Srećko JurdanaJedan nogometni event simbolički je zadnjih dana pokazao na kojem se mjestu civilizacijske ljestvice nalazi suvremeni Zagreb, a svakako i Hrvatska čiji je on sublimirani kulturološki izraz. Kad je riječ o meritumu stvari, tj. o samoj sportskoj disciplini, svetinja Dinamo predvidljivo će na svome terenu izgubiti svaku važniju međunarodnu utakmicu, no zato su njegovi “navijači” postojano nenadmašni u vandalističkoj maštovitosti: posljednjim ispadom zamalo su izveli masovno ubojstvo grčkih turista (ubacivanjem baklje u njihov autobus).

Zadnji u igri – prvi u divljaštvu, udarna je parola nacionalne zbilje, koja se može uvrstiti u popis kodnih oznaka dvadesetogodišnjeg razvoja hrvatske demokracije. Skroman pozitivan signal u situaciji čini spoznaja da je premijerka Kosor napokon počela manifestirati male znakove prepoznavanja ozbiljnosti problema hrvatskoga huliganizma. U karlovačkoj bolnici posjetila je Marka Jovkovića, osamnaestgodišnjaka kojeg su iz obijesti teško pretukla trojica uličara – stanoviti Trupković, Vogrinc i Goršić – s istaknutim statusom u lokalnoj organizaciji HDZ-a. Radi se o evidentiranim nasilnicima s kaznenim dosjeom, koje je od sankcija godinama spašavao stranački “ugled” (možda i veze Goršićeva oca, državnog tajnika u MORH-u).

HENDIKEPIRANOST HRVATSKOG LOKALNOG PRAVOSUĐA

Nakon premijerkine pojave u Karlovcu odmah su završili u zatvoru s kaznenom prijavom, što se – među ostalim – može shvatiti i kao potvrda teške hendikepiranosti hrvatskoga lokalnoga pravosuđa. Kod njega nema ni propisa, ni principa, ni etike dok se u situaciju ne umiješa visoka politika. Huliganima povezanima s vlašću može se stati na kraj samo intervencijom s najvišega mjesta, jer pripadnici lokalnih represivnih organa ne žele s njima ulaziti u konflikt. Iskustvo pokazuje da isti kriterij nezamjeranja ili čuvanja vlastite kože dominira i u procesima ratnim zločincima, koji na lokalnim sudovima često završavaju neobjašnjivo tolerantnim presudama. Karlovački slučaj drastično razotkriva parohijalni identitet Hrvatske, koja je na širim razinama u stanju pozitivno funkcionirati isključivo preko direktiva odozgo. U situacijama kad smjernica nema razvija se pravosudni kaos i dominacija bezobzirnijih. Premijerka je u navedenom slučaju instinktivno shvatila da ovaj put mora reagirati – među ostalim i zato što je stranka u pitanju – i njezina karlovačka gesta može se s općeg stajališta samo pozdraviti. Kompleksnost njezine funkcije svakako uključuje i sučeljavanje s brojnim privatnim feudima u kojima vladaju specijalna, nepisana pravila društvene igre. Izvela bi, na primjer, malu kulturnu revoluciju u Hrvatskoj da područje svoga reformskoga djelovanja proširi na nogometne sfere i proizvede – popularno rečeno – “političku klimu” za pravosudni obračun s kriminalom u nogometu, toj sistematiziranoj kvazisportskoj prijevari, utvrdi korupcije i autonomnoj državi u državi. “Politička klima” ili sugestija s visina ovdje je potrebna za bilo kakvu pozitivnu akciju, radilo se o obračunu s huliganskim bandama, pravosudnim intervencijama u nogometnom feudu, ili eliminaciji straha i hipokrizije na suđenjima za ratne zločine. Situacija je opskurna, no takva je kakva jest.

MARINA MATULOVIĆ-DROPULIĆ MORA OTIĆI

Nakon uhićenja Sanadera i razotkrivanja njegove organizacije za izvlačenje novca iz državnih firmi, gospođi Kosor pruža se prilika da identičnu “političku klimu” primijeni i u drugim privatnim interesnim zonama, ne obazirući se na moguće potrese u HDZ-u. Teško je zamisliti što bi – poslije Sanadera – moglo još bitno uzdrmati tu rezistentnu stranku. U njoj danas bez velikkih šokova može biti smijenjen bilo tko, a neka imena ne samo da se mogu, nego očito i moraju maknuti sa scene. Ime Marine Matulović-Dropulić, ministrice graditeljstva i okoliša, među njima je na vodećem mjestu. U Gradskoj skupštini Zagreba počela se zadnjih dana kristalizirati afera s velikim razvojnim potencijalom, u kojoj USKOK istražuje brojna proizvoljna mijenjanja zagrebačkih prostornih planova zbog pogodovanja graditeljskim investitorima. Razgovaralo se s bivšom tajnicom skupštine Gretom Augustinović-Pavičić, unositeljicom i potpisnicom inkriminiranih “ispravaka”, koja je navodno policiji izjavila da je operaciju promjene planova izvodila po nalogu Milana Bandića, svojega protektora i uzora. Fenomen pretvaranja ilegalne izgradnje u legalnu začeo se – i eskalirao – dok je gospodin Bandić još bio u SDP-u. Pod istragom je navodno trinaest slučajeva, koji obuhvaćaju gotovo cijeli Zagreb. Riječ je svakako o jednoj od najunosnijih manipulacija u državi: ako se potezom pera zelena zona na privlačnoj lokaciji pretvori u graditeljsku ili barem “mješovitu”, vrijednost uloženog kapitala radikalno skače. Ista je stvar i kad se na prostoru predviđenom za jednu stambenu zgradu, ili na prostoru dječjeg parka pokraj nje, nasilno utrpa i druga. Kvaliteta života stanara u toj zoni drastično je smanjena, ali zato su bitno povećani profiti ulagača. Jasno je i površnome urbanome promatraču da se Zagreb s takvom graditeljskoposlovnom strategijom tijekom godina sustavno pretvarao u arhitektonsku nakazu, u kojoj gotovo da više i nema poželjnoga mjesta za stanovanje.

UDRUŽENO MANIPULIRANJE URBANISTIČKIM PLANOVIMA

Počele su se – s debelim zakašnjenjem – na tom planu provoditi određene istražne radnje, a njihovi dosezi također vjerojatno ovise o naboju “političke klime” koja obavija slučaj. Marinu Matulović- Dropulić nije, međutim, moguće izdvojiti iz afere. Gradonačelnik Bandić – proskribirani, odnosno funkcionalni nalogodavac za izmjenu urbanističkih planova – intervencije takvih graditeljsko- ekoloških dimenzija, u glavnom i najvećem gradu u državi, ne bi mogao izvoditi bez kooperativnosti ministrice graditeljstva i okoline. Nacional je u prošlom broju objavio da je gospođa Matulović-Dropulić pod sumnjom DORH-a da je “za Sanadera nadgledala izvlačenje više desetaka milijuna kuna iz energetskog sektora”. U linearnome razvoju događaja, mogla bi se zateći i pod sumnjom za udruženo manipuliranje urbanističkim planovima. Jadranka Kosor već dugo intenzivno razmišlja o promjenama u Vladi, a kad je riječ o ministrici graditeljstva, publika je s pravom može zapitati o čemu se tu ima toliko razmišljati.