Hrvatska strojnica ERO proizvedena je tijekom Domovinskog rata kada su razni inovatori u Hrvatskoj pokušavali izraditi strojnicu koja bi bila upotrijebljena na bojištu kao pješačko oružjeMinistarstvo obrane Republike Hrvatske prošlog je tjedna još jednom odbilo konkretno odgovoriti na upit suda tko je zadužio strojnicu ERO serijske oznake 173615, kojom je u ožujku 1999. ubijen Željko Šobot. Koristeći se institucijom vojne tajne, MORH i ovaj put zaobilazi odgovor na davno postavljeno pitanje, ključno za identifikaciju egzekutora i objašnjenje motiva Šobotova ubojstva za koje se na suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji u Remetincu sudi Davoru Zečeviću.

Rezultate istrage o provalama u Obavještajnu upravu tadašnji načelnik SIS-a Ante Gugić i pomoćnik ministra za obavještajne poslove Markica Rebić nikada nisu obznanili Kako Nacional otkriva već u nekoliko navrata ovakvim odgovorima MORH i njegova bivša garnitura na čelu s načelnikom Vojne policije Matom Laušićem žele zapravo sakriti sramotnu istragu i skandal vezan uz dvije provale i krađe u Obavještajnoj upravi Glavnog stožera HV-a. Samo tri mjeseca prije ubojstva Željka Šobota, u prvom tjednu 1999. iz prostorija operativnog Odjela Obavještajne uprave Glavnog stožera u Brodarskom institutu ukradeno je nekoliko strojnica ERO s prigušivačem te još nekoliko komada osobnog naoružanja, novčana sredstava te špijunska tehnička pomagala, o čemu javnost nikada nije ništa doznala. Vrlo je vjerojatno, tvrde Nacionalovi izvori, da je upravo tijekom spomenute pljačke ukradena strojnica ERO kojom je, prema tvrdnjama balističara Damira Čatipovića, ubijen Željko Šobot.

Međutim, ni najnoviji odgovor MORH-a sudu, poslan prošlog tjedna, ne daje bilo kakav izravan podatak. Naprotiv, Mate Laušić u dopisu – koji nosi oznaku vojne tajne te je njegov sadržaj trenutno neupotrebljiv za sudski proces – izvješćuje tek da postoji evidencija u skladištu Hrvatske vojske u vojarni Prečko iz koje je vidljivo kako je nekoliko sanduka strojnica ERO sa serijskim brojevima nižim od serijskog broja kojim je počinjeno ubojstvo Željka Šobota, kao i sanduci s većim serijskim brojevima otpremnicom dostavljeni Hrvatskom gardijskom zdrugu, pa Laušić samo pretpostavlja kako je i sanduk sa spornom strojnicom, o kojem nema evidencije, također završio u Zdrugu.

Laušić sudu šalje isključivo vlastiti odgovor bez dodataka u prilogu, odnosno bez faksimila otpremnica strojnica ERO za Hrvatski gardijski zdrug na koje se poziva u svom odgovoru. Uz to, strojnice ERO, tvrdi Laušić u svom dopisu, nisu bile pojedinačno zaduživane u sklopu Zdruga pa se prema tome ne može doći do stvarnog nositelja zaduženja strojnice kojom je ubijen Željko Šobot.

MORH u svojem najnovijem odgovoru, kao ni u prijašnjima, ne spominje dvije provale. Prva je počinjena u vrijeme blagdana Sveta tri kralja 1999. godine, kada su prostorije operativnog odjela na četvrtom katu zgrade Brodarskog instituta u Aveniji Većeslava Holjevca bile bez fizičke zaštite. Počinitelj se tijekom noći uspio popeti na krov zgrade Brodarskog instituta i koristeći uže uspio se spustiti metar-dva niže. Potom je provalio kroz prozor ureda obavještajnog odjela u kojem se nalazila metalna kasa s naoružanjem, ERO strojnicama i manjom svotom deviznih sredstava. Krađa je očito bila pomno pripremana i dobro organizirana iznutra, odnosno izvedena je uz pomoć nekoga od djelatnika Obavještajne uprave koji je vrlo dobro bio upoznat s rasporedom prostorija i raspodjelom naoružanja, opreme i novčanih sredstava u njima.

Uslijedila je opsežna vojno-policijska istraga kojom su bili obuhvaćeni svi djelatnici Odjela, obavljani su poligrafska testiranja, obavijesni razgovori, daktiloskopske metode otkrivanja počinitelja pomoću otisaka prstiju i tome slično. Međutim, istraga je bila usmjerena u potpuno pogrešnom smjeru. Umjesto da traže čovjeka iznutra, tražio se isključivo počinitelj, koji je prema policijskim izvorima bio profesionalac, fizički iznimno dobro pripremljen, s obzirom na prepreke koje je savladao na putu pljačke, te na mjestu zločina nije ostavio nikakve tragove. Za takvo što, procijenili su djelatnici Vojne policije, unutar Odjela i njegovih djelatnika nije bilo sposobnog čovjeka, no među djelatnicima je sigurno postojao pomagač cijele operacije.

Djelatnici kriminalističke službe Vojne policije nakon višemjesečne istrage ipak su uspjeli znatno smanjiti krug pomagača iz redova zaposlenih u Obavještajnoj upravi. Međutim, kada su podaci bili prezentirani na najvišim obavještajnim razinama, na čijem čelu su bili načelnik SIS-a Ante Gugić i pomoćnik ministra za obavještajno sigurnosne poslove Markica Rebić, istraga je, prema Nacionalovim izvorima iz Vojne policije, naprasno zaustavljena.

Da su počinitelje zaista bili debelo štitili njihovi nalogodavci pokazalo se još jednom iste godine kada su, na isti način i očito uz pomoć istih pomagača iznutra, počinili drugu pljačku u samom središtu Obavještajne uprave Glavnog stožera u Zvonimirovoj ulici, o čemu je Nacional već pisao. Tada su iz Uprave odnesena velika financijska sredstva, ponovno se krenulo u opsežnu višemjesečnu istragu kojom su bili obuhvaćeni svi djelatnici Uprave, uslijedila su brojna poligrafska testiranja i informativni razgovori, ali bez rezultata.

Neučinkovita istraga, opstruiranje i zataškavanje činjenica u oba slučaja mnogi pripisuju načelniku Vojne policije Mati Laušiću i načelniku kriminalističkog odjela Vojne policije Anti Glavanu koji se i danas nalaze na istim dužnostima kao i u vrijeme pljačke.

Otkrivanjem nalogodavaca pljačke ERO strojnice, koji su očito bili duboko ukorijenjeni u institucijama MORH-a, s obzirom da su u detalje pljačkašima dostavili plan rasporeda svih prostorija s novcem i naoružanjem, istraga oko zločinačke organizacije potpuno bi bila preusmjerena i vjerojatno proširena na čelne ljude MORH-a iz onog doba, koji su očito bili umiješani u mafijaška ubojstva.

MORH je posljednjih godina u nekoliko navrata davao kontradiktorne i apsurdne izjave povodom zahtjeva policije i suda za identificiranjem vlasnika strojnice ERO kojom je ubijen Šobot, a pokušao je i demantirati pisanje Nacionala. Posljednja izjava kako je podatak vojna tajna čija tajnost još uvijek nije skinuta samo govori o daljnjem zataškavanju slučaja nekih bivših i sadašnjih visokopozicioniranih časnika unutar MORH-a.

Također, otkrivanjem takvog podatka došlo bi do novog skandala vezanog uz tajne službe i otvaranja novih istraga, što u ovom trenutku ne treba ministrici obrane Željki Antunović, koja se nalazi pred izazovom reforme oružanih snaga.

Očekivalo se kako će nova koalicijska vlada i ministar obrane Jozo Radoš otvoriti istrage oko pljački unutar MORH-a, osobito istragu oko pljački u Obavještajnoj upravi Glavnog stožera. Međutim, na čelu Vojne policije i dalje su Mate Laušić i Ante Glavan. Bivšem ministru obrane Jozi Radošu iz Vojne policije nikada nije ni bilo predloženo da se pokrene operacija razotkrivanja počinitelja spomenutih pljački. Teško je očekivati da će se nova ministrica obrane Željka Antunović upustiti u ono što nije odradio Jozo Radoš.

ERO strojnica

Hrvatska strojnica ERO proizvedena je tijekom Domovinskog rata kada su razni inovatori u Hrvatskoj pokušavali izraditi strojnicu koja bi bila upotrijebljena na bojištu kao pješačko oružje, ponajprije prilagođeno djelovanju specijalnih postrojbi. Pokušaja je bilo različitih, od strojnica tipa ZAGI, PLETER ili ŠOKAC do strojnice ERO 9×19 mm.
Strojnica ERO teška je 2,2 kg, duga 545,5 mm i s brzinom streljiva 352 metra u sekundi. Pogodna je za blisku borbu i podsjeća na svjetski poznatu strojnicu UZI. Raspodjelu strojnica ERO provodila je logistička baza HV-a iz vojarne Prečko.
Zagrebačko poduzeće ARMA isporučilo je 7. travnja 1994. skladištu Prečko 700 komada strojnica ERO, koje su bile podijeljene uglavnom specijalnim vojnim postrojbama i obavještajnim službama unutar Oružanih snaga RH. Pljačka iz prostorija operativnog odjela Obavještajne uprave Glavnog stožera u siječnju 1999. prva je krađa strojnica ERO zabilježena u upravi Vojne policije, a nakon toga poznat je još jedino slučaj nestanka 14 takvih strojnica iz riječke vojarne.

Ubojstvo Željka Šobota Državno odvjetništvo pripisalo je Davoru Zečeviću samo na temelju rukavice koja je, kako stoji u optužnici, kao dio njegove opreme za ubojstvo pronađena nedaleko od žrtve. U sudskom procesu i ta je tvrdnja dovedena u pitanje. Prije svega, na rukavici uopće nije bilo barutnih čestica. Jedan kriminalistički tehničar posvjedočio je kako rukavica nije bila pronađena tijekom očevida na mjestu ubojstva. Naprotiv, ona je tek naknadno dodana dokaznom materijalu, kad ju je odnekud donio inspektor Željko Dolački, uz Radovana Ortynskog, tadašnjeg istražnog suca, glavni kreator tzv. procesa desetljeća koji je obojici trebao osigurati blistavu karijeru. Rukavica nije pronađena tijekom očevida, nije snimljena i kao takva nije dokaz za sud.
No u istražnoj epizodi oko ubojstva Željka Šobota postoji još jedan indikativniji detalj o namjernom prikrivanju stvarnog zločinca. Nekoliko desetaka ljudi nudilo je Dolačkom i Ortynskom svoja saznanja o okolnostima Šobotova ubojstva, koja su bila potpuno suprotna njihovim istražnim radnjama i optužnim navodima, no nitko od njih nije saslušan.
Ortynski nije uvažio ni svjedočenje čovjeka koji se zakleo da je Damir Džeba, narkodiler i švercer oružja, doušnik SIS-a, HIS-a i SZUP-a, pola sata nakon pucnjave u Selskoj panično tražio alibi, priznavši prijatelju da je sudjelovao u Šobotovoj egzekuciji. Zbog šutnje Vojne policije o izvornom vlasniku strojnice ERO ubojstvo je proglašeno riješenim u vrlo improviziranoj i traljavoj istrazi.