Kada bi u Hrvatskoj bili održani parlamentarni izbori na kojima bi cijela država predstavljala jedinstvenu izbornu jedinicu, pobjednik bi bila Hrvatska demokratska zajednica. Nacionalov istraživački tim proveo je u nedjelju, 10. veljače, opsežno ispitivanje javnog mnijenja na uzorku od 1000 hrvatskih građana iz svih krajeva države. Rezultat je sljedeći: za HDZ se opredijelilo 19 posto ispitanika, dok najjaču stranku Vladine koalicije Socijaldemokratsku partiju Hrvatske podupire 18,1 posto birača. Na trećem mjestu je Budišin HSLS za koga bi glasalo 9,1 posto ispitanih, dok su sve ostale stranke ispod pet posto, Hrvatska narodna stranka dobila bi 4,7 posto, a Hrvatska seljačka stranka 4,6 posto. U Istri i dalje dobro kotira IDS, međutim kada bi najjača regionalna stranka nastupila samostalno, na nacionalnoj razini osvojila bi 2,4 postotka, što nije dovoljno za ulazak u Sabor prema postojećim kriterijima. Đapićevi pravaši postaju sve marginalniji i mogu računati na 2-postotnu potporu, a Demokratski centar na 1,5 posto glasova. Totalni debakl HDZ-ovih desnih satelita potvrđuje rejting HKDU-a koji dobiva 0,1 posto, a HIP na čelu s Miroslavom Tuđmanom ni toliko.
Situacija se mijenja kada se eliminiraju birači koji neće glasati te neodlučni. U takvim okolnostima HDZ osvaja 30,4 posto, SDP 28,9 posto, a HSLS 14,5 posto. U parlament bi još ušle dvije stranke: HNS (7,5 posto) i HSS (7,3 posto). Glede ostalih, oni čak ni u takvim okolnostima ne uspijevaju prijeći izborni prag, iako su mu najbliži IDS (3,8), HSP (3,2) i DC (2,4).
Račana i njegove saveznike treba zabrinuti podatak da je i u posljednjem istraživanju javnog mišljenja, koje je obavljeno 25. studenog 2001., HDZ također imao najveću podršku od svih ostalih stranaka. Sedamdesetak dana poslije skoro se ništa nije promijenilo, HDZ i dalje vodi s neznatnom prednosti pred socijaldemokratima, dok je unatoč višemjesečnim unutarnjim previranjima Hrvatska socijalnoliberalna stranka zadržala stabilnu treću poziciju na ovdašnjoj političkoj sceni. Uostalom povratak Dražena Budiše na čelo HSLS-a pozdravlja 46,4 posto anketiranih dok mu se suprotstavlja njih 40 posto. No može se pretpostaviti da je potpora Budiši kudikamo veća kada je riječ o ispitanicima koji bi svoj glas dali socijalnim liberalima. Ništa manje važna nisu još dva aspekta koja proizlaze iz istraživanja. Ponajprije, vidljiv je golem broj od skoro 40 posto razočaranih u političku situaciju, tako da je 18,1 posto izjavilo da neće izići na izbore, a njih još 19,3 posto ne znaju za koga bi glasali. Drugo, unatoč velikom broju potencijalnih apstinenata i vodećem mjestu opozicijskog HDZ-a, natpolovična većina ispitanika i dalje je protiv izbora, nasuprot čemu je 36,8 posto onih koji smatraju da treba ponovno izići na birališta.
Koliko god da su nezadovoljni službenom politikom, birači i dalje najviše vjeruju vodećim državnim dužnosnicima. Prvo mjesto među političarima zauzima predsjednik Republike Stipe Mesić sa 15,4 posto glasova, slijede Ivica Račan sa 12,9 posto, Dražen Budiša je treći sa 9,3 posto, a Zlatko Tomčić na četvrtkom mjestu ima podršku 7,2 posto ispitanika. Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader peti je sa 6,3 posto i jedini je relevantni desničarski političar kome građani vjeruju. Paradoks hrvatske politike ogleda se u podatku da Sanader dobiva u javnosti deset puta više glasova nego njegov najveći konkurent za vodstvo HDZ-a Ivić Pašalić, dok je istodobno unutar stranke Pašalićev utjecaj nesumnjivo veći. Uostalom, Pašalić spada među najnepopularnije političare i u anketi su od njega lošije prošli samo marginalci kao što su Andrija Hebrang, Jadranka Kosor ili Ivo Lončar. Među političarima koji su uspjeli zadržati kakvu-takvu popularnost su Mate Granić, Vesna Pusić, Zdravko Tomac, Zlatko Kramarić, Anto Đapić i Miroslav Tuđman.
U sklopu ankete ispitanicima s područja grada Zagreba postavljena su dva dopunska pitanja. Na upit “Treba li se Milan Bandić unatoč vožnji u pijanom stanju ponovno kandidirati za zagrebačkog gradonačelnika?” potvrdno je odgovorilo čak 58,5 posto ispitanika, dok drukčije mišljenje ima njih 38,1 posto. Drugim riječima većini Zagrepčana podatak da je prvi čovjek njihova grada počinio prometni prekršaj, potom pobjegao s mjesta nesreće i na kraju lagao da se nije ništa dogodilo –sasvim je nevažna. To možda pokazuje da je Bandić uspio izgraditi vlastiti imidž kvalitetnog političara koji se skrbi za svoje sugrađane, ali i to da je njihova politička kultura na iznimno niskoj razini.
U svakom slučaju SDP u Zagrebu može bez straha inicirati raspisivanje novih izbora jer bi na njima osvojio čak 33,5 posto glasova. Premda socijaldemokrati i u drugim urbanim sredinama dobivaju mnogo glasova, čini se da u Zagrebu uživaju najveću podršku. Što se tiče sadašnjih koalicijskih partnera na vlasti, HNS je na drugom mjestu sa 13,1 posto, a HDZ je treći sa 10,8-postotnom podrškom. Za razliku od posljednjih zagrebačkih izbora u gradsku skupštinu vratio bi se HSLS (5,1 posto), uz dobru kampanju možda čak i HSS (4,5 posto), a ispao HIP za koji bi sada glasalo samo 1,1 posto ispitanih.

Ljevica – centar – desnica
40,8 24,2 33,8

Na temelju rezultata u koji nisu uračunati izborni apstinenti, može se zaključiti da bi u slučaju podjele na tri stranačka bloka najviše glasova osvojila lijeva koalicija. Kada se pribroje glasovi SDP-a, HNS-a, IDS-a i LS-a, za te četiri stranke glasa 40,8 posto ljudi, nasuprot desničarskoj koaliciji HDZ-HSP-HKDU-HIP koja uživa podršku 33,8 posto stanovništva. Na trećem mjestu je centristička koalicija koja bi mogla uključiti HSLS, HSS i DC, a koja okuplja približno 24,2 posto birača. Iako su stranke centra na trećem mjestu, iz svega proizlazi da će svatko tko želi pobijediti na sljedećim izborima morati dobiti podršku barem Budišina HSLS-a ili Tomčićeva HSS-a.