Assange je bio veliki autokrat, zato pokrećemo svoj "Openleaks" – poručuje svijetu Daniel Domschelt-Berg, donedavni bliski suradnik pritvorenoga pokretača WikiLeaksa. Znači, počelo je! Stara šema svake revolucije, od ubojstva Cezara naovamo, još se jednom ponavlja: dojučerašnji urotnici počinju se nešto domunđavati po kutovima, pa ili svrgnu vođu, ili se odcijepe i osnuju frakciju... Nije baš najjasnije kako to točno novoosnovani "Openleaks" kani funkcionirati (kažu da bi htjeli biti samo posrednik, ali i filter, između "zviždača" i drugih medija, prilično mutno) no to ionako nije najvažnije.

Važno je jedino to, barem za ovaj komentarčić, da se opet frakcija odvojila od revolucionarne matice i da tvrdi kako će djelovati osjetno demokratičnije i kako će odluke donositi kolektiv kvalificiranih i visoko moralnih stručnjaka, a ne više taj gnjusni pojedinac s autokratskim navikama, taj koji se iz vođe u bolju budućnost pretvorio u vođu prema potpunoj propasti najplemenitijih izvornih načela pokreta. Zvuči vam odnekud poznato? Ma nemojte, zar zbilja!? Imate li možda kakav zgodan primjer?

Fascinantno je kako se ta matrica svako malo, uz poneku začudnu iznimku "odmetnici" ponavlja kroz povijest, kako okoštala (post)revolucinarna forma nadživljava svaki evolutivni pomak u sadržaju! Baš kao da je riječ o sonetu ili našem desetercu: može ljubavni, može refleksivni, može rugalački, može junački, može što god poželiš, ali raspored rima ili broj slogova zadani su već stoljećima i tako zauvijek mora biti. Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo, osim u tom jednom.

A da stvar bude veselija – ti odmetnici u pravilu pojedu povijesna govna: ili ih tkogod zatuče cepinom, ili nakon nekog vremena postanu još i veći autokrati od onih kojima su to spočitavali. Vjerujem kako nećemo predugo čekati prvoga "zviždača" koji će se cijelom svijetu požaliti na cenzuru "Openlinksa". I onda opet sve ispočetka... Bože, ako si nas zbilja stvorio na svoju sliku i priliku, onda si ti odavna u banani, ono do... peteljke!