Marina Biti i Diana Grgurić na primjerima Marka Perkovića Thompsona, Leta 3, klapa i Severine upozorile su na odnos politike i glazbene scene u kojem je najvažnija borba za moć i kapitalistička ideologijaU subotu se na braniteljskim prosvjedima na zagrebačkom Trgu bana Jelačića pojavio i Marko Perković Thompson, prvi put nakon što je prije mjesec i pol objavljeno da mu je Ivo Sanader platio pola milijuna eura da ne pjeva ni za koju stranku u predizbornoj kampanji. Tu prokazanu vezu između glazbe i politike izvrsno su u svojoj prošlogodišnjoj knjizi “Tvornica privida” objasnile Marina Biti i Diana Grgurić, profesorice s Filozofskog fakulteta u Rijeci, koje su na primjerima Thompsona i grupe Let 3, hrvatskih klapa i Severine upozorile na odnos hrvatske politike i estrade. One kažu da se u Hrvatskoj dosad nitko nije sustavno bavio temom popularne glazbe i popularne kulture. Potrebno je, smatraju, da se znanost više okrene živim temama. “Nezahvalno je i teško govoriti o sadašnjem trenutku i živim ljudima, ali jedino je tako moguće razotkriti nevidljive, a važne relacije u društvu. Humanističke i društvene znanosti u tome mogu biti vrlo korisne”, ističu autorice.

MARINA BITI vodi Odsjek za kroatistiku, a prethodno je osnovala Odsjek za kulturalne studije na kojemu Diana Grgurić, među ostalim, predaje upravo kolegij o popularnoj glazbi. Razgovarali smo s njima u petak u Rijeci, samo dan prije iznenadnog Thompsonova pojavljivanja na braniteljskom skupu. One su već tada rekle nešto što se već sutradan potvrdilo: “Branitelji su čvrsta Thompsonova baza. U neku je ruku danas i sam Thompson sveden na branitelja. On više ne nosi uniformu, ali simbolička snaga njegove braniteljske prošlosti i dalje ima težinu u društvu”, kažeDiana Grgurić. A Marina Biti dodaje: “On može biti heroj, pa i neke vrste zvijezda unutar braniteljskoga prostora, ali ne i šire”. Već sutradan pokazalo se da su u pravu.

U KNJIZI, koju su dovršile potkraj 2009., napisale su da se Thompsona vladajuća politika dotad nije mogla odreći zbog zaduženosti prema njegovu ratnom djelovanju. Nakon više od godinu dana pojam zaduženosti HDZ-a prema Marku Perkoviću Thompsonu poprima i vrlo mjerljivu dimenziju od navodnih pola milijuna eura plaćenih za nepjevanje. Marina Biti skreće pažnju kako “u vrijeme učestalih napada na Thompsona nije bilo previše odgovora u pjevačevu obranu iz HDZ-a. Sanaderovski HDZ to si nije mogao dopustiti u ozračju vala antifišastičkih tema ni i u kontekstu svoje proeuropske orijentacije. No povijesnu vezu između HDZ-a i Thompsona ipak nije bilo moguće poreći, zbog čega ga HDZ nije mogao glasno osuditi”. Diana Grgurić dodaje da si “HDZ odavno ne može dopustiti uporabu Thompsona u svojim strategijama, jer Thompson, kojega je osudila domaća javnost i kojemu je dio Europe zatvorio vrata, za tu je stranku neugodan balast”. Marina Biti ističe da je Thompson danas ipak demitologiziran: “To ne znači da će on prestati biti mit u pojedinim enklavama koje i dalje njeguju kult nacije. Ali riječ je o enklavama, a ne o širem prostoru.” Thompsonu, smatraju autorice knjige, preostaje još samo njegova braniteljska pripadnost kao društveno i političko uporište. “Bitno je što Thompson ima status branitelja. Taj ga je status štitio i u Sanaderovo doba. Da je njegova braniteljska baza njegovo jedino pravo uporište, danas je potpuno jasno”, tvrdi Diana Grgurić. Marina Biti dodaje: “Branitelji su i sami danas marginalizirana grupacija. Biti eksponent te grupacije danas gotovo znači biti opozicijom Vladi. Thompson odavno nije dio ničije službene politike.”

SEVERINA JE JEDINA ZVIJEZDA na domaćoj estradi jer se mijenjala, nije zazirala od iskoraka i bila je korak ispred općeg hrvatskog trenda, što je potvrdila i sado-mazo izgledom na Dori, kažu autoriceNAKON NIZA HVALOSPJEVA o Letu 3 u raznim medijima Marina Biti i Diana Grgurić osjetile su se potaknutima da otvore te teme. “Medijski je prostor kulture zasićen uglavnom praznim frazama. Fraziranje je, na žalost, sveprisutno, a ono nije ništa drugo nego velika prijevara koja ide ruku pod ruku sa svim drugim prijevarama. Let 3, dakako, iskorištava takvu situaciju. Oni se samo služe onim što im je omogućeno”, tvrdi Marina Biti, koja ipak ne želi reći da je Let 3 za ljevicu isto što i Thompson za desnicu. “Prejednostavno bi bilo reći da je Let 3 na lijevoj strani isto što i Thompson na desnoj. No moglo bi se reći da je Thompson otvorio prostor lijevoj orijentaciji u popularnoj glazbi, odnosno da se lijeva orijentacija hranila negativnim silnicama oko Thompsona. Jedan fenomen omogućuje život drugomu”, smatra Marina Biti i dodaje: “To nije poistovjećivanje, ali može se reći da među njima postoji dijalektička povezanost. Nas je posredno upravo slučaj Leta 3 potaknuo da se udubimo i u Thompsona”. “Nastupi Leta 3 su izrežirani, kao što je bila i emisija ‘Nedjeljom u 2’ kod Aleksandra Stankovića. A kad se takvo što poprati još i pseudointelektualnim frazama, koje malo znače, ali moćno zvuče, takva se pojava uvažava kao nešto ‘jako pametno’. Ako smo na išta ogorčene, ogorčene smo na to što je u Hrvatskoj zdravorazumska logika ustupila mjesto praznoj frazi,” kaže Diana Grgurić. A na našu opasku kako se Let 3 uvijek distrancirao od politike kaže: “Znali su čak izjaviti da su apolitični. Nije im bilo u interesu da se ta veza iščita. Mislim da time nismo rekle ništa što bi javnosti bilo novo, samo smo to rekle glasno,” I dodaje: “Veza između glazbe i politike najčešće se ad hoc kreira, jer slijedi trenutačne okolnosti i promjene političkog kursa. Odavno su sve te relacije izgubile ideologijsku autentičnost, jer ne počivaju na uvjerenjima, nego na interesima. Ta priča o lijevim i desnim ideologijama sve manje drži vodu, jer obje su strane sve više tržišno orijentirane. Svaka ima ciljanu grupu koju pokušava širiti pod pokrićem prepoznatljivih simbola. Sve je to tržišna borba za publiku ili birače – borba za moć i utjecaj. Na djelu je tržišna ideologija više nego bilo koja druga.” A da se Let 3 ne odmiče od politike, pokazuje i primjer Ivana Šarara, klavijaturista Leta 3, koji je ušao u uži izbor za pročelnika riječkog Odjela za kulturu. Taj slučaj autorice smatraju usporedivim s kandidaturom pjevača Duška Mucala za intendanta splitskog HNK. “Rock glazba nije nikakva posebna kvalifikacija koja Šarara uzdiže iznad Mucala, iako takva percepcija postoji u Hrvatskoj. Uostalom, nije sve što se naziva rock uistinu rock. To može biti i obična etiketa”, kaže Diana Grgurić. Marina Biti skreće pažnju na to da i jedan i drugi dolaze iz popularne kulture i da su po tome usporedivi. Ni pop ni rock, međutim, nisu kvalifikacija za posao za koji su se kandidirali. Ni jedan ni drugi nemaju iza sebe humanistički ili umjetnički curriculum. Diana Grgurić upozorava i na to kako je u Hrvatskoj sama etiketa često važnija od sadržaja: “Tko prisvoji etiketu rock ili jazz glazbenika, automatski je pozitivno vrednovan, bez obzira na to što iza te etikete može nedostajati istinskoga sadržaja.” “Na žalost, stječe se dojam da nikogapreviše ne zanima sadržaj, ni u glazbi ni na drugim područjima. Svedenost glazbenog ili bilo kojeg proizvoda na etiketu upravo je alarmantna. To je čak i manje od puke forme”, dodaje Marina Biti.

OPĆENITO KAŽU za Let 3: “Mi mislimo da su ti dečki i sposobni i talentirani, ali da su krenuli linijom manjeg otpora.” I Let 3 i Thompson, kao i fenomen klapa, u Hrvatskoj su proizvodi raznih politiziranih kolektivističkih tendencija u društvu, a te su tendencije zaposjele i popularnu glazbu. Upravo zbog toga malo koga danas na našoj estradi uistinu možemo kvalificirati kao zvijezdu, jer pojam zvijezde je upravo suprotan i odnosi se na individualnu snagu izvođača. Pitanje “što je zvijezda” središnje je pitanje tzv. “celebrity studies”. Uz taj se pojam vezuje sposobnost otrgavanja individue od općih trendova, ne samo glazbenih, nego i društvenih, a ujedno i sposobnost izvođača da se kontinuirano preizgrađuje. Autorice, međutim, smatraju da je vrlo upitno preizgrađuje li se Let 3. “Evo vam zadnji primjer. Oni su se nedavno predstavili s bijelim perikama aludirajući, dakako, na Jadranku Kosor. Prije toga se Mario Battifiaca pojavio u emisiji ‘Red Carpet’ s vrlo duhovitim parodijom kviza ‘Najslabija karika’. Tu je Battifiaca s istom takvom perikom na glavi odglumio Jadranku Kosor koju je smjestio u ‘kviz’ uz druge HDZ-ove političare. Perika je tu bila scensko pomagalo za daljnju dogradnju, za satirični scenarij koji je Battifiaca uspješno iznio, i to bez umjetničkih pretenzija. Sama po sebi, ta perika bila bi do banalnosti izravan simbol i nitko joj se ne bi ni divio ni smijao. Očekivala bih od umjetnika kakvima sebe smatra Let 3 da uđu dublje u tematiku”, smatra Marina Biti, a Diana Grgurić dodaje: “Severina je pomoću broša s brojem nezaposlenih manje izravno, ali učinkovitije aludirala na našu društvenu stvarnost. Bila je to tek usputna gesta koja je izražavala njezin kritički stav prema politici Vlade. Što se kritizira perikom osim možda boja premijerkine kose?” Upravo o Severininu odnosu prema politici imaju pozitivno mišljenje, iako smo im spomenuli da je Severina 1999. pjevala za HDZ, a 2003. za SDP. One to objašnjavaju njezinim postupnim sazrijevanjem: “Naravno da ne mislimo na njezino biološko sazrijevanje, nego na sazrijevanje kroz situacije. Da, ona je najprije pjevala za HDZ, što je bilo u skladu s njezinim ranim patrijarhalnim imidžem. Prelazak na lijevu stranu može se povezati sa skandalom s pornografskim filmom, nakon kojega za nju nije bilo opstanka u okvirima konzervativnog hadezeovskog svjetonazora. Ta su se vrata za nju tada zatvorila i ona se okrenula lijevoj strani političke stvarnosti”, ističe Marina Biti.

THOMPSON Skup branitelja na kojem se Thompson pojavio jedino mjesto gdje je on još uvijek zvijezdaDIANA GRGURIĆ dodaje: “Severina je tada definitivno prekršila kodove patrijarhalnoga svjetonazora, premda se ne može reći da su ju lijevi baš prigrlili. Kod nas kao da univerzalno vrijedi pravilo da vrline jesu i moraju biti javne, ali da poroci moraju biti tajni. Ali Severinu je taj slučaj preusmjerio. Bio je tu i niz drugih važnih okolnosti: Rijeka, kazalište, Mani Gotovac, a s tim i sveobuhvatna edukacija koja je Severinu osvijestila i kao ženu i kao profesionalnu scensku osobu.” Autorice smatraju da je Severina pokazala sposobnost da lošu situaciju okrene u dobru. “Ona je izgradila svoju javnu vjerodostojnost, i to zato što nije zazirala od iskoraka. Kad je kritizirala Jadranku Kosor, to baš nije bila opća pojava kao danas. Moglo bi se reći da je pridonijela otvaranju polemičkih tema, za razliku od većine koja izbjegava oponirati političkim moćnicima, ili to čini samo ako su joj leđa zaštićena s druge strane. U tome, kao i u mnogočemu drugome, Severina je korak ispred općeg hrvatskog trenda. Potvrdila je to i sado-mazo izgledom na Dori”, tvrdi Marina Biti. Diana Grgurić dodaje: “Ni jedna naša pjevačica dosad nije bila u sado-mazo odjeći, i to u emisiji kao što je Dora koju gleda najšira publika. Za naš svjetonazor, koji je vrlo konzervativan, i to je velik iskorak.” Zaključuju da je Severina “autentična estradna figura koja vodi svoju vlastitu, rodno utemeljenu politiku, na sceni i izvan nje”.