PRISON BREAK

Dnevnik, HTV1, ponedjeljak, 19.30

Zrinka PavlićNetko mi je nedavno rekao da su zadnjih desetak godina standardi TV novinarstva u regiji pali otprilike jednako kao i životni standard gledateljstva. Nakon HRT-ova Dnevnika od prošlotjednog ponedjeljka mislim da je ta usporedba preoptimistična. Životni standard TV gledateljstva u Hrvata čisti je Beverly Hills s Brendonom i Brendom usporedi li se s dnom koje su prošloga tjedna uspjeli proburgijati HTV-ovi informativci. Naravno, svi koji su sjedili pred ekranom tijekom emitiranja Dnevnika u ponedjeljak navečer znat će o čemu govorim: o dovikivanju sa zatvorenikom pred salzburškim zatvorom. Ne znam što su drugi supatnici po pretplati proživljavali pred prizorom našeg čojuka koji kroz rešetke dovikuje što se u zatvoru ždere za ručak i doručak te ima li Ivo veću ili manju ćeliju od njega, ali ja sam ostala ko pegla.

Razumijem da je takozvani infotainment ilitiga kombinacija informativnih i zabavnih sadržaja sad već svjetski standard i imperativ (štogod si tužno o tome ja mislila), ali čak ni u tom kontekstu ne shvaćam što je u tom trash-festu bilo vrijedno Dnevnika i interesa hrvatskih (pa ni bilo kojih drugih) građana. O dobrom ukusu da i ne govorim. Mislim, što je sljedeće? „Kome najčešće ispada sapun pod tušem?“ i „Jel ga netko već nategnuo?“

Ocjena: fuj (-1)

GLEDATELJSKA PARANOJA

Latinica, HTV1, ponedjeljak, 20.15

Haleluja, dočekasmo napokon i prikazivanje Latinice koju nitko nije zabranio, nitko na (moš mislit) neviđeno odlučio tužiti i nitko o njoj postao žučljive komentare na Facebook. Bila je riječ o diskriminaciji, i bilo je zbilja potresno jer je nekoliko Latinovih suradnika, kao i uvijek, vrlo temeljito i na nekoliko primjera obradilo probleme izoliranih psihičkih bolesnika, marginaliziranih beskućnika, demoniziranih etničkih manjina. Nemam ozbiljnijih prigovora: takve su teme važne, potrebno ih je obraditi i novinari Latinice to su učinili lijepo, pametno, humanitarno i – za razliku od anegdotalno- sapuničarske „Misije zajedno“ – doista novinarski. No teško se u kontekstu svih drama oko Latinove emisije oteti nečemu što cijelu priču ozbiljno zagorčava. Ispada, naime, da je sasvim OK prikazati one „Latinice“ u kojima se govori o problemima za čije su uzroke krivi neki ne sasvim točno definirani „sustavi“, „institucije“ i „zakoni“, te vrlo općenito spomenute „predrasude“, „neosjetljivost“ i „sebičnost“. Ukratko, skroz je OK govoriti o onim problemima za koje djelomično možeš okriviti gledateljstvo (jer da smo malo sućutniji i društveno svjesniji, tih problema, kao, ne bi bilo). Ali NIJE okej snimati emisije u kojima se govori o problemima koje su gledateljima stvorili neki drugi – vrlo jasno naznačeni i eksplicitno spomenuti „sustavi“, „mehanizmi“ i „pojedinci“. Ne odričem potrebu da se snimaju „Latinice“ kakva je emitirana ovaj tjedan (dapače), ali nakon nekoliko zabrana, cenzura i generalnog pozelenitisa koji Kunić & co. dobivaju svaki put kad Latinovi novinari kresnu po škakljivijim temama, pri svakom me gledanju OVAKVE „Latinice“ opere paranoja da je i prilikom njezina snimanja – zbog čiste panike i dosadašnjih loših iskustava – nešto (auto)cenzurirano i da su izravno odgovorni „sustavi“, „institucije“ i „zakoni“ nekako iščeznuli u moru vrlo poopćenih zaključaka. Možda se varam, ali ne mogu se oteti tom dojmu. Za koji su pak krivi HTV-ovski „sustavi“, „mehanizmi“ i… vrag bi ga znao.

Ocjena: vrlo dobar (4)

BJELOGLAVI SUP ZOVE MILIĆA

Mi Hrvati, HTV1, srijeda, 21.50

Miliću je i inače glavni đir iskopavati Hrvate po stranim prijestolnicama i selendrama, pa je sada, kada recesija više ne dopušta šalabajzanje s kamerama preko granice, okrenuo priču. Sada traži strance po hrvatskim… ajd, nećemo baš reć selendrama, ali da su prijestolnice – bogme nisu. Pa bi nam svima trebalo biti silno simpatično gledati priloge o Hendriku, Južnoafrikancu i proleteru „Prvomajske“, Poljaku koji se borio u ratu, a sad timari bjeloglave supove po Cresu i štajaznam, tadžikistanskoj enklavi u Šestanovcu (ovo zadnje sam izmislila). I jest, simpatično je, ali kao štiklec u „Hrvatskoj uživo“. Čitav sat, pa još k tome i dokumentarni serijal u nekoliko epizoda, u kojem nas se još k tome uvjerava da kukamo bez veze jer, eto, Zbignjev iz Zakopana misli da su jogurti u Rvackoj prva klasa, a more ljepše od Kariba – obično je davljenje pukom dosadom i banalno ubijanje minutaže do sljedeće informativne emisije.

Ocjena: zijev (0)

PLES BEZ GLEDATELJA

Ples sa zvijezdama, HTV1, subota, 20.10

Već sam jednom napisala da mi se nikako ne sviđa fora s kojom su HTV-ovci ove godine gledateljske glasove sveli samo i isključivo na izvor prihoda (jer su im oduzeli pravu težinu u odlučivanju o pobjedniku emisije), no istinabog, imalo je to i svoju svijetlu stranu. Nera i Damir pobijedili su u finalu, fakat su bili najbolji ne samo u ovoj sezoni, nego u svima dosad i hip-hip-hurej! Isto tako, na toj emisiji – i to se vidi! – radi čitava bulumenta ljudi koji svoj posao obavljaju izuzetno profesionalno, u sjećanje starijih gledatelja prizivajući standarde kakve je nekoć u istoj kući njegovao Anton Marti, pa ću i ovaj put reći da Barbara, Duško, orkestar, pjevači, šminkeri, scenografi, kostimografi, majstori rasvjete i kompletno tehničko osoblje zaslužuju čistu peticu za ovu, ali i za sve protekle sezone. No ipak, koliko god mi bilo drago da su Nera i Damir pobijedili, ono s degradiranjem publike na račun žirija je bez veze. Em je šufterski način otimanja love, em je, da prostite, dosadno ko proljev. Jer da, pobijedio je, objektivno gledajući, najbolji par, ali majku mu, to je zabavni TV show, a ne profi plesno natjecanje. Ljudi ŽELE gledati Žarka Radića kako s ukočenim koljenom šepa na ča-ča-ča i Anu Ugarković kako valcerira gracilnošću lučkog radnika! I na takvu zabavu imaju pravo kad već plaćaju osamsto milijuna novaca za glasove. Pokušajte to imati na umu sljedeće godine…

Ocjena: čisto, uredno, profesionalno i… dosadno (3)