Ministar obrane Jozo Radoš učinio je nesagledivu i teško popravljivu štetu međunarodnom ugledu Hrvatske, hrvatskoj obavještajnoj zajednici i njenim stranim partnerima: svom pomoćniku za obavještajno-sigurnosne poslove Mladenu Ružmanu samoinicijativno je, bez konzultacija s vrhovnim zapovjednikom ili premijerom, prošloga tjedna naložio da s transkripata razgovora Slobodana Miloševića, snimljenih elektronskim prisluškivanjem hrvatskih tajnih službi od 1995. do njegova svrgavanja potkraj 2000., skine oznaku vojne tajne kako bi tjedniku Globus učinio dostupnim cjelokupni materijal koji je dotad imao oznaku vojne tajne “strogo povjerljivo”. Tjednik Globus objavio je transkripte, što bi vjerojatno učinile, s obzirom na ekskluzivnost dokumenta, i svake druge novine.
Zbog katastrofalnog poteza štetnog za nacionalnu sigurnost i nespojivog s dužnošću na kojoj se nalazi Radoš mora podnijeti ostavku ili će biti smijenjen na zahtjev premijera Račana, tvrde u državnom vrhu. Svako drugo rješenje kompromitiralo bi Račana i dodatno destabiliziralo stanje u vladajućoj koaliciji. Osim toga, želi li sačuvati poljuljani utjecaj u svojoj stranci, Račan nema manevarskog prostora, jer je nedavno smijenio zagrebačkog gradonačelnika i utjecajnog esdepeovca Milana Bandića zbog objektivno mnogo manje štete, a Račan je već jednom Radošu u slučaju Dračevac progledao kroz prste izjavljujući kako je to zadnji put da će dužnosnici proći bez sankcija.
Uz pomoćnika ministra obrane Mladena Ružmana, koji je bio glavni operativac u cijeloj akciji, u aferu je umiješan i brigadir Dušan Viro, načelnik Uprave za informiranje MORH-a koji je bio detaljno upućen u sve poteze ministra obrane i njegova pomoćnika. Viro, čija je dužnost da svim medijskim kućama i cjelokupnoj javnosti prezentira događanja u MORH-u i oko njega, ovaj put je napravio selekciju medija prema Radoševu nalogu.
Američki partneri hrvatske obavještajne zajednice zaprepašteni su najnovijom objavom povjerljivih dokumenata iz MORH-a. Nakon što je američko-hrvatska suradnja u razmjeni obavještajnih informacija nakon terorističkih napada na SAD 11. rujna bitno podignuta na razinu suradnje iz vremena napada NATO-a na SRJ, objavljivanjem transkripata suradnji prijeti prekid ili ograničenje.
Visoki dužnosnici hrvatske obavještajne zajednice zabrinuti su time što američka reakcija nije uslijedila odmah, što je očito znak da su američki obavještajci iz Hrvatske taj slučaj podigli na najvišu državnu razinu i čekaju odluku iz sjedišta Bushove administracije koja bi im trebala objasniti budući nastup i suradnju s hrvatskom obavještajnom zajednicom. Da su Amerikanci najnoviju blamažu shvatili kao manji incident, reagirali bi vrlo brzo, američki obavještajni tim u Hrvatskoj putem diplomatskih kanala zatražio bi objašnjenje od hrvatskih kolega. No očito je da se zbog ozbiljnosti situacije čekaju upute iz samog vrha američke administracije.
U objavljenim transkriptima zabilježen je i razgovor bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona sa Slobodanom Miloševićem. Američka obavještajna zajednica osobito je osjetljiva na prisluškivanje vlastitih komunikacijskih veza, a kad je riječ o predsjedniku SAD-a, otkrivanje spomenutog razgovora moglo bi izazvati i potrese unutar nje same. Koliko je ozbiljan ovaj incident, najbolje pokazuje slučaj od prije nekoliko godina koji je za Nacional objasnio bivši dužnosnik HDZ-ove vlade. Jednom prilikom Amerikanci su čitajući izvješća hrvatskih tajnih službi koja su pristigla do njih u razmjeni informacija shvatili kako su i sami djelatnici američkog veleposlanstva bili prisluškivani, što je bio tako velik skandal da su Amerikanci zaprijetili sankcijama. Hrvatska je strana učinila grubi previd jer je bilo planirano da će se iz izvješća upućenog američkoj strani taj dio izbaciti iz transkripta. Međutim, vjerojatno je hrvatski analitičar koji je radio na dokumentu pogreškom zaboravio to učiniti, što je moglo rezultirati teškim posljedicama.
Hrvatska će zbog najnovijeg slučaja biti optužena za diletantizam, neozbiljnost u radu obavještajnih službi i zaštiti tajnosti podataka, a vrlo vjerojatno mogli bi uslijediti neki oblici sankcija prema hrvatskim tajnim službama. Nacional iz neslužbenih izvora doznaje da su Amerikanci odlučni kazniti hrvatsku obavještajnu zajednicu, kojoj su veće nekoliko puta progledali kroz prste.
Vjerojatno će povući dio tehničke opreme i reducirati razmjenu obavještajnih informacija. Potezi američke strane mogli bi postati primjer i obavještajnim službama u drugim zemljama koje surađuju s Hrvatskom da razmisle o kvaliteti suradnje i mogućim posljedicama za svoju nacionalnu sigurnost ako bilo kakvi dokumenti na sličan način dospiju u javnost.
Radoš očito nije svjestan posljedica svoga djela, što samo pokazuje koliko su hrvatski političari nezreli i neodgovorni, a dokumente kojima raspolažu smatraju privatnom kolekcijom. Skidanjem oznake vojne tajne s transkripata do jučer povjerljivi dokumenti mogu završiti u svim svjetskim medijskim kućama, na Internetu ili u privatnim zbirkama.
Ravnatelj NSEI-ja Ivan Baketa, kako je rekao Nacionalov izvor, proživljava možda najteže dane od svog imenovanja za ravnatelja, jer od njega kao pouzdanog američkog partnera zadnjih godina SAD očekuje objašnjenje cjelokupne situacije. Amerikanci bi mogli zahtijevati i objašnjenja o čuvanju, arhiviranju i dostupnosti svih obavještajnih informacija od početaka suradnje 1994.
Spornih šest ili sedam knjiga transkripata nalazilo se po raznim odjelima, upravama i službama obavještajne zajednice. Osim kod ministra obrane i njegova pomoćnika, transkripti su se nalazili u HIS-u, Upravi za obavještajne poslove i Središnjici za elektroničko izviđanje Glavnog stožera, te Nacionalnoj službi elektroničkog izviđanja (NSEI). Zanimljivo je da je oznaka tajnosti s dokumenta skinuta istoga dana kad su transkripti objavljeni u tjedniku Globus, što je dovoljan dokaz da je Radoš svjesno omogućio objavljivanje dokumenta i izbjegavanje odgovornosti pozivajući se na Zakon o obrani, Zakon o zaštiti tajnosti podataka i Pravilnike MORH-a o tajnosti podataka. Međutim, kad bi ministar obrane i imao uporište u zakonskim rješenjima za skidanje oznake vojne tajne, učinio je to selektivno, zbog samo sebi znanih razloga, a hrvatskoj nacionalnoj sigurnosti nanio je nemjerljivu štetu, te bi zbog toga u najmanju ruku morao politički odgovarati, ustvrdio je visoki Vladin dužnosnik.
Utvrdi li istraga nadležnih tijela, prije svega saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, da Radoš nije imao zakonskog utemeljenja za takvu odluku ili da su dokumenti izašli iz MORH-a prije skidanja oznake tajnosti, što je vrlo vjerojatno, protiv Radoša će biti podignuta kaznena prijava za odavanje vojne tajne, dodaje isti izvor.
Ovo nije prvi put da Radoš svojevoljno ulazi u obavještajne afere . Premijer Račan je zbog mira u koaliciji i odnosa s HSLS-om Radošu oprostio odavanje vojne tajne svome stranačkom prijatelju Draženu Budiši kad je nastala afera Dračevac. Sigurnosnu procjenu SIS-a o eventualnim incidentima prilikom posjeta predsjednika Mesića splitskoj vojarni Dračevac ministar obrane Radoš dostavio je, umjesto vrhovnom zapovjedniku Stipi Mesiću, svom stranačkom šefu Budiši. Mesića je u Splitu dočekala incidentna situacija zbog koje je morao skratiti posjet Dalmaciji. Budiša je iznio detalje procjene u javnost, neovlašteno odavši vojnu tajnu. Bio je to školski primjer zlouporabe tajnih službi u političke svrhe.
Predsjednica saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost Đurđa Adlešić nakon sastanka u vili Weiss s najvišim državnim i vojnim dužnosnicima otvoreno je javnosti poručila da će krivci za aferu Dračevac odgovarati i da će biti sankcionirani. Međutim, krivci nikad nisu pronađeni, nitko nije sankcioniran zbog političke trgovine. Uz blagoslov premijera Radoš i Budiša izišli su iz te afere neokrznuti.
Nadalje, Radoš je uz pomoć svoga pomoćnika Ružmana i načelnika SIS-a Davora Bišćana srušio već gotov koncept preustroja tajnih službi potkraj 2000. Radna skupina na čelu s predstojnikom UNS-a Tomislavom Karamarkom radila je nekoliko mjeseci na novom ustroju i funkcioniranju obavještajne zajednice. Tijekom rada na projektu povukao se predstavnik MORH-a Dario Matika, očito s namjerom da već tada istodobno načini novi kojim bi impresionirao potpredsjednika Vlade Gorana Granića i srušio prijedlog Karamarkove radne skupine.
Prijedlog radne skupine prihvatio je i Goran Granić, održana je konferencija za novinare nakon Granićeva dolaska iz Rima gdje je javnosti bio prezentiran novi ustroj. Međutim, iz MORH-a se pojavio novi prijedlog upućen Graniću koji je uobličio pukovnik Dario Matika, načelnik Uprave za obavještajno-analitičke prosudbe na nagovor Ružmana i Bišćana. Granić mijenja mišljenje, radna skupina s Karamarkom više se ne sastaje i opet sve kreće od početka. Trenutačno je na Granićevu stolu trinaesti prijedlog ustroja tajnih službi o kojem glavnu brigu vodi MORH-ova trojka Ružman – Bišćan – Matika.
Osim toga, nedavno gostujući u emisiji HTV-a, Radoš je, očito zbog gubitka koncentracije, načinio još jedan propust kad je otvoreno priznao da nije zadovoljan radom tajnih službi u MORH-u, da nema dovoljno kvalitetnih informacija koje se pišu subjektivno te u njima ima podataka na razini kavanskih tračeva.
Umjesto da takva stajališta iznosi u Vladi, pred saborskim Odborom za nacionalnu sigurnost ili u UNS-u, Radoš je svojom izjavom dao zeleno svijetlo stranim agenturnim mrežama koje na temelju takvog iskaza mogu nesmetano i još jače obavještajno djelovati protiv hrvatskih oružanih snaga znajući da je pred njima nesposobna protuobavještajna služba.
Tako je posredno priznao da za dvogodišnjeg mandata nije uspio reformirati tajne službe unutar MORH-a ni oružane snage. Dvogodišnje obavljanje dužnosti ministra obrane, ako ni za što drugo, poslužilo mu je za jačanje vlastite pozicije zbog nadzora nad obavještajno-sigurnosnim aparatom MORH-a u rukama njemu odanih kadrova Mladen Ružmana i Davor Bišćana iz HSLS-a, o čemu je Nacional već nekoliko puta pisao.