Dok se predizborna kampanja Ivića Pašalića za mjesto predsjednika HDZ-a sve više zahuktava, u Zagreb je stiglo pismo glavne tužiteljice Haaškog suda Carle Del Ponte s novim, šokantnim zahtjevima. U njemu, doznao je Nacional, Pašalić, najomraženiji političar Tuđmanova režima, ima jedno od zapaženijih mjesta.
U ponedjeljak, 4. veljače, predstavnici Haaškog suda uručili su hrvatskoj Vladi dopis koji potvrđuje da Carla Del Ponte istražuje odgovornost Ivića Pašalića za ratne zločine u BiH koje su počinili HVO i paravojne postrojbe što su ih kontrolirale vlasti u Zagrebu i Mostaru. Time Pašalićeva kandidatura za vođu opozicije u Hrvatskoj dobiva još jednu, dramatičnu dimenziju koja najbolje oslikava kontroverznost političkih prilika u Hrvatskoj: dok Haaški sud utvrđuje njegovu upletenost u kreiranje hadezeovske imperijalne politike prema BiH, Pašalić, uz pomoć medija i neodgovornih političara, gradi imidž legitimnog političara. Premda Pašalićeva kandidatura za predsjednika HDZ-a ponajprije odaje stanje svijesti u najjačoj oporbenoj stranci, ona potvrđuje i moralnu eroziju hrvatskog društva.

Kompromitantni dokumenti

Iako je prvi zahtjev iz Haaga stigao u listopadu 2001., Vlada još uvijek nije poduzela ništa da tražene transkripte Pašalićevih i Tuđmanovih razgovora oduzme Miroslavu Tuđmanu, koji ih je ukrao nakon očeve smrti

U najnovijem dopisu glavna tužiteljica Haaškog suda zatražila je od hrvatske Vlade čak 400 novih dokumenata i transkripata koje joj treba dostaviti u najkraćem mogućem roku. Na pet gusto pisanih stranica Carla Del Ponte precizno je pobrojala tražene spise: svi oni odnose se na razdoblje od 1993. do 1998. a povezani su s događajima u BiH i Hrvatskoj. U pismu su navedeni transkripti razgovora koje je predsjednik Tuđman u tom razdoblju vodio s Pašalićem i ostalima u vezi sa zbivanjima u BiH te o akcijama Medački džep, “Bljesak” i “Oluja”.
Popis transkripata i dokumenata koje traže istražitelji Haškog suda dokazuje da ih najviše zanimaju aktivnosti Ivića Pašalića iz doba dok je bio tajnik HDZ-a, Šuškova desna ruka i nasljednik, glavni savjetnik predsjednika Tuđmana i uz njega najmoćniji čovjek u državi. Glavna tužiteljica Carla Del Ponte zatražila je od hrvatske Vlade već prije transkripte Pašalićevih razgovora s predsjednikom Tuđmanom u četiri oka koje je iz Ureda predsjednika ukrao Miroslav Tuđman. Sada je proširila svoj zahtjev i zatražila i prijepise fonograma sastanaka na kojima su sudjelovali predsjednik Tuđman, “Ivić Pašalić i ostali”.
Po specifikaciji dokumenata i transkripata koju su poslali istražitelji Haaškog suda jasno je da su im dobro poznate ne samo Tuđmanove i Pašalićeve aktivnosti od 1993. do 1998. nego i mjesto na kojemu su sada pohranjeni materijali i oznake pod kojima su klasificirani svi traženi dokumenti. Svi se ti dokumenti odnose na sastanke predsjednika Tuđmana s njegovim najbližim suradnicima, ali i vodećim političarima i vojnicima iz Herceg Bosne i HVO-a kao što je bio Mate Boban, na kojima se odlučivalo o politici i vojnim akcijama u BiH.

806 dokumenata

Pravo zaprepaštenje izazvalo je otkriće da se Pašalić sastao sa svojim najžešćim kritičarem, predsjednikom Mesićem: Pašalić je iskoristio glupost Mesićeva prijatelja koji ih je obojicu pozvao na večeru, ali to ne opravdava Mesića koji je znao da će tamo biti i Pašalić

Sedam dana nakon što su pristigli najnoviji zahtjevi Haaškog suda, u ponedjeljak, 11. veljače, predstavnici hrvatske Vlada s velikim su zakašnjenjem predali u Zagrebu istražiteljima ureda Carle Del Ponte 806 dokumenata o događajima u Medačkom džepu 1993. Zbog nevoljkosti i sporosti kojom su dostavljeni traženi dokumenti, u Haagu imaju dojam da je Račanova vlada to učinila samo radi toga što je to bio uvjet da se general Rahim Ademi može braniti sa slobode. Time Vlada, međutim, nije ni izdaleka ispunila sve dosad pristigle zahtjeve iz Haaga.
Vlada će najviše problema imati zbog toga što međutim Međunarodnom sudu za ratne zločine još nije predala 40-ak transkripata Tuđmanovih razgovora koje je poslije njegove smrti njegov stariji sin Miroslav ukrao iz Predsjedničkih dvora. Haag upravo te dokumente smatra najvažnijima za rekonstrukciju događaja u BiH i Hrvatskoj između 1993. i 1998. Više od polovice traženih dokumenata prijepisi su razgovora predsjednika Tuđmana s Pašalićem. Taj zahtjev Vladi je podnesen još sredinom listopada 2001., što je Nacional i objavio prije dva mjeseca.
Stoga je u petak, 1. ožujka, Nacional postavio pitanje Račanovoj vladi zašto još Međunarodnom sudu u Haagu nije dostavila transkripte razgovora predsjednika Tuđmana s Pašalićem koje je prisvojio Miroslav Tuđman. Nacional je također zanimalo je li Vlada poduzela kakve korake da udovolji tom zahtjevu haaških istražitelja. Iz Ureda za odnose s javnošću stigao je službeni odgovor da Vlada u okvirima svojih zakonskih mogućnosti i preuzetih obveza, a na temelju Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom, odgovara na sve zahtjeva istražitelja međunarodnog suda, prema redoslijedu kojim stižu u Zagreb. Istaknuto je da Vlada samostalno ne šalje dokumente i transkripte u Haag nego da samo odgovara na zahtjeve Haaškog tribunala.
Iz tako formuliranog odgovora nije teško zaključiti da Vlada još nije poduzela ništa kako bi prisilila Miroslava Tuđmana da vrati transkripte razgovora predsjednika Tuđmana s Pašalićem i ostalima. Stoga i nije čudno što Međunarodni sud za ratne zločine u svojim izvješćima i dalje upozorava na nevoljkost, nedovoljnu spremnost i sporost hrvatske Vlade u suradnji s haaškim istražiteljima. Doduše, iz izvora bliskih Vladi Nacional je ovih dana neslužbeno doznao da je Račanov kabinet odlučan ispuniti i taj zahtjev Suda u Haagu i da će predati transkripte razgovora koje je odnio Miroslav Tuđmana. Sada navodno osigurava zakonske pretpostavke da se taj zahtjev ispuni. Kako je objašnjeno Nacionalu, Vlada traži načina da u okviru zakonskih normi prisili Miroslava Tuđmana da vrati ukradene dokumente, a ako on to ne učini, da ima zakonsku podlogu za prisilno oduzimanje. Obitelj Tuđman tužila je Vladu tražeći da joj Vlada preda preostalu dokumentaciju koju nisu uspjeli odnijeti. Riječ je, dakako, o prozirnom pravnom manevru da se stvori dojam kako je Vlada, a ne Miroslav Tuđman, dužna vratiti dokumente.
Najnoviji zahtjevi Haškog suda pristigli su u Zagreb upravo kad je Pašalić obznanio svoju kandidaturu za predsjednika HDZ-a. I dok haaški istražitelji potanko proučavaju njegovu ulogu u ratnim zbivanjima u BiH, u Hrvatskoj se realizira scenarij koji treba osigurati da Pašalić do kraja travnja preuzme vodstvo u najjačoj oporbenoj stranci. Dok mogućnost Pašalićeve političke rehabilitacije i povratka na vlast u HDZ-u izaziva veliku zabrinutost u političkim krugovima u Washingtonu i Bruxellesu, u Zagrebu to nikoga previše ne uzbuđuje. Za mnoge to je čak logičan i legitiman potez jer se nova vlast nije trudila da na osnovi desetaka valjanih dokaza i svjedoka Pašalića procesuira i strpa u zatvor.
Za razliku od Zagreba, u EU, SAD-u i NATO-u Pašalića doživljavaju kao najveću opasnost za nastavak demokratskih procesa u Hrvatskoj i stabilizaciju političkih prilika u regiji. Nacional je iz visokih diplomatskih krugova u sjedištu EU i NATO-a u Bruxellesu doznao da u te dvije međunarodne institucije postoji apsolutna suglasnost, da “Hrvatska još nije zrela za vladu desnice” kojoj je na čelu Pašalić. Po tim procjenama “desnica u Hrvatskoj je neurastenična, fanatična i ekstremistička” i ona bi Hrvatsku začas gurnula u unutarnje sukobe i međunarodnu izolaciju. Ako Pašalić postane predsjednik HDZ-a, a na sljedećim parlamentarnim izborima ta stranka postane nezaobilazna u formiranju koalicijske vlade, u Bruxellesu procjenjuju da će biti prekinuta suradnja Hrvatske s Međunarodnim sudom u Haagu. To će izazvati zastoj u radu Haaškog tribunala, a Hrvatskoj donijeti sankcije i izolaciju, što će ugroziti stabilizaciju u regiji. Eksperti za Hrvatsku upozoravaju i na Pašalićevu izjavu da će, kad osvoji vlast, na čelne pozicije u Hrvatskoj vojci vratiti generale koje je zbog otkazivanja poslušnost predsjednik Mesić poslao u mirovinu. Pravu konsternaciju izazvala je vijest da će se Ljubo Ćesić Rojs kandidirati kao Pašalićev potpredsjednik HDZ-a: to je najbolji dokaz kakvu vlast priprema Pašalić. Upravo zbog toga u dogledno vrijeme, ili barem dok demokratska opcija toliko ne ojača da ju desnica ne može ugroziti ili destabilizirati, Hrvatska neće biti primljena u NATO.
U toj multinacionalnoj vojnoj organizaciji ne žele se izložiti riziku i primiti u svoje članstvo državu u kojoj na vlast mogu doći militantni nacionalisti i rigidni desničari koje će predvoditi Pašalić i koji bi mogli zloporabiti međunarodne vojne potencijale.
Nacional je također doznao da je upravo zbog svega toga u Bruxellesu i Washingtonu odlučeno da se Hrvatsku u bližoj budućnosti manje procjenjuje po njenim gospodarskim dostignućima i zakonima koji još nisu doneseni, premda je, dakako, i to iznimno važno, nego mnogo više po unutarnjoj stabilnosti i snazi demokracije da se obrani od potencijalnih zloporaba ekstremne desnice. Najvećom preprekom uspostavi stabilne demokracije i pravne države u EU, SAD-u i NATO-u smatraju upravo Pašalića. Stoga je zaključeno da će brzina ulaska Hrvatske u NATO i EU ovisiti prije svega o sposobnosti sadašnje vlade da održi stabilnost u državi te sačuva i unapređuje dosadašnju razinu demokracije.
I dok u SAD-u, EU i NATO-u zabrinuto prate “nezajažljivi rast političkih apetita najgorih eksponenata Tuđmanova režima”, sadašnja vlast odnosi se prema njima s neobjašnjivom neodgovornošću i nemarom.
U intervju Novom listu, gdje je otkrio da se sastao s predsjednikom Mesićem, Pašalić se predstavio kao da je predsjednik države koji se sastao sa svojim kolegom iz druge zemlje i objasnio u svom prepoznatljivom ciničnom stilu: “Smatram svojom građanskom i političkom obvezom odazvati se pozivu predsjednika Republike. Susreli smo se potkraj prošle godine i razgovarali o svim važnim pitanjima. Rekao bih da je to bila uobičajene razmjena mišljenja dvojice političara. Smatram da nije korektno prema funkciji predsjednika Republike iznositi pojedinosti tog sastanaka iako, ponavljam, nema tu ničega senzacionalnoga”.
Premda su se sastali potkraj godine, informaciju o susretu s Mesićem Pašalić je tek sada plasirao u javnost. Naravno da to nije učinio slučajno. Pašalić je čekao da se objavi njegova kandidatura za predsjednika HDZ-a kako bi, dižući sebi politički rejting, lansirao vijest o sastanku s predsjednikom Mesićem. Budući da je želio da ta informacija bude vjerodostojna, nije htio da se ona objavi u medijima u kojima je on suvlasnik, uz još trojicu članova ganga Grupo. Stoga je tu vijest plasirao u intervjuu neovisnom Novom listu. Time je grubo izmanipulirao predsjednika Mesića kojega je predstavio kao inicijatora tog susreta.
Dva dana prije intervjua u Novom listu Pašalić je u Globusu intrigantno najavio da se susreće s važnim političarima. Postavio je pitanje: “Pa zar uistinu mislite da bih ja, da sam kriv za bilo koju aferu koja mi se stavlja na teret, uspio izbjeći progon u trenutku kad postoji opći konsenzus svih vladajućih struktura da me po svaku cijenu treba strpati mu zatvor. Reći ću samo ovo: isti ti danas visoki dužnosnici koji su pozivali na moj linč danas me potajice pozivaju na suradnju.”
Odmah potom Pašalić daje intervju Novom listu u kojemu objašnjava tko ga to “potajice poziva na suradnju”: nitko drugi doli predsjednik države Stipe Mesić. Tako je Pašalić još jednom demonstrirao da je kudikamo perfidniji i beskrupulozniji od većine onih koji se kreću u političkom miljeu, bili oni na vlasti ili u opoziciji. Većina političara u nas toliko je naivna i nedorasla da ih Pašalić, kad god mu se prohtije, prevari i nadmudri. U tomu je i dio odgovora zašto još nije u zatvoru. Među političarima na vlasti i u vlastitoj stranci nema dostojnih konkurenata: svi će mu nasjesti, dovoljno je samo da im Pašalić baci udicu: premijeru Račanu preko partnera u medijskom gangu Grupo, predsjedniku Mesiću preko njegova prijatelja, a predsjedniku HDZ-a Sanaderu preko najbližih suradnika.

Pašalić i Sanader posvađali američke hadezeovce

Planirani posjet Ivića Pašalića SAD-u i gostovanje u Clevelandu u srijedu, 6. ožujka, posvađali su američke hadezeovce oštro podijeljene u struje oko Sanadera i Pašalića. Sukob je poprimio takve razmjere da je HDZ iz Clevelanda odbio ugostiti Pašalića i omogućiti mu da u stranačkim prostorijama održi tribinu, a u nedjelju, 3. ožujka, Sanaderovi pristaše optužili su pašalićevce za rušenje hrvatskog zajedništva i u ime HDZ-ova ogranka iz Clevelanda javno se ogradili od bilo kakvih veza s najavljenim održavanjem javne tribine. Sanaderovu struju predvodi Frank Bilaver, povremeni suradnik desničarskog Hrvatskog slova i jedan od glavnih organizatora nedavnog gostovanja Maje Freundlich u SAD-u, na kojem je ona najavila hapšenje Račana i Mesića kad se HDZ vrati na vlast, dok za Pašalića u Americi agitira Zdravko Dokuzović.
Kad je Kanada odbila Pašaliću dati vizu, morao je otići na sjever SAD-a i u Clevelandu se sastati sa skupinom kanadskih Hrvata, hadezeovcima iz Mississauge u okolici Toronta, poznate po brojnoj hrvatskoj emigraciji. Njihovi predstavnici zatražili su 1. ožujka od Sanaderovih pristaša da u srijedu, 6 ožujka, osiguraju Pašaliću održavanje tribine u Hrvatskom domu u Clevelandu, pet sati vožnje od Mississauge. “To je čovjek u kojeg je dr. Franjo Tuđman imao golemo povjerenje, a koji je nakon smrti našeg predsjednika napadan i osporavan, no on je nevin i za ljubav Domovine uz nadljudski je napor odolio napadima”, piše u priopćenju Pašalićevih ljudi, uz dodatak da na doktorovu tribinu stiže autobus njegovih pristaša iz Mississauge.
No, sudeći po reakciji sanaderovaca, Pašalićev je posjet upitan. “Tko je tebi dopustio da objavljuješ nešto o čemu ogranak HDZ-a u Clevelandu ne zna ništa. Poručujem vam da je onaj tko dovodi dr. Pašalića netko drugi a ne HDZ Clevelanda”, reagirali su pismom Sanaderovi pobornici, još jednom potvrdivši da je HDZ podjednako rascijepljen i u Hrvatskoj i u dijaspori.

Zloduh hrvatske politike

Ivića Pašalića i njegove militantne desničare u EU i SAD-u doživljavaju kao takve zloduhe hrvatske politike da se zbog njih u novom paketu od sedam zemalja koje će do kraja godine biti primljene u NATO nema Hrvatske. U prvom krugu bit će primljene Estonija, Latvija i Litva, zatim Slovenija i Slovačka, a moguće je da im se priključe Bugarska i Rumunjska. Za takvu poraznu situaciju odgovornost snosi i sadašnja vlast koja nije bila sposobna procesuirati najkompromitiranije političare Tuđmanova režima čiji je talac, iako su u opoziciji, cijela država.