Egon Zakrajšek, sin poznatog slovenskog matematičara i kompjutorskog pionira došao je u SAD 80-ih s obitelji, a danas je jedan od vodećih ljudi Feda“Vaša vlada vodi ekonomsku politiku koja Hrvatsku može dovesti u situaciju u kakvoj je Grčka - ne može vraćati svoje dugove, niti ih refinancirati, a kamate sve više rastu”, tvrdi Egon Zakrajšek, jedan od najbližih suradnika predsjednika američke središnje banke Federal Reserve System (Fed) Bena Bernankea. Inače Slovenac s američkom adresom. Zakrajšek je u SAD došao s obitelji početkom ‘80-ih. Njegov otac, poznati slovenski matematičar i pionir kompjutorskih znanosti, 10-ak godina kasnije vratio se sa suprugom u Sloveniju, a Egon Zakrajšek je ostao. Nakon doktorata iz ekonomskih znanosti na Newyorškom sveučilištu zaposlio se kao ekonomist u Fedu, a samo nekoliko godina kasnije ušao je u Upravni odbor. Danas je pomoćnik direktora odjela za monetarna pitanja i voditelj sektora za analizu bankovnog sustava u Fedu, a predavao je ekonomiju na nekoliko američkih sveučilišta.

NACIONAL: Nedavno ste izjavili da bi se Sloveniji moglo dogoditi isto što i Grčkoj, Portugalu i Irskoj. Vrijedi li to i za Hrvatsku?

- Tko je prije tri, pa čak i dvije godine mogao pretpostaviti da će se ovakve stvari dogoditi Grčkoj, Portugalu, pa čak i Španjolskoj? Odgovor je nitko. Brzina kojom su se stvari počele odvijati na svjetskom financijskom tržištu višestruko se povećala. Kad se danas zemlja nađe blizu ruba, više se ne može ni pretpostaviti za koliko vremena će ga prijeći - danas se to može dogoditi i u nekoliko mjeseci. Slovenija trenutačno nije jako blizu ruba, ali ako ne provede određene reforme, na rubu se može naći u trenu. U toj situaciji je i najmanji financijski šok može gurnuti u financijsku katastrofu. Ono što je zajedničko zemljama poput Grčke, Portugala, a dijelom i Španjolske, a što je te zemlje dovelo do ovakve krize, jesu velik i neučinkovit javni sektor, rigidno tržište rada i nemogućnost da se kapital i rad prenesu u sektore, zatim loša demografska situacija, visoki porezi te nedostatak kompetitivnih prednosti - pogotovo u zemljama koje imaju euro. To su sve sporo rastući faktori, ali oni dugoročno gledano zemlju izlažu financijskom šoku i dovode je u veliku nevolju. Slovenija ima sve spomenute probleme - vrlo velik javni sektor, krut Zakon o radu, ekstremno visoke poreze, ogroman utjecaj Vlade na tržište i na financijski sektor, izgubila je konkurentnost uvođenjem eura, ima vrlo malen priljev stranog kapitala. To su sve faktori koji mogu zemlju dovesti u stanje šoka kakav se dogodio Grčkoj. Stanje državnog budžeta, koje je Grčku dovelo do propasti, u Sloveniji se pogoršava rapidno, a istovremeno nema nikakvih naznaka reformi koje bi taj proces zaustavile. Vlada ne poduzima nikakve mjere, sindikati su vrlo jaki i blokiraju bilo kakve promjene, a mnoge teške odluke moraju se donijeti kako Slovenija ne bi nastavila ići putem koji vodi ka grčkom scenariju. Većina spomenutog vrijedi i za Hrvatsku.

NACIONAL: Kao jedan od najvećih problema Slovenije često ističete vlasničke udjele koje država ima u slovenskim bankama, odnosno u Novoj ljubljanskoj banci koja dominira tržištem. Zašto je to pogubno za slovensko gospodarstvo i je li obrnuta situacija zapravo prednost za Hrvatsku?

- Kad je Marko Škreb, bivši guverner Hrvatske narodne banke, prodao hrvatske banke, napravio je najbolju moguću stvar za Hrvatsku i danas je to velika prednost vaše zemlje - ne vezano za to na koji su način prodane i po koliko niskoj cijeni. Za razliku od Slovenije, vi sada imate veliku prisutnost stranih predsjedništava u hrvatskom bankovnom sustavu i to Hrvatskoj daje veliku prednost. Hrvatska nije ni približno osjetila ozbiljni kreditni slom koji se događa u Sloveniji. Kreditni rast je u Hrvatskoj pao, ali to je više posljedica smanjene potražnje. U Sloveniji se, osim pada potražnje, slomila i ponuda kredita. Čak i dobre tvrtke vrijedne kreditiranja vrlo teško dolaze do novih kredita i još teže refinanciraju stare, što sprječava ekonomski rast. To se događa zbog toga što je glavnina slovenskog bankovnog sustava u vlasništvu države. Nova ljubljanska banka, koja drži 40 posto tržišta, u vrlo je teškoj poziciji i odbija rasporediti svoja sredstva. Međutim s njom su povezane i druge banke, vlasnički je umrežena većina banaka tako da je konkurencija nikakva, što obeshrabruje strane investicije i priljev kapitala. Tipične inozemne banke, kakve imate u Hrvatskoj, međunarodne su institucije koje imaju vrlo diversificirane izvore funanciranja, imaju bolji pristup i mogućnosti da se priključe međunarodnom tržištu kapitala te imaju neusporedivo diversificiranije portfelje. NLB je masovno koncentrirana na slovensko tržište nekretnina koje je kolabiralo, a enormno je izložena i tzv. tajkunskom kreditiranju, odnosno financiranju menadžerskih preuzimanja slovenskih kompanija koristeći u svrhu dobivanja zajma njihove dionice, čija je vrijednost nestala. To je vrlo neučinkovita banka po svim standardima, koja se uglavnom koristi za političke igre, što financiraju slovenski porezni obveznici.

NACIONAL: Kako gledate na situaciju u Hrvatskoj i kakva je njezina perspektiva?

ZAKRAJŠEKOVE OCJENE RH Strano vlasništvo nad bankama, za koje je zaslužan bivši guverner HNB-a Marko Škreb omogućava veću dostupnost kapitala, a Vladina kampanja protiv korupcije je pozitivna, ali se mora nastaviti u budućnosti- Hrvatska, do neke mjere, ima iste probleme kao i većina zemalja bivše Jugoslavije: ima prevelik javni sektor, iznimno jake sindikate, jadne demografske izglede - što su sve dugoročno gledano ključni faktori za ekonomski rast. Dodatna komplikacija Hrvatskoj trenutačno su aktualni koruptivni skandali, koji Hrvatsku čine riskantnom zemljom za ulaganje. Takvi politički potresi odražavaju se na strana ulaganja i čitavo tržište kapitala, jer nitko ne želi ulagati u zemlju u kojoj vlada svaki čas može pasti i koja je politički nestabilna.

NACIONAL: Može li se ta borba protiv korupcije gledati i pozitivno, ona bi upravo stranim ulagačima trebala olakšati pristup hrvatskom tržištu?

- Definitivno, činjenica da je Vlada priznala i suočila se s korupcijom te počela kriminalno goniti počinitelje je vrlo pozitivna stvar za Hrvatsku i njezin ulazak u EU. Međutim, to se mora nastaviti i u budućnosti, a ako sve ostane samo na ovome, cijena koju će Hrvatska zbog toga platiti bit će velika.

NACIONAL: Koje su po vašem mišljenju najveće pogreške hrvatskog ekonomskog modela?

- Svi problemi koje ima cijela regija, a koje sam već naveo. Najveća pogreška hrvatske vlade je što se drži neučinkovite i vrlo skupe imovine. Željeznice i brodogradilišta, na primjer, rupe su bez dna u koje Vlada upumpava zdrav novac. Takve industrije moraju se kompletno restrukturirati kako bi postale konkurentne ili, u najgorem slučaju, moraju jednostavno nestati. Znam da se radi o bolnim rezovima, ali što dulje ti ljudi budu na poslovima koji nemaju perspektivu, to će teže prijeći na neki drugi posao. Ne promoviram zatvaranje tih kompanija i puštanje ljudi na ulicu, nego stvaranje strategije kojom će vlada preusmjeriti sredstva i ljude na profitabilnije poslove - prije ili kasnije to će ionako morati napraviti. Znam da zvučim kao hladnokrvni kapitalist, ali ti potezi su neizbježni. Pitanje je jedino hoće li to vlada napraviti prije ili kasnije, odnosno hoće li taj proces učiniti više ili manje bolnim za građane.

NACIONAL: Koliko je Hrvatska blizu ruba i kakav bi mogao uskoro postati njezin kreditni rejting?

- Razmislite kako prezadužena zemlja izgleda iz perspektive globalnog međunarodnog tržišta kapitala, koje se pita: Hoće li ona moći otplaćivati svoje dugove za pet, šest, sedam godina? Kako mislite da gledaju na zemlju koja vodi svoju ekonomsku politiku tako da otplatu dugova svaljuje na generacije koje će doći za 15-20 godina? Tržištu to ne ulijeva nikakvo povjerenje - za njih je to isto kao da čovjek dođe u banku i kaže: "Posudite mi milijun eura. Nemam posao, trenutačno ne mogu otplaćivati kredit, ali igrat ću lutriju i vratiti sve." Ni jedna racionalna osoba mu ne bi dala zajam. Takve zemlje ne mogu garantirati da će buduće generacije moći otplaćivati njihove dugove, zbog čega ih financijske institucije smatraju zemljama velikog rizika i zajmove im daju uz vrlo visoke kamate. A Hrvatska se svojim kontinuiranim zaduživanjem sve više približava rejtingu kakav imaju Grčka ili Portugal - što se može dogoditi gotovo preko noći. A kad se dogodi, prekasno je. Trošak i bol takvih reformi toliko je velika da vodi političkoj nestabilnosti i mnogim drugim iznimno negativnim posljedicama.

NACIONAL: Ako hrvatska vlada ništa ne poduzme u idućih godinu-dvije, što možemo očekivati?

Željko Rohatinski, Petar Čobanković, Božidar Kalmeta i Jadranka Kosor- U takvom scenariju stvari mogu poći ozbiljno po zlu, što se najbolje može vidjeti iz primjera Grčke. Ljudi ne razumiju da se sve svodi na očekivanja; vlada može smisliti politički održiv plan i to je ključ svega. Ako nastavi s ad hoc politikom bez ozbiljnih reformi, doći će u ozbiljne probleme. To vrijedi za sve države svijeta i SAD će se uskoro morati nositi sa sličnim pitanjima.

NACIONAL: No Grčka je članica EU, za nju se skupljao novac, dobila je pomoć ostalih članica. Kako bi izgledalo da Hrvatska dođe u poziciju Grčke sama, prije ulaska u EU?

- To je dobro pitanje. Međutim, Hrvatska je u prednosti jer još uvijek ima vlastitu valutu, tako da može devalvirati. Grčka je vezana za euro i manevarski prostor im je nikakav. Hrvatska donekle ima i vlastitu fiskalnu politiku, tako da u kombinaciji s monetarnom može dobiti malo širi prostor manevriranja kako bi provela mirovinsku reformu, reformu tržišta rada i ostalo što je potrebno. Grčka praktički ne može ništa. Tamo je stvarni životni standard pao za 15-20 posto - takav masivni pad standarda je socijalna katastrofa. To se događa kad se zemlju gurne preko ruba.

NACIONAL: Koliko je Hrvatskoj uopće u interesu prihvatiti euro?

- Tu treba odvagati troškove i koristi. Čiste koristi ulaska Hrvatske u EU i prihvaćanja eura su trgovinske dobrobiti, unificirani zakoni, nestajanje deviznog rizika, likvidna valuta. Bankovni sustavi zemalja poput Grčke i Portugala su mnogo stabilniji jer su imali euro. Da su Grci uoči ove krize još uvijek imali drahmu, najvjerojatnije bi rješavanje ove krize izazvalo još i bankarsku krizu, što bi bila katastrofa. Kad je o troškovima riječ, osnovni problem EU je što je ona integrirana što se tiče valute, monetarne politike, čak i financijskog tržišta. No stvarna ekonomija, koja podrazumijeva rad i kapital, integrirala se premalo. Zbog toga, ako Hrvatska želi maksimalno iskoristiti prednosti ulaska u EU, mora ući u Uniju s fleksibilnim tržištem rada. Zato su nužne reforme koje sam već spomenuo, poput one mirovinskog sustava, tržišta rada, smanjenja državne pomoći neefikasnim industrijama i slično.

NACIONAL: Što će se dogoditi ako Hrvatska uđe u EU ovakva kakva je sad, bez provedenih reformi?

- Sve su zemlje, kao na primjer Španjolska i Portugal, ulaskom u EU doživjele procvat. Dugoročne kamatne stope su pale, što je potaknulo veliki broj ulaganja, procvalo je tržište nekretnina, zavladala je velika euforija. Međutim, kad je počela kriza, strukturalni nedostaci su postali vidljivi. Ako Hrvatska uđe u ovom stanju, riskira da joj se dogodi identični scenarij kao na primjer Portugalu. Jeftiniji kapital će ući u zemlju, kamate će pasti, porast će potrošnja, stvorit će se špekulativni balon na tržištu nekretnina i roba. Doći će do vrlo strogog financijskog nadzora banaka.

NACIONAL: Kakva je, iz perspektive inozemnih ulagača, investicijska klima u Hrvatskoj?

- Živimo u svijetu vrlo niskih dugoročnih kamata, zbog čega je trenutačno jako mnogo kapitala na svjetskom tržištu koji traži investicije. Brzorastuće ekonomije poput Brazila, Indije i Indonezije privlače velike investicije jer su u tim zemljama visoko isplative, ali i dalje na tržištu ostaje puno slobodnog kapitala. Nema nikakvog razloga zbog čega Hrvatska ne bi privukla dio tog kapitala, pogotovo u segmentima turizma i restrukturiranja industrije. Ima predivnu obalu, relativno dobro obrazovano stanovništvo koje govori strane jezike, razvijenu informatizaciju i telekomunikacije, dobru cestovnu povezanost - što su sve veliki plusovi ulagačima, koje zemlje poput Indije nemaju. U Indiji je praktički nemoguće obaviti telefonski poziv, ali novac ipak stiže. Hrvatska, pak, nije na dobrom glasu jer se ponaša neprijateljski prema stranom kapitalu. Porezi su vrlo visoki, birokracija je nemoguća, troškovi rada su ogromni. Ista je situacija i u Sloveniji.