalnih agencija za zastupanje u osiguranju osigurava kod Croatia osiguranja. Te bi agencije u pravilu bile posredno pod njegovom kontrolom, a kasnije bi se najveći dio zarađene provizije transferirao prema nogometnom klubu iz Osijeka. Ne mora u tom modelu čak nužno biti nikakvih nezakonitosti, ali od njega koristi nije imao HDZ, već lokalni klub, ili neke druge osobe. Utoliko nije bilo jednostavno, uhodane lokalne mehanizme preusmjeravati u stranačku blagajnu HDZ-a, što ne znači da se to kasnije nije događalo.
Nedugo nakon tog sastanka u zgradi Euroherc osiguranja, Grgić je ipak pronašao za njega prihvatljiv model kako predizborno pomoći HDZ-u. Jedna tvrtka u vlasništvu Euroherc osiguranja na jugu Hrvatske otkupila je od HDZ-a knjige o Franji Tuđmanu u vrijednosti od 500 tisuća kuna. Te su knjige i danas pohranjene u podrumima zgrade Euroherc osiguranja. Grgić je taj model pomoći HDZ-u smislio kako se u poslovnim knjigama ne bi izravno vidjelo da je znatno više novca izdvojio za pomoć toj stranci, nego drugim strankama. Kasnije je ga je jedan od vodećih hrvatskih izdavača pokušao kopijom tog računa za kupovinu knjiga ucijeniti i to u situaciji kada Euroherc osiguranje s pravom nije tom izdavaču htjelo pokriti štetu koja mu je uslijed jednog nepredviđenog i traumatičnog događaja nastala na terenskom vozilu.
Grgić je na koncu te priče pomogao HDZ-u sa 500 tisuća kuna, a na taj je iznos plaćen i PDV. Tako se otprilike može doći do jedne desetine od onoga na što je računao Sanader. Jednako tako, Grgić je posve ignorirao Sanaderov zahtjev da njemu osobno isplati stotinu tisuća njemačkih maraka. To se Sanaderu nikako nije svidjelo.
Nedugo potom Drmić je Toliću doslovno rekao da je Sanader zbog Grgićeva ponašanja na tom sastanku popizdio i da mu je rekao da mu je Sanader ispričao kako će zbog toga Grgiću j... mater.
Što to znači u realnom životu Grgić se uvjerio vrlo brzo. Grgić vjeruje da je upravo vrh HDZ-a dao zeleno svjetlo da, po njemu, korumpirani splitski policajci duže vrijeme pokušavaju raditi pritisak na njega i Euroherc osiguranje. To se događalo tijekom 2005., kada je kontroverzni hercegovački poduzetnik Milan Lučić naumio značajno promijeniti vlasničku strukturu Euroherca. Grgić je tada Nacionalu detaljno otkrio kako su ga zajedno ucjenjivali Lučić i splitski policajac Ivan Lozić, koji je tek nedavno degradiran unutar splitske policije. Kada već nije uspio sudskim putem provesti svoje ambicije da zavlada Eurohercom, Lučić je naumio uz Lozićevu pomoć iskonstruirati optužbe protiv Grgića i njegovih suradnika. Te su iskonstruirane optužbe trebale poslužiti kao osnova za Grgićevo uhićenje, što je Grgić uspio osujetiti doslovno u posljednji trenutak, kada je o Lozićevim manipulacijama javno progovorio. Osobe bliske Grgiću ispričale su Nacionalu da su u toj za njega neugodnoj epizodi zajedno s Lučićem i Lozićem, najveći pritisak na Grgića vršili odvjetnici Željko Gulišija i Ivan Lovrić. Isti izvori ispričali su Nacionalu da je Gulišija na Lučićevoj strani koordinirao pritisak prema splitskoj policiji, te da je Lovrić radio pritisak kako bi Uskok u tom slučaju radio pritisak na Grgića u Zagrebu. Navodno je Lovrić više puta odlazio u Uskok kako bi se raspitivao o tom slučaju, o čemu bi vjerojatno trebali postojati i tragovi u Uskokovoj knjizi u kojoj se evidentiraju posjeti toj instituciji. Posebno je zanimljivo to što se koncem prošlog tjedna počelo kroz novine špekulirati kako bi Željko Gulišija i Ivan Lovrić trebali postati Sanaderovi odvjetnici.
Da bi Ivo Sanader mogao biti ljut na Dubravka Grgića doznalo se tijekom 2006., kada se HDZ odlučio riješiti Branimira Glavaša. Ljut na Sanadera, Glavaš je tada javno ispričao da mu je Sanader jednom prilikom rekao da će uništiti Euroherc, jer mu Grgić nije htio financirati kampanju. Glavaš je to vjerojatno doznao od Tolića puno ranije, ali je o svemu šutio dok nije imao motiv javno napasti Sanadera. Kako Glavaš nikada nije ispričao nikakve dodatne detalje o tom slučaju, sve je ostalo na toj Glavaševoj izjavi koju se kasnije pokušalo relativizirati.
U današnjim okolnostima svi su detalji ove priče lako mogu provjeriti. Osim Ive Sanadera, postoje još tri svjedoka tog sastanka, koji bi u današnjim političkim okolnostima vjerojatno bez puno oklijevanja ispričali što znaju o tom sastanku ako ih mjerodavne institucije to odluče priupitati.
ROBERT BRADTKE Bivši američki ambasador u Zagrebu navodno je imao važnu ulogu u Sanaderovu odlasku s vlasti,Veliku pomoć u procesuiranju i sprječavanju bijega bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera Hrvatskoj su pružile institucije Sjedinjenih Američkih Država. Premda su već mjesecima postojale najave da administracija američkog predsjednika Baracka Obame u potpunosti podržava napore koje je vlada Jadranke Kosor uložila u borbu protiv korupcije i istraživanje bivših visokopozicioniranih državnih dužnosnika, mnogi su, a vjerojatno i sam Ivo Sanader smatrali da je riječ o tek blagoj ili samo nominalnoj podršci. Ipak, Nacional je još prije nekoliko mjeseci dobio informacije iz relevantnih izvora da je američka pomoć u hrvatskoj borbi protiv korupcije vrlo konkretna: na zamolbu glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, američki istražitelji mjesecima su temeljito istraživali moguću imovinu Ive Sanadera u SAD-u, kao i mogućnost da je bivši premijer u toj zemlji prao novac ilegalno isisan iz hrvatskih državnih tvrtki. Još čvršću i konkretniju pomoć američka strana pokazala je prošlog tjedna, kad je objavljena informacija da su Ivi Sanaderu američke vlasti po hitnom postupku uskratile vizu za ulazak u Sjedinjene Države, odnosno onemogućile da on zrakoplovom iz Münchena doputuje u Washington. Samo nekoliko dana prije svog bijega iz Hrvatske Sanader je bio na putu u New Yorku, a u proteklih godinu dana u više je navrata boravio u Americi.
registracija
11/1/10
fluid, 14.12.10. 10:25
Sanader je shvatio da agresivan,javno glumeći autoritativan stav,odriješitost,beskompromisnost itd.itd.,ima najjaču snagu oko ostvarivanja ciljeva koje si zacrtaš.I budeš dovoljno uporan.Usputno pronađeš sebi ravan kukolj u okruženju,a takvih uvijek bude,i evo ostvarenja tvojih ciljeva.Previdio je samo jedno!Rezultati takvog načina ponašanja ,na duži rok nose opasnost prepoznavanja takve politike.Mnoge nelogičnosti i minusi dođu pod pitanje:"a šta je sa tim"?I tada se lažno i nakaradno zdanje počinje urušavati a sve "njegove pozitivne vrline"u stvari,postanu samo obilježja lopova najnižih strasti.Tanka je crta od krajnjeg pozitivca do krajnjeg negativca.Dijeli ih samo tanka crta koja se zove pozitivan karakter.Za neke je ta crta široka svjetlosne godine i niukada je ne uspiju preći.