Pero VićanPero Vićan, jedan od ključnih aktera afere Dubrovačka banka, uskoro bi mogao završiti u zatvoru. Protiv njega je Državni ured za reviziju podnio kaznenu prijavu jer je kao direktor tvrtke “Dubrovačko primorje” nezakonito, ispod cijene, rasprodao dio imovine te tvrtke, a tereti ga se i za razne druge manipulacije. Nezakonitosti u tvrtki “Dubrovačko primorje” u izravnoj su vezi s aferom Dubrovačka banka.
Pero Vićan bio je jedna od ključnih osoba u toj aferi, najvećoj iz doba vladavine HDZ-a: on je kao član Nadzornog odbora donio presudnu prevagu u smjenjivanju tadašnjeg direktora banke Nevena Barača. Neven Barač smijenjen je s te funkcije 23. veljače 1998. Vinko Brnadić, tadašnji šef Nadzornog odbora banke, smjenu je objasnio potrebom da se pomladi vodstvo banke te je umjesto Barača na njegovo mjesto postavio Darija Kaurića. Barač je, međutim, bio smijenjen jer je odbio provesti u djelo tajni ortački ugovor na temelju kojeg su Vinko Brnadić, Miroslav Kutle, šef dubrovačkog SZUP-a Petar Luburić i Ivić Pašalić zajedno s Baračem 26. veljače 1997. sklopili ortakluk o preuzimanju Dubrovačke banke.
Dubrovačka banka, koja se od sredine devedesetih pod Baračevim vodstvom počela razvijati u respektabilnu ustanovu, trebala je po tom ortačkom ugovoru postati njihovo vlasništvo, a četvorica ortaka tražila su usput od Nevena Barača da svakome od njih godišnje isplati po 200 tisuća maraka, odnosno milijun maraka godišnje iz sredstava banke. Barač je neko vrijeme kupovao vrijeme ne provodeći tajni ortački ugovor u djelo jer je znao da se radi o kriminalnom aranžmanu, a potom je odlučio sve otkriti javnosti nakon što je razina zaduženosti Kutlinih tvrtki u Dubrovačkoj banci počela premašivati zakonom dopuštene okvire.
“Nas četvorica ortaka, bez Ivića Pašalića, sastali smo se u Kutlinu restoranu ‘Globus’ na Velesajmu. Rekao sam im da izlazim iz ortakluka i tada su pale teške riječi. Brnadić je tvrdio da ugrožavam njegove interese, a da je on gadan kad su njegovi interesi ugroženi. Rekao sam im da sam spreman dati ostavku na mjesto u banci nakon što revizija završi svoj posao. Kako nisam htio popustiti u blokadi i dati Kutli nove novce, bio je to dovoljno jak razlog za Kutlu da me ruši prije travnja”, izjavio je Neven Barač za Nacional 1. travnja 1998.
Nakon toga “ortaci” su započeli raditi na smjeni Nevena Barača. Konačni dogovor o njegovoj smjeni održan je u Zagrebu 20. veljače 1998., samo tri dana prije nego što je Barač doista i smijenjen. Tom sastanku prisustvovali su Miroslav Kutle, Ivić Pašalić, Vinko Brnadić, Petar Luburić, Ljerka Ercegović, tada šefica Hrvatske poštanske banke, i Pero Vićan.
Za smjenu Nevena Barača trebalo je osigurati tri glasa Nadzornog odbora koji su činili Vinko Brnadić, Luka Korda, Stjepo Bego, Ante Iličić i Pero Vićan. U vrijeme održavanja tog sastanka već se znalo da će za Baračevu smjenu glasovati Vinko Brnadić i Ante Iličić, koji je u to vrijeme bio glavna Pašalićeva poluga u svim sumnjivim transakcijama pri Fondu za privatizaciju. Znalo se i da Stjepo Bego i Luka Korda neće glasati za Baračevu smjenu. Nije se pouzdano znalo kako će se ponašati Pero Vićan, koji je u to vrijeme već uvelike htio potpuno ovladati tvrtkom “Dubrovačko primorje”.
Dan nakon tog sastanka, 21. veljače 1998., Pero Vićan zatražio je od Nevena Barača da mu omogući kupnju dionica “Dubrovačkog primorja” koje su se nalazile u posjedu Dubrovačke banke. Za njih je htio platiti oko 2 milijuna maraka, višestruko manje od njihove stvarne vrijednosti. Zauzvrat je Baraču obećao da će glasovati protiv njegove smjene. No Barač je njegovu ponudu odbio.
Dva dana nakon toga Pero Vićan je dao treći, presudan glas za smjenu Nevena Barača s mjesta šefa Dubrovačke banke. Na šaltere banke ubrzo su pristigli brojni štediše, banka je praktično bila pred slomom, a potom je Nacional otkrio pravu pozadinu najveće afere HDZ-ove vlasti. Četvorica ortaka Peri Vićanu zauzvrat su dopustili da s tvrtkom “Dubrovačko primorje” radi doslovno što hoće. On je u to vrijeme, vjerojatno uz znanje i prešutnu suglasnost “ortaka”, već uvelike radio na tome da tu tvrtku osobno preuzme. Nezakonitosti koje mu se stavljaju na teret kao direktoru “Dubrovačkog primorja” počinio je uoči izbijanja afere Dubrovačka banka, dok je nastojao posredno ovladati tom tvrtkom.
U kaznenoj prijavi Državni ured za reviziju Peru Vićana tereti da je dio zemljišta koje se nalazilo u posjedu tvrtke “Dubrovačko primorje” prodao nezakonito, višestruko ispod tržišne cijene. Prema nalazu Državne revizije riječ je o jednoj u nizu sumnjivih transakcija, koja je, doduše, provedena nedugo uoči izbijanja afere Dubrovačka banka.
Nadzorni odbor “Dubrovačkog primorja” 10. studenoga 1997. donio je odluku da se čestica zemljišta 617/10 k.o. Gruž, površine 3150 m2, proda društvu “Rut” d.o.o. iz Dubrovnika. Kupoprodajni ugovor sklopljen je 5. siječnja 1998., a na temelju njega se “Rut” za to zemljište obvezao platiti 27.140 njemačkih maraka.
Problem je u tome što je to zemljište doista prodano po cijeni koja je višestruko niža od njegove prave vrijednosti. Državna revizija utvrdila je i da ono uopće nije bilo uneseno u prvotne elaborate o procjeni vrijednosti tvrtke iz prosinca 1993. i listopada 1994. “Drugom dopunom iz ožujka 1995. procijenjena je u iznosu 378.000 DEM po cijenama utvrđenim u Općinskoj odluci, što je za 350.860 DEM više od kupoprodajne cijene. U postupku revizije pretvorbe zatražena je dokumentacija u vezi s prodajom navedene nekretnine. Društvo nije dostavilo dokumentaciju te se ne može utvrditi je li proveden javni natječaj, tko je izradio procjenu vrijednosti nekretnine, je li ugovorena cijena uplaćena na račun Društva i plaćen pripadajući porez’, stoji u nalazu Državne revizije.
To je okosnica kaznene prijave zbog koje bi se Pero Vićan mogao naći u zatvoru. On je objektivno odgovorna osoba koja je omogućila tvrtki “Rut” da stekne atraktivno zemljište po cijeni koja je stotinjak tisuća DEM manja od tržišne. U nalazu Državne revizije stoji i to da je tvrtka “Rut” to zemljište kupila kako bi mogla koristiti dio zgrade koja je u katastarskoj općini Gruž zavedena pod brojem 207/1, a koju je od “Dubrovačkog primorja” kupila sredinom 90-ih za simboličnih 5850 DEM.
Prema informacijama iz krugova bliskih Vićanu, navodno upravo Pero Vićan kontrolira tvrtku “Rut”. U tom slučaju Pero Vićan zapravo bi oštetio tvrtku kojom je rukovodio za svoj privatni račun, ali Nacional nije uspio doći u posjed dokaza za te tvrdnje. Ipak, čak i da se na temelju te transakcije on osobno nije okoristio, Vićanova objektivna odgovornost za tu nezakonitost potpuno je neosporna. Nezakonita kupnja atraktivnog zemljišta za tvrtku “Rut”, po svemu sudeći, bila je tek nagrada za posao koji je tvrtka “Rut” već bila obavila za Dubrovačku banku putem koje je Pero Vićan i prije izbijanja afere htio ovladati cijelom tvrtkom “Dubrovačko primorje”.
“Dubrovačka banka je putem tvrtke ‘Rut’ kupila 11.821 dionica od malih dioničara. U kolovozu 1997. sklopljen je ugovor kojim Dubrovačka banka ovlašćuje ‘Rut’, dioničko društvo za računovodstvo, ugostiteljstvo i trgovinu iz Dubrovnika, zastupano po direktorici Luci Butijer, da u svoje ime, a za račun banke otkupi dionice od malih dioničara ‘Dubrovačkog primorja’. Ugovorena cijena dionica može maksimalno iznositi 30 posto nominalne vrijednosti dionica. Banka se obvezala sredstva potrebna za kupnju dionica staviti na raspolaganje društvu ‘Rut’ prema dinamici sklapanja ugovora s malim dioničarima, a ‘Rut’ se obvezao po završetku otkupa dionica od malih dioničara sklopiti s bankom ugovor o prodaji svih otkupljenih dionica, i to pod jednakim uvjetima po kojima ih je otkupilo od malih dioničara. Rut je kao kupac, u prosincu 1997., zaključio ugovore o kupoprodaji dionica sa 150 malih dioničara, od kojih je otkupljeno 28.166 dionica nominalne vrijednosti 100 maraka, odnosno ukupne nominalne vrijednosti 2.816.600 maraka”, piše u nalazu Državne revizije.
Tom transakcijom tvrtka “Rut” zapravo je kupila dio dionica koje su naknadno završile pod kontrolom Pere Vićana. To se dogodilo nakon izbijanja afere Dubrovačka banka, a Vićanu je to bila nagrada za “posao” koji je odradio u tom skandalu.
Što se u toj tvrtki događalo, najbolje se može vidjeti iz nalaza Državne revizije, koja je revidirajući privatizaciju tvrtke Dubrovačko primorje pronašla mnogo nezakonitosti. Među ostalim, čak je ustanovljeno da tvrtka “Rut” od malih dioničara “Dubrovačkog primorja” dionice koje je kupovala za Dubrovačku banku također nije kupila u skladu sa zakonom, jer nije na vrijeme otplatila dug prema Fondu za privatizaciju koji je preuzela tom transakcijom.
U rujnu 1999. James Ban iz Los Angelesa nakon javnog natječaja kupio je većinski udio u “Dubrovačkom primorju”. On je dionice nominalne vrijednosti 57.801.600 kuna platio 12.563.680 kuna i tako stekao većinski udio u toj tvrtki. Međutim, odmah se dalo naslutiti da je James Ban tek paravan za tuđe interese. Otkrilo se i da je on tek prosječno imućan Hrvat na dugogodišnjem radu u Americi te da ni po čemu nije mogao uštedjeti novac za takvu investiciju.
Sve nedoumice o tome tko je zapravo stekao vlasništvo nad tom tvrtkom otklonio je prije nekoliko mjeseci metkovićki poduzetnik Stipe Gabrić zvani Jambo. On je u razgovoru za Jutarnji list otvoreno rekao da je posudio oko 3 milijuna maraka svom prijatelju Peri Vićanu za kupnju “Dubrovačkog primorja”. Iako to Gabrić u tom razgovoru nije izravno rekao, on je tom izjavom zapravo potvrdio da je on radi interesa Pere Vićana posudio novac Jamesu Banu iz Los Angelesa koji je tu tvrtku zapravo kupio u ime Pere Vićana. Time je Vićan bio nagrađen za to što je glasovao za smjenu Nevena Barača iz Dubrovačke banke.
Četiri godine nakon izbijanja afere Dubrovačka banka Državna revizija na pedesetak stranica utvrdila je velik broj nezakonitosti pri prelasku “Dubrovačkog primorja” u vlasništvo Pere Vićana, koji je u toj tvrtki dugi niz godina bio direktor. On bi sada trebao odgovarati zbog nezakonite prodaje zemljišta na Gružu koje je pripadalo toj tvrtki, iako se radi samo o jednoj u nizu brojnih nezakonitosti u privatizaciji te tvrtke.
Međutim, iako je kaznena prijava protiv Pere Vićana vrlo jasna i dokumentirana, postoji realna mogućnost da Pero Vićan nikada ne odgovara za tu kriminalnu radnju. Kaznena prijava koja je protiv njega podnesena trenutačno je u dubrovačkom Općinskom državnom odvjetništvu. No zbog težine djela koje mu se stavlja na teret, odnosno štete koja je prouzročena, lako bi se moglo dogoditi da slučaj u kojem je Pero Vićan zloporabio položaj i ovlasti završi u nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva.
Tvrdi se da bi u tom slučaju taj predmet bio gotovo sigurno blokiran i odbačen kao neosnovan. Na čelu dubrovačkog Županijskog državnog odvjetništva nalazi se Ante Rusković, bliski prijatelj Pere Vićana. Tvrdi se da je osobno Rusković zataškavao kaznene prijave protiv Stipe Gabrića zvanog Jambo, koji je Vićanu posudio novac za kupnju “Dubrovačkog primorja”. Gabrić je 21. veljače 2000. bio priveden istražnom sucu Županijskog suda Dubrovačko-neretvanske županije zbog sumnji u gospodarstveni kriminal širokih razmjera, počinjen u tvrtki “Razvitak” iz Metkovića. No istražni sudac Bruno Karninčić unatoč tisućama stranica dokaznog materijala koje je prikupila kriminalistička policija te županije oslobodio je Gabrića svih sumnji. Bio je to vrhunac kontroverzi u slučaju u kojem je bivši direktor “Razvitka” Nikola Vučković najavljivao podizanje kaznene prijave protiv Ante Ruskovića, koji je navodno više od godinu dana zataškavao kaznene prijave koje su protiv Gabrića podnosili mali dioničari “Razvitka”.
Rusković nije jedini potencijalni zaštitnik Pere Vićana u slučaju koji bi mogao okončati njegovim zatvaranjem. Predsjednik Županijskog suda u Dubrovniku je Pero Miloglav, koji je jedno vrijeme radio kao šef pravne službe u “Dubrovačkom primorju” i koji je također blizak Peri Vićanu. Naposljetku, Peri Vićanu zasigurno bi mogao nastojati pomoći i njegov brat Sveto Vićan. On je danas sudac Županijskog suda, a kako je nekoć bio zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku, on u pravosudnim krugovima također ima značajne veze. Njih trojica, po svemu sudeći, mogli bi potpuno blokirati predmet koji bi Peru Vićana lako mogao stajati nekoliko godina zatvora. Stoga su za Nacional iz pravosudnih krugova u Dubrovniku izjavili da bi taj predmet hitno trebalo prebaciti u nadležnost pravosđa neke druge županije. Jedino tako jedan od ključnih aktera iz afere Dubrovačka banka mogao bi doista odgovarati barem za dio kriminalnih radnji koje je počinio.