Prema informacijama što ih je Nacional uspio dobiti od najbližih prijatelja širokobriješkog tajkuna Miroslava Kutle, potkraj prošlog tjedna dramatično se produbio jaz između četvorice ortaka iz kriminalnog ganga Grupo. Kutle je posve uvjeren da ga nominalni vlasnik Europapress holdinga Ninoslav Pavić, zajedno s nekadašnjim Kutlinim potrčkom Vinkom Grubišićem i Ivićem Pašalićem, želi strpati u zatvor. Kutle je najviše ogorčen na Pavića, jer misli da je upravo on prošlog tjedna bio glavni organizator medijske operacije koja bi trebala rezultirati njegovim ponovnim pritvaranjem. On je siguran da je Pavić splitskom tjedniku Feral Tribune dostavio dokumentaciju o tome da je zatražio austrijsko državljanstvo, što mu uvelike otežava položaj u postupku koji se protiv njega vodi pred sudom u Hrvatskoj i moglo bi navesti sud da ga pritvori kako bi spriječio njegov bijeg u inozemstvo. Kutle je uvjeren da je Pavić te dokumente dostavio i austrijskom tjedniku Format, u suvlasništvu njemačkog medijskog koncerna WAZ, koji je u Hrvatskoj Paviću strateški partner.
Kutle vjeruje da ga Pavić u dogovoru s Pašalićem i Grubišićem želi strpati u zatvor kako bi izbjegao svođenje računa i raspodjelu bogatstva koje su na mutan način stekli ovladavši s gotovo 90 posto medija u Hrvatskoj, o čemu je javnost obaviještena nakon što je otkrivena afera Grupo. Kutle za svoju veliku ljutnju na Pavića od kraja prošlog tjedna ima čvrstu i utemeljenu argumentaciju.
Prošlog četvrtka Feral Tribune na naslovnoj stranici objavio je informaciju da je Kutle “prije nekog vremena” zatražio austrijsko državljanstvo. Podsjećamo da je Nacional već prije godinu dana objavio da se Kutle sprema da to učini.
Molbu za prijem u austrijsko državljanstvo Kutle je podnio preko svog austrijskog odvjetnika Waltera Brunnera, uvelike friziravši svoju biografiju i prešutjevši da je sudjelovao u svim većim aferama u Hrvatskoj 90-ih. Kutle se zbog te svoje namjere 2. veljače ove godine obratio i Ministarstvu pravosuđa, tražeći potvrdu da u Hrvatskoj nije osuđivan. Tu potvrdu dao mu je 27. veljače Antun Pontoni, voditelj kaznene evidencije pri tom ministarstvu. Premda je Kutle naveo da želi austrijsko državljanstvo jer u Austriji posjeduje tvrtke Handelsgesellschaft WELL Handelsges i RA-BAU Gesellschaft, splitski tjednik točno je zaključio kako bi se hrvatskim vlastima ova situacija “mogla opisati kao ona u kojoj postoje dobri izgledi da čovjek protiv kojega se vodi važan i velik sudski proces, želi nestati”.
Istodobno kad i u splitskom tjedniku, 11. svibnja tekst s istom glavnom informacijom i gotovo istog sadržaja izišao je u austrijskom tjedniku Format, u vlasništvu njemačkog medijskog koncerna WAZ, koji je u Hrvatskoj Pavićev poslovni partner. Novinar Hannes Reichmann u tom je tekstu upozorio i na neke detalje iz Kutline biografije koje je on namjerno propustio navesti, poput udjela u vlasništvu Večernjeg lista i VIP-neta. Dva teksta, čiji su autori, budući da su se oba tjednika na tržištu pojavila istoga dana, najvjerojatnije znali da pišu gotovo istu priču za razne novine, za Kutlu doista mogu biti vrlo neugodni jer hrvatsko pravosuđe s punim pravom može sumnjati da Kutle priprema bijeg iz Hrvatske. Te su sumnje i dodatno utemeljene jer Kutli nakon puštanja iz pritvora nije oduzeta putovnica, niti mu je na bilo koji način ograničeno kretanje. Stoga bi objavljivanje informacije da Kutle želi austrijsko državljanstvo na naslovnici Feral Tribunea moglo navesti pravosuđe da izda nalog za njegovo uhićenje, kako bi se spriječio njegov bijeg.
Kutle je ponajviše sam kriv za situaciju u kojoj se našao. Austrijsko državljanstvo zatražio je samostalno, bez konzultacija s odvjetnicima. Pokazao se potpunim pravnim diletantom, jer austrijsko državljanstvo ne može dobiti dok ne ostane bez hrvatskoga, zato što austrijski zakoni ne dopuštaju dvostruko državljanstvo. Stoga bi prije stjecanja austrijskog državljanstva trebao dobiti ispis iz hrvatskog državljanstva ili ga se odreći. Prema hrvatskim zakonima to može učiniti tek ako se protiv njega u Hrvatskoj ne vodi nikakav sudski postupak. Stoga je Kutlina ideja da zatraži austrijsko državljanstvo posve promašena. To je vjerojatno naknadno shvatio i sam Kutle, a zbog javnog razotkrivanja njegovih nakana vrlo je vjerojatnije da će ponovno biti pritvoren.
Kutle je postao sasvim siguran da je glavni kreator objavljivanja te informacije Pavić nakon što je doznao da je njegov zahtjev za primitak u austrijsko državljanstvo trebao biti objavljen u Pavićevu Jutarnjem listu dan ili dva dana prije nego što je to učinjeno u Feral Tribuneu i austrijskom Formatu. Tu informaciju i Nacionalu je potvrdilo nekoliko novinara Jutarnjeg lista. Nacional nije uspio doznati je li ta informacija dospjela do Jutarnjeg lista tako što je za nju doznao jedan od novinara Jutarnjega, ili je dokumente s tom informacijom svom novinaru dostavio sam Pavić, koji ih je navodno pribavio preko svojih veza u Austriji, u što je Kutle uvjeren. No Pavić je osobno zaustavio objavljivanje članka s tom informacijom, a isto je učinio i kad su novinari Jutarnjeg lista htjeli prenijeti i komentirati tekst iz Feral Tribunea. Tih dana u Jutarnjem listu navodno se zbivala prava drama, što je uspio doznati i sam Kutle. Kako Pavićev Europapress holding splitskom tjedniku pomaže u marketinškim poslovima osiguravajući mu nešto plaćenih oglasa, Kutle je uvjeren da ga se Pavić uplašio izravno napasti pa je te dokumente dostavio Feralu, a vjerojatno i austrijskom Formatu.
Plasirajući te dokumente drugim medijima, Pavić bi izbjegao otvorenu konfrontaciju sa svojim tajnim ortakom iz kriminalnog ganga Grupo, ali bi ga posredno mogao smjestiti u pritvor. To bi pak odgodilo konačno svođenje računa među tajnim ortacima, čije su kriminalne aktivnosti uglavnom bile realizirane novcem izvlačenih iz tvrtki pod nominalnom Kutlinom kontrolom. Kutle vjeruje da su Pavićevu medijsku operaciju zdušno podržali Grubišić i Pašalić. Vjerojatno nezadovoljan time što je jedini proveo više mjeseci u pritvoru dok su njegovi tajni ortaci zasad prošli posve nekažnjeno, uživajući u kriminalno stečenom bogatstvu ponajviše zahvaljujući njemu, on je navodno u zadnje vrijeme više puta poručio svojim bivšim ortacima da želi izravnati račune. Navodno je Grubišiću otvoreno poručio da će mu oduzeti OTV, što se ovomu vjerojatno nije svidjelo. Ta Kutlina ideja nije se svidjela ni Pašaliću koji je, svjestan da je nakon poraza na stranačkim izborima u HDZ-u slabiji nego ikad, nedavno u krugu bliskih suradnika izjavio da još nije vrijeme za svođenje tih računa. Kutline sumnje da bi svi ortaci odahnuli kad bi on opet završio u pritvoru doista nisu neosnovane.
Tekst u austrijskom tjedniku Format otkrio je još jednu vrlo zanimljivu pojedinost, koja bi mogla posebno zanimati hrvatsku policiju i pravosuđe. U njemu piše da austrijske financijske vlasti raspolažu informacijama o tome da Kutle u Austriji na svojim računima ima čak 2 milijarde eura, te da je u uskom krugu izjavio da taj novac pripada Katoličkoj crkvi iz Hrvatske. Štoviše, Kutle je u svom zahtjevu za državljanstvom napisao da uživa povjerenje s najviših crkvenih mjesta te je naveo kako će dobiti i posebne preporuke iz crkvenih krugova. Novinar Formata za komentar je pitao i šefa austrijske Styrije Horsta Pirkera, koji je u Hrvatskoj vlasnik Večernjeg lista, a u Austriji je blizak crkvenim krugovima koji kontroliraju Styriju. Pirker ništa nije htio komentirati.
Tih nekoliko informacija ponovo u središte javne pozornosti stavlja odnos Kutle s hrvatskim crkvenim krugovima, o čemu se u hrvatskoj javnosti dosad jako malo znalo. Vrlo malo ljudi u Hrvatskoj zna da je svojedobno nadbiskup Josip Bozanić, pišući o “grijehu struktura” u božićnoj poslanici, mislio pritom upravo na Miroslava Kutlu. A priča je povezana upravo s cijelim poslom oko Večernjeg lista i tijesnom suradnjom Kaptola s vrhom HDZ-a. No to je dobro čuvana tajna Kaptola koju su svećenici skrivali bojeći se javne kompromitacije. Kako je sve počelo?
U sklopu pomoći međunarodne katoličke zajednice Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj nakon rata, Kaptolu je na dar ponuđena rotacijska tiskara. Donator je bila crkva iz kantona Ticino u Švicarskoj. Kaptol je osnovao poduzeće “Koncil” koje se trebalo brinuti o tiskarskim strojevima. Crkva je u Hrvatskoj morala naći partnera kojem je takva tiskara potrebna. To se podudarilo s nastojanjima Pavića i njegova kriminalnog medijskog kartela Grupo da pokrenu dnevne novine pomoću kojih će dokraja osvojiti medijski prostor. Da bi pokrenuli novine, trebala im je tiskara, koja je postojala samo unutar poduzeća Hrvatska tiskara, no u njoj su se već tiskali Večernji list, Sportske novosti i Vjesnik te za još jedne novine nije bilo mjesta.
Uprava Hrvatske tiskare naglo je povećala cijene tiskanja Večernjem listu koje, prema tvrdnjama njegova direktora Branka Lovrića, te novine nisu mogle izdržati. Baš tada Kaptol je ponudio gradnju zajedničke tiskare. Kaptol, odnosno njegovo poduzeće “Koncil”, trebalo je u tom zajedničkom projektu osigurati strojeve a Večernji list je trebao podići zgradu i osigurati infrastrukturu.
Uz mnogo komplikacija s transportom i instalacijom strojeva, za koje je bio zadužen “Koncil”, tiskara je napokon proradila i oba su partnera očekivala velik prihod. U Hrvatskoj tiskari istodobno je oslobođeno mjesto za pokretanje Jutarnjeg lista. Je li to bila koincidencija ili nije, možda b jednoga dana mogla otkriti policijska istraga, koja bi u tom slučaju imala mnogo posla. Pomoć u instalaciji strojeva dali su stručnjaci Slobodne Dalmacije, koja je tada bila u Kutlinim rukama.
Nakon što je tiskara proradila a novac se počeo slijevati, Bozanić je doznao za prljavu igru s prodajom Večernjeg lista fantomskom Caritas Fundu, iza kojeg su stajali Pašalić, Kutle i društvo, kreatori cjelokupne prijevare zajedno s odgovornima iz Mirovinskog fonda na čelu s Damirom Zorićem. Bojeći se velikog skandala u koji je umiješana i Crkva, Bozanić je naredio da se Kaptol po svaku cijenu makne iz projekta. Ljudi zaduženi za taj posao upozorili su Bozanića da će Kaptol izgubiti mnogo novca ako se povuče, no Bozanić je ostao neumoljiv. Financijaši s Kaptola informiraju Lovrića o izlasku iz projekta i traže da im Večernjak za izlazak plati 18 milijuna DEM. U tu svotu Kaptol je uračunao cijenu stroja, dopremanje, osuvremenjivanje, postavljanje i izgubljenu dobit u budućnosti. Također se bojeći skandala i sukoba s Crkvom, Večernji list pristao je na uvjete. No zbog nedostatka novca uključili su se Pašalić i Kutle, koji su preko svoje prijateljice Ljerke Ercegović, direktorice Poštanske banke, osigurali kredit od 18 milijuna DEM Večernjem listu za Kaptol. Operacija se vodi pod strogom kontrolom Kaptola, koji je odahnuo kad je HPB odobrio kredit. No tek tada uslijedio je pravi zaplet.
Kutle, pritisnut aferom Dubrovačka banka, nije više imao izvor financiranja i novac namijenjen Kaptolu prebacio je, na sebi svojstven način, na svoje račune u Austriji. Kaptol je šokiran takvim postupkom, no i dalje se bojeći javnoga skandala, pokušava tihom diplomacijom iskamčiti svoj novac. Višemjesečni pritisci ne daju rezultata. Ni Večernji list ni Kutle ne isplaćuju mu novac. Niži kler pritišće na Bozanića da on svojim autoritetom kod HDZ-ove vlasti iskamči novac, no to nadbiskupu ne pada na pamet. Ipak, on na kraju, iznerviran Kutlinom prijevarom, piše poslanicu i u njoj spominje “grijeh vladajućih struktura”, za što mu je izravni povod bio Kutlin postupak. Mjesecima su mediji u Hrvatskoj analizirali Bozanićev govor, a ključna riječ bila je “Kutle”. Ipak, pritisak je urodio plodom i u ratama, za godinu dana, Kaptolu je napokon isplaćen novac. Nakon toga Crkva više nije spominjala “grijeh struktura”.
Ostaje nerazjašnjeno – zašto je i kako Kutle prisvojio taj novac. On nije glup čovjek i znao je da mu nije pametno ulaziti u otvoreni sukob s Kaptolom. Ipak, uzeo je njihov novac. Za to je sigurno imao razloga. Je li time htio naplatiti svoj udio u prijevari pri kupnji Večernjeg lista, također bi mogla odgovoriti buduća istraga. Odgovore na mnoga pitanja mogla bi dati i Ljerka Ercegović, bivša direktorica HPB-a. Mnogo znaju i Branko Lovrić i Marijan Kostrenčić, glavni operativci Večernjakove “prodaje” Caritas Fundu. A mnoge odgovore znaju i Kaptol i crkvena struktura “Styrije”, sadašnjeg austrijskog vlasnika Večernjeg lista, koji je pod izravnom kontrolom Katoličke crkve u Austriji. Kako bi se rasvijetlila afera, trebalo bi organizirati zajedničku istragu hrvatske i austrijske policije. Naime, u vezi s prvom i drugom prodajom Večernjeg lista ima mnogo nepoznanica, a glavni akteri te transakcije i dalje se prave blesavi, počevši od Horsta Pirkera, predsjednika uprave Stryije, do Slavka Linića, koji im je dao suglasnost za kupnju pa do Kutle koji je smatrao da mu pripada 18 milijuna DEM Večernjeg lista. Uglavnom, nitko nije čist. No zadovoljnih ima mnogo. Osobito na Kaptolu.