VOJNA RAVNOTEŽA NA DALEKOM ISTOKU Američki predsjednik Barack Obama s kineskim predsjednikom Hu Jintaom; Amerikanci su dosad vodili glavnu riječ na zapadnom Pacifiku, ali će odsad vjerojatno izbjegavati konflikte s vojno ojačanom KinomPrije samo nekoliko tjedana Sjedinjene Države iskazale su vojnu moć na zapadnom Pacifiku kada su svoju eskadru, predvođenu nosačem aviona USS George Washington – zbog napetosti na Korejskom poluotoku – poslale u Žuto more nedaleko sjevernokorejskih, ali i kineskih teritorijalnih voda, što je bila demonstracija sile i prema Pjongjangu, ali i prema Pekingu. No, uskoro bi se moglo dogoditi da se američko vojno i političko vodstvo više neće usuditi to učiniti, štoviše da će se američki nosači aviona čak libiti ploviti u blizini kineske obale ako se odnosi između Kine i SAD pokvare. Što se događa objasnio je u intervjuu vodećem japanskom dnevnom listu Asahi Shimbun američki admiral Robert F. Willard, zapovjednik američke Pacifičke komande.

Otkrio je da je kineska vojska počela s raspoređivanjem novokonstruirane antibrodske balističke rakete s kojom se mogu potapati američki nosači aviona, te je ocijenio da je uvođenje nove rakete toliko važno u promjeni vojne ravnoteže na Dalekom istoku da bi to moglo onemogućiti Sjedinjene Države da efikasno pomažu američkim saveznicima u tom području, ako uđu u konfrontaciju s Kinom. To može zakomplicirati situaciju oko Tajvana, Korejskog poluotoka, u Južnom kineskom moru, a sigurno će izazvati nervozu u Japanu, a možda čak i u Australiji. Poznato je da se američka globalna strategija temelji na sustavu američkih nosača aviona, kojim Sjedinjene Države mogu svoju vojnu silu transferirati u bilo koju točku svijeta. Tako trenutačno dva američka nosača aviona operiraju u Arapskom moru kao podrška američkim snagama u Afganistanu, a neki su raspoređeni na drugim mjestima. Svi oni operiraju iz američkih pomorskih baza osim – upravo – nosača USS George Washington.

On jedini ima svoju bazu izvan SAD, u japanskoj luci Yokosuki, tako da što prije može doći do bilo koje krizne točke na Dalekom istoku. No, u budućnosti bi se moglo dogoditi da američka vojska napusti Yokosuku, te tu bazu premjesti dalje, iza drugog reda pacifičkih otoka, na sigurnije mjesto.

SVE TO ZBOG antibrodske rakete DF-21D, koju su počele primati neke operativne postrojbe kineske vojske, čini se prvo u jugoistočnoj Kini. Riječ je o raketi koja se ispaljuje u atmosferu te se potom balističkom putanjom vraća natrag prema cilju na moru, na koji se potom precizno usmjerava uz pomoć moderne elektronske i satelitske tehnologije. Prema američkim saznanjima Kina, koja ranije nije baš bila vješta u razvoju te tehnologije, ima već dovoljno precizne zračne, pomorske i svemirske senzore, navigacijske sustave i tehnologiju upravljanja raketama da može ovu raketu srednjeg dometa usmjeriti na veći cilj na moru, kakav čine nosači aviona. Raketa ima domet od nekoliko tisuća kilometara, pa čak i ako dosad razvijena tehnologija i ne bude dovoljno precizna, ispaljivanje istodobno više raketa na neki cilj može za Amerikance biti itekako opasno.

SAGRADITI TAKVU RAKETU i cijeli sustav njenog usmjeravanja nije lako, te će možda Kina još godinama na tom projektu raditi da ga usavrši. Ali, isto tako, protiv takvog oružja nije se lako braniti. Nosači aviona su važna oruđa projekcije američke vojne moći, pa su Amerikanci stvorili i vrlo sofisticirani sustav njihove zaštite, posebno uz pomoć antiraketnog sustava Aegis, s kojim su opremljeni brodovi u pratnji nosača aviona. No, dok je taj sustav vrlo efikasan pri obrani nosača aviona i drugih ciljeva od klasičnih raketa brod-brod, od aviona, napada drugih brodova, pa i od podmornica – što je do sada bila glavna kineska prijetnja američkim nosačima aviona – taj sustav nije tako efikasan kada je riječ o balističkim raketama, procjenjuje se u američkim stručnim vojnim krugovima. Pred Kinezima stoji još mnogo rada na tim raketama, koje su isprobane u gađanjima nepomičnih ciljeva na kopnu, ali još nisu isprobane u mnogo složenijim uvjetima gađanja brodova na moru, što će biti realizirano tek za više godina. No, Willard je upozorio da se američka strana već sada mora pripremiti za novu situaciju, jer Kina čini koordinirani napor u raznim vojnim sferama da ograniči američku projekciju moći u svojoj regiji, prvenstveno na moru. O tome je rekao: “Mi pratimo njihov razvoj integriranih protuzračnih sustava, naprednih pomorskih sustava, jačanje podmorničkih kapaciteta, razvoj ADMIRAL ROBERT F. WILLARD, zapovjednik američke Pacifičke komande, s južnokorejskim generalom Han Min-koom; Amerikanci su dosad spremno pomagali svojim saveznicima s Korejskog poluotokaantibrodske balističke rakete, kao i sustave za širenje kineske vojne moći u regiji, u što spadaju Japan, Filipini, pa i Vijetnam. To zabrinjava, a mi znamo da to zabrinjava tamošnje zemlje.” To najviše zabrinjava Tajvan, jer se njegova obrana temelji na hitnoj intervenciji američkih nosača aviona u trenutku krize. Prvenstveno zato je taj američki nosač stalno stacioniran u Yokosuki, a planira se da se baza za još jednog napravi iza druge linije pacifičkih otoka, koju čine Boninski i Marijanski otoci, Guam i Palau, možda na otoku Guamu ili na Havajima. Rasporedi li Kina svoje rakete DF-21D upravo u području koje se sučeljava s Tajvanom, takva američko-tajvanska strategija bit će ugrožena. Zanimljivo je da istodobno iz Kine stižu i vijesti da se priprema da u upotrebu stavi i vlastiti nosač aviona. Kina je 1998. godine kupila od Ukrajine nedovršeni nosač aviona Varjag, koji sada oprema i priprema za plovidbu i vježbe, za testiranje opreme i novih sustava, ali se ne planira njegova priprema u borbenu upotrebu. Za to bi trebao biti spreman neki budući kineski nosač aviona. Američki stručnjaci tvrde da su Kinezi već sagradili nekoliko vojnih aerodroma s kratkim pistama na kojima se isprobavaju avioni i piloti za budući nosač aviona. O početku izgradnje kineskog nosača aviona još nema preciznih podataka.

AMERIČKI VOJNI STRUČNJACI zabrinuti su zbog još jednog dokaza značajnog napretka kineske vojne tehnologije koji ugrožava američku vojnu premoć u zapadnom Pacifiku, te može utjecati na opći odnos snaga jedne rastuće i druge opadajuće svjetske sile. Jedan kineski list na engleskom jeziku objavio je prvih dana nove godine fotografije novog kineskog borbenog aviona, a te su fotografije – koje su cirkulirale nekoliko dana ranije i na nekim internetskim siteovima – izazvale golemu pozornost. Na fotografijama se vidi prvi nevidljivi borbeni avion kineske proizvodnje, sasvim nove pete generacije kakav do sada ne samo da Kinezi nisu proizvodili, nego ga nisu ni imali u sastavu ratnog zrakoplovstva.

FOTOGRAFIJE SU IZAZVALE u SAD toliku pozornost da je vodeći poslovni američki dnevni list Wall Street Journal na svojoj naslovnoj stranici prošle srijede objavio veliki članak o toj vojnoj kineskoj tehnološkoj novosti. Na fotografijama se vidi avion karakterističnog dizajna, koji sprječava njegovo detektiranje radarom, kako se brzo kreće pistom, te potom usporava uz korištenje za rep aviona pričvršćenog padobrana. Fotografije su snimljene iz daleka, kroz žičanu ogradu. Stručnjaci tvrde da je riječ o fotografijama testiranja aviona na pisti, a takva se testiranja rade prije konačne odluke da avion krene na prvi pokusni let. U vojnim krugovima se spekuliralo da Kina razvija nevidljivi borbeni avion, koji je dobio oznaku J-20, ali se dosad mislilo da je sve još u vrlo ranoj fazi, daleko od isprobavanja prototipa. Govorilo se da je navodno riječ o avionu izgrađenom na kombinaciji - kada je riječ o motorima - nekih ruskih rješenja s inovativnim kineskim dizajnom. Prema tim spekulacijama avion razvija vojni istraživački centar u kineskoj zračnoj bazi pokraj grada Chendgua u saveznoj državi Sichuan, a pretpostavlja se da su tamo i napravljene fotografije. Nije poznato tko ih je napravio, je li riječ o neautoriziranim amaterskim fotografijama ili su kineske vlasti namjerno fotografije pustile u opticaj kako bi upoznale svjetsku javnost o svojem značajnom vojnom tehnološkom napretku. U američkim vojnim krugovima razvila se i medijska rasprava što to znači. Nevidljivi avioni značajno su ofenzivno oružje za ratovanje u zraku, što se vidjelo u recentnim operacijama koje su vodile američke zračne snage, posebno tijekom borbi u Iraku. Tehnologiju izrade nevidljivih aviona razvili su Amerikanci prije tri desetljeća. Prvi borbeni avion te tehnologije bio je nevidljivi lovac Lockheed F-117 Nighthawk, koji je u operativnu upotrebu u potpunoj tajnosti uveden 1983. godine, da bi se njegovo postojanje objelodanilo javnosti tek pet godina kasnije. Prvi put je bio u ratnim operacijama za Zaljevskog rata 1991. godine u Iraku, a u službi je bio do 2008. U međuvremenu su SAD razvile i u upotrebu stavile još dva aviona tog tipa. Godine 1997. u upotrebu je ušao nevidljivi strateški bombarder Northrop Grumman B-2 Spirit, koji je još u službi, a 1997. u službu je ušao i nevidljivi lovac Lockheed Martin F-22 Raptor. Njih je do sada izgrađeno oko 170.

DOGOVORENO JE DA SE - kada se s F-22 dođe do planiranih 186 komada - njegova proizvodnja prekine. Procjenjuje se da će u ovom trenutku taj broj biti dovoljan za potrebe američkog ratnog zrakoplovstva pri sadašnjem odnosu snaga s drugim zračnim snagama svjetskih velikih sila. Proizvodnja je prekinuta i zato da bi se međuvremenu počelo raditi na novijem modelu. To je mnogo moćniji Lockheed Martin F-35 Lightning II, koji je u fazi ranog testiranja. Oko tog aviona izbile su razne kontroverze jer je u vrhu američke vojske bilo dosta onih koji su tvrdili da nema smisla razvijati taj skupi avion, budući da on u ovom trenutku nema adekvatnog protivnika, jer nijedno ratno zrakoplovstvo na svijetu nema avion takvih kapaciteta, pa SAD i bez njega ima apsolutnu prevlast u zraku.

NAIME, RUSIJA NIJE uopće ozbiljnije razvijala tu vrstu nevidljivih zrakoplovnih snaga, a što se Kine tiče znalo se da radi nešto u tom smjeru, ali se nije znalo koliko daleko su došli. Kina još uvijek kao svoje udarne zračne snage koristi ruske avione tipa Su-27 i Su-30, koji su inferiorni najmodernijim američkim borbenim avionima, a sve više u svoje zračne snage uvodi i unaprijeđene kineske verzije tih aviona. Njih su kineski vojni stručnjaci uspjeli razviti, nakon što su prije nekoliko godina od Rusije kupili licenciju za samostalnu proizvodnju aviona tipa Su-27. Tu su stekli iskustvo da razviju vlastite tipove borbenih aviona koji su temeljeni na tehnologiji izrade Su-27, ali uz mnoga vlastita poboljšanja. No, ti avioni, iako su modernizirani, još uvijek spadaju u četvrtu generaciju borbenih aviona. Stoga su do sada vodeći ljudi Pentagona procjenjivali da ne treba trošiti novac za razvijanje američkog lovca pete ili šeste generacije, nego ga je bolje iskoristiti za druge svrhe. No, upravo zbog takvih razmišljanja je objava fotografija novog kineskog borbenog aviona izazvala toliku pozornost u američkim vojnim krugovima jer pokazuju da je Kina u razvoju svojeg aviona otišla mnogo dalje nego što se to procjenjivalo. Odjednom se u američkim vojnim krugovima čuju mišljenja kako se pogriješilo kad se stalo s proizvodnjom F-22, i odgodom razvijanja još modernijeg nevidljivog aviona F-35.

NOSAČ AVIONA USS George Washington nedavno je, zbog krize na Korejskom poluotoku, poslan blizu kineskih teritorijalnih vodaKINESKI STRUČNJACI SU se uključili u raspravu nastojeći umanjiti značenje objavljenih fotografija. Tako je Li Daguang, stručnjak kineskog Nacionalnog obrambenog sveučilišta, u kineskim medijima odbacio optužbe da Kina razvija nevidljivi avion koji će po karakteristikama biti sličan američkom F-22: “Američki F-22 je ofenzivno oružje koje odgovara američkoj globalnoj vojnoj doktrini ofenzivnog projiciranja moći. Kina ima sasvim drukčiju obrambenu vojnu doktrinu, čijoj samoobrambenoj prirodi nije potreban borbeni avion takvih karakteristika.” Američko ministarstvo obrane nije još službeno reagiralo na ove fotografije. No, poznato je da je američki ministar obrane Robert Gates nedavno ocijenio kako Kina neće imati avione pete generacije prije 2020. godine. Sada će se ta procjena morati revidirati, jer je vjerojatno da će Kina prvi testni let aviona J-20 obaviti uskoro, a ovaj bi se avion – ako sve bude u redu s njegovim daljnjim razvojem – mogao naći u sastavu kineskog ratnog zrakoplovstva već sredinom ovog desetljeća.