Objavljeno u Nacionalu br. 791, 2011-01-11

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Who yammed, yammed!

Financial Times je ocijenio da je vladin obračun s korupcijom obeshrabrio brojne strane ulagače u Hrvatsku. A ako je korupcija bila jedini jamac dobrog poslovanja u Hrvatskoj, onda mi zapravo nismo u krizi, nego srljamo u ponor dosad neviđene dubine, i još ga sami lopatama dubimo!

Renato BaretićRenato BaretićNi ovog tjedna nije bilo posebno dobrih vijesti u Hrvatskoj, o Hrvatskoj ili iz Hrvatske, ali iz mnoštva onih loših i još gorih do neba je zastršala samo jedna: ona što kaže kako je Financial Times ocijenio da je vladin obračun s korupcijom obeshrabrio brojne strane ulagače u Hrvatsku. Pa ipak, unatoč svoj strahotnosti te teze, nije se njome ovdje pozabavio gotovo nitko osim jednoga kolumnističkoga kolege. A pročitajte je, molim vas, još jednom: “vladin obračun s korupcijom obeshrabrio je brojne strane ulagače u Hrvatsku”.

Ukoliko je u toj tvrdnji samo djelić istine – Sanadera smjesta treba pustiti iz pritvora i vratiti ga na premijersko mjesto! Jer ako je korupcija bila jedini jamac dobrog poslovanja u Hrvatskoj, onda mi zapravo nismo u krizi, nego srljamo u ponor dosad neviđene dubine, i još ga sami lopatama dubimo!


Ako tvrdnja uistinu stoji (a Financial Times, kaže selo, nije neki marginalni istisak bez legitimiteta, pouzdanih izvora i utjecaja) malo je kome teško zamisliti tijek video-konferencije zabrinutih investitora koja joj je prethodila: - Kurt, je li istina to što se priča? – upitao je Udo shrvanim glasom. – To, da dižeš ruke od Hrvatske? - A što ću, moram... – odgovara Kurt. – Ne prolazi mi više ovo s diodama za signalizaciju na autocesti. Ne daju više tristo eura po komadu, vele da je do daljnjega dvanaest poštena cijena. Vidjet ću dade li se još štogod srediti, ali ne sluti na dobro. Premda, nije meni ni blizu tako gadno kao Zoltanu. Reci im sam, Zoltane... - A šta ću im reć, sve sami znaju. Dva golf-terena s naseljima i jedan hipermarket, sve prdnulo u rosu taman pred realizacijom. Miljon i po me koštalo, a sad se mogu pozdravit s njima. Doduše, uvjeravaju me oni sami da je to samo privremeno, ali ajde ti Hrvatima vjeruj... - E, da, tko se jednom opeče... Gianbattista, šta je s tobom? - Ništa, sjebalo mi čarter, dvadeset i četiri jedrilice, pojma nemam di ću sad s njima, skiperi prijete da će ih otet ako ne platim odrađeno... I meni moji kontakti govore da se malo strpim, da je to samo privremeno, ali tako je i u Grčkoj preklani bilo privremeno, pa ti vidi. A ja moram djeci kupit nove cipele za drugo polugodište, mama mi je u bolnici... - Nigel, kako ti stojiš? - Ne stojim nego bježim ko lud! Ne znam ni sam kako sam se provukao s onom piletinom, frajer mi je platio odmah po isporuci, al za kabele sumnjam da ću ikad išta dobit. Na svu sreću, samo sam im trećinu isporučio, pa ću probat nešto s Crnogorcima... - Sergej? - Nula bodova. Imam skoro milijun dolara čistog, al nitko se ne usudi primit. Stvarno su podivljali, banda balkanska! I tako su se redom na konferencijskom ekranu nizali Jacques, Volođa, Hugo, Arthur, Zheng, Tanako, Moamar, Eduardo, Wim, Ingmar, Aari, Bronislaw, Ravi, Piet, Mbwanga, Joao, Yousseph, Horst, Wang, Joop, Maatti, Henry...

Netko je od njih, čini se, došapnuo pravo stanje stvari nekome iz Financial Timesa i vijest je učas obletjela planet: “U Hrvatskoj su načisto poludjeli, kažu da je sad nulta stopa tolerancije na korupciju, tko se nije skrio magarac je bio, who yammed, yammed!”. Svakoj poštenoj osobi u Hrvatskoj, svakome tko osim tog poštenja ima i barem zrnce soli u glavi, ta je vijest morala slediti krv u žilama. Pogledamo li u što su stranci dosad investirali kod nas i logično zaključimo kako ni toga ne bi bilo da nije bilo kapilarno razgranate korupcije (jer ako laže koza, ne laže Financial Times) vidjet ćemo strašnu istinu: ne da nema svjetla na kraju tunela, nego nema ni tunela, ljudi! Samo mrak, ništa drugo. Hrvatska je ćorsokak usred tamna vilajeta. Ako nema korupcije – nema stranih investicija. Ako nema stranih investicija – nema stabilnoga gospodarstva. Ako nema stabilnoga gospodarstva – nema ni stabilnog društva. Ako nema stabilnog društva – nema ni stabilne demokratske vlasti. Ako nema stabilne demokratske vlasti – nema ni borbe protiv korupcije. Ako nema borbe protiv korupcije – nikad nećemo u EU. Ako nikad nećemo u EU – tokovi europskoga kapitala zaobilazit će nas u širokom luku. Baš kao i sad kad se, eto, borimo protiv korupcije kako bismo privukli strane investitore i ušli u EU, pa onda napokon, svoji na svome, mirno bili korumpirani koliko nas je god volja. Jer, ako nema korupcije – nema stranih investicija. A ako nema...

Khm, pardon, zacijelo ste već shvatili poruku i pouku: “Dragi naši Hrvati, morate se nemilosrdno, beskompromisno boriti protiv korupcije ali, braćo, nemojte baš ni pretjerivati, alo!”. Shvatila ju je, čini se, i premijerka koja je sa splitske stranačke fešte poručila svojim sudruzima da se nemaju čega bojati ako nisu ništa krali. Ma bogati, pa nije ni Sanader krao! Čovjek je samo poslovao na europski način! Zato ga, ponavljam, valja pod hitno pustiti iz salzburškoga uzništva i vratiti u premijerski ured. U EU ionako nikad nećemo, a strane investicije su ipak strane investicije.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
12/12/10

Klarens, 11.01.11. 02:30

Sve su to dodumali KOCHNICHARI BUDUCHNOSTI
josh SHEZDESETIH godina...nisu uochili da che pocrkat u medjuvremenu i da su tim projektom upropastili desetine generacija...
Hvala ti na tom zlu KPJ !!!


registracija
8/7/10

Maroje, 12.01.11. 11:50

Neka oni brinu svoju brigu i prodaju svoju"demokraciju" kome hoće.Većina ih je nastrana kao i njihov Henri VIII. Ti englezi ne žele nikom dobro, a ne pogotovo nama hrvatima.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika