U povodu svoje stogodišnjice Hrvatsko novinarsko društvo objavilo je vrlo vrijedno izdanje, u najvećem dijelu dobro uređenu, bogato ilustriranu, vrlo opširnu knjigu o svojoj povijesti. Paradoksalno je da hrvatski novinari relativno malo pišu o vlastitoj povijesti i vlastitoj profesiji, pa je stoga ova knjiga tim važnija. Odličan je onaj dio koji se bavi prošlošću Hrvatskog novinarskog društva, posebno su dobro napisani neki portreti osobito važnih ličnosti za udruženje.

Jedina zamjerka tom dijelu knjige može se odnositi na to što su neka povijesna razdoblja prenaglašena, te što je u pojedinim radovima odviše naglaska na politici, a mnogo manje na profesiji. Ono što je u knjizi znatno slabije uvjetovano je nuždom, što su je očito osjećali u uredništvu, da se u nju uvrste i razni nepotrebni, formalno napisani izvještaji o recentnom djelovanju društva i pojedinih sadašnjih njegovih sekcija, pisani bez dovoljno distance prema činjenici da je društvo u novije doba počelo gubiti ulogu u društvu koju je nekada imalo.