Mato ArlovićU utorak, 10. rujna, Predsjedništvo SDP-a usvojilo je konačni prijedlog novog zakona o izborima koji je izradio potpredsjednik Sabora i SDP-a Mato Arlović. Vodstvo SDP-a odlučilo je predložiti svojim koalicijskim partnerima, a potom i Saboru, potpuno novi model izbornog zakona: umjesto dosadašnjih deset, plus dvije jedinice za dijasporu i manjine, cijela Hrvatska postaje jedna izborna jedinica, bez posebnih lista za dijasporu i manjine. Ostaje razmjerni sustav, ali se uvode otvorene liste, što znači da će birači određivati tko će sa stranačkih lista ući u Sabor, a ne samo stranačka vodstva. Broj zastupnika smanjio bi se sadašnjih 150 na 120, a pripadnici manjina imali bi dva glasa: jednom bi birali kao i svi ostali građani, a drugi put samo za predstavnika svojih manjina. SDP predlaže da se u Sabor bira 11 predstavnika manjina. Predsjedništvo SDP-a ovlastilo je Ivicu Račana i Arlovića za samo jedan ustupak: ako se većina usprotivi jednoj izbornoj jedinici, mogu prihvatiti prijedlog o pet.

Neće biti posebnih lista za dijasporu i manjine, predlaľe se proporcionalni sustav te otvorene liste, ąto znači da će birači određivati tko će sa stranačkih lista ući u Sabor Predsjedništvo SDP-a već će ovaj tjedan upoznati koalicijske partnere sa svojom verzijom izbornog zakona. Nakon što se postigne dogovor, Vlada će formulirati konačni prijedlog koji će po ubrzanom postupku poslati u Sabor. SDP-u se žuri: socijaldemokrati žele raspisati izbore u kasnu jesen 2003. pa novi zakon mora biti donesen što prije. Izbori se mogu održati samo po zakonu koji je na snazi najmanje godinu dana.

Procedura usvajanja, međutim, neće biti jednostavna. Štoviše, može donijeti nove žestoke sukobe koalicijskih partnera, a ne treba isključiti ni mogućnost novih raskola među strankama vladajuće koalicije. Tako, primjerice, LS i IDS ni po koju cijenu neće prihvatiti prijedlog da cijela Hrvatska bude jedna izborna jedinica: ustrajati će na zahtjevu da ostane sadašnjih deset izbornih jedinica. LS također traži da se uvedu poluotvorene, a ne otvorene liste, da se broj zastupnika ne smjanuje te da u Saboru ostane 150 zastupnika. Zalaže se da se izborni prag, po uzoru na neke europske države, spusti na tri posto.

HSS još nije predočio javnosti svoj prijedlog izbornog zakona, no iz dobro upućenih izvora Nacional je doznao da će Zlatko Tomčić predložiti da se umjesto razmjernog uvede mješoviti izborni sustav. Tomčić očekuje da će njegovi istaknuti pojedinci pobijediti u svojim izbornim jedinicama konkurente iz SDP-a i HDZ-a te da će zbog toga HSS proći bolje na izborima. I nova stranka Libra zalagat će se za mješoviti izborni sustav: 60 zastupnika trebalo bi se birati s otvorenih stranačkih lista, a 60 pojedinačno. Tomu će se, međutim, suprotsaviti većina stranaka jer to znači da će netko ući u Sabor samo s, primjerice, 20 posto glasova, i tako dobiti sve, dok će stranke čiji će predstavnici dobiti 19, 18 i 17 posto glasova izgubiti sve i neće ući u Sabor. Libra će podržati ideju o Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici, tražit će da manjine imaju četiri predstavnika u Saboru, da se srpski predstavnici biraju prema nefiksnoj kvoti te da u Sabor uđe najviše 134 zastupnika, koliko ima i mjesta. Libra će također predložiti da dijaspora ima četiri mjesta u Saboru, a po jednog zastupnika birat će Hrvati u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Europi i Australiji.

Dio vladajuće koalicije odbacuje prijedlog SDP-ova izbornog zakona jer on ide na ruku samo velikim strankama, SDP-u, HDZ-u i HSS-u, a osim toga stvara logističke preduvjete za stvaranje velike koalicije SDP-a i HDZ-a. Liberalna stranka Zlatka Kramarića i Istarski demokratski sabor Ivana Jakovčića ni po cijenu raskola u koaliciji neće prihvatiti SDP-ov izborni model. Kramarić je izjavio za Nacional da SDP-ov prijedlog ukida dosadašnja demokratska postignuća i eliminira manje stranke: “U Hrvatskoj ima desetak parlamentarnih stranaka i još nekoliko čiji politički utjecaj ne treba podcjenivati, posebice regionalnih. Sve te stranke izražavaju osobenosti i različitosti hrvatskog biračkog tijela i doista je neprihvatljivo da se nakon desetak godina djelovanja većina njih eliminira s političke scene. Svaki izborni zakon odražava želje njegovih kreatora da projektiraju političku budućnost zemlje. SDP-ov prijedlog pokazuje da socijaldemokrati žele dokinuti višestranačje i uvesti dvostranačje u kojemu će se oni i HDZ skladno izmjenjivati na vlasti. LS se zalaže za ostanak 10 izbornih jedinica jer je uvjeren da se tako mogu najbolje izraziti različiti regionalni i politički interesi u Hrvatskoj.”

Još je veći protivnik SDP-ova prijedloga predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić. Prihvati li se ideja Hrvatske kao jedne izborne jedinice, to će eliminirati IDS s nacionalne političke scene. Istraživanja javnog mijenja pokazuju da IDS-ova uvjerljiva prevlast u Istri na nacionalnoj razini ne donosi više od oko tri posto glasova. Čak ni pet izbornih jedinica ne jamči da će IDS prijeći izborni prag od pet posto. Stoga će Jakovčić odmah dati do znanja Račanu da će njegova stranka uskratiti podršku vladajućoj koaliciji ako socijaldemokrati ne odustanu od svog prijedloga o jednoj izbornoj jedinici. A bez četiri IDS-ova glasa u Saboru opstanak koalicije SDP-a, HSS-a, HNS-a, LS-a i Libre postaje još neizvjesniiji. Ako pak i Kramarić otkaže poslušnost, sudbina koalicija postaje posve upitna i ovisit će o nekoliko glasova neovisnih zastupnika. A to je neizdržljivo za Račanovu vladu.

SDP-ov prijedlog izbornog zakona u vladajućoj koaliciji najviše podržava predsjednica HNS-a Vesna Pusić. Osim što tvrde da se tako najvjernije odražava raspoloženje birača, u HNS-u računaju da će glasovi koje će dobiti u urbanim sredinima, većim i manjim gradovima, prije svega u Zagrebu i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, nadoknaditi pa i nadmašiti manjak u seoskim sredinama.

Ni HDZ nije protiv SDP-ova prijedloga o Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici, jer je i Ivi Sanaderu u interesu da se iz Sabora eliminiraju manje stranke i da se tako riješi konkurencije. HDZ-u, međutim, nikako ne odgovara SDP-ov prijedlog o otvorenim listama. Vladimir Šeks objasnio je da otvorene liste ne odgovaraju ni jednoj velikoj stranci, ali ni “stupnju političke zrelosti u hrvatskom društvu”. Otvorene liste omogućuju da birači, a ne, kao dosad, isključivo uža stranačka vodstva, određuju tko će sa stranačkih lista ući u Sabor. Dosad su birači morali zaokruživati cijele stranačke liste, pa su u Sabor ulazili samo oni koji su bili na vrhu popisa. Sad bi građani mogli zaokruživati na listi imena onih za koje žele da ih predstavljaju u Saboru. Tako se može dogoditi da stranačko vodstvo postavi na vrh liste svoje favorite, a da birači daju glasove onima s dna lista i da zbog toga oni, a ne ljubimci vođa stranaka, uđu u Sabor.

Model otvorenih lista ne odgovara Račanu, ali ni ostalim liderima politčkih stranaka, jer bitno smanjuje njihovu moć. Dosad su oni bili apsolutni gospodari političkih sudbina članova svojih stranaka jer su određivali tko napredovati, a tko zaostajati na stranačkoj hijerarhijskoj ljestvici. Zbog toga su na posljednjim izborima u Sabor ušli, s SDP-ovih i HDZ-ovih lista, mnogi anonimusi o kojima birači ništa nisu znali. Ideja otvorenih lista rezultat je nezadovoljstva velike većine stranačkog članstva, ali i javnosti, dosadašnjom ponašanjem stranačkih vođa koji su po načelu političke poslušnosti određivali tko će iz njihove stranke ući u Sabor. Otvorene liste omogućavaju da birači promijene odluke stranačkih vođa i time ograničavaju njihovu moć. Stoga članovi stranaka više neće toliko ovisiti samo o dobroj volji svojih lidera nego i o naklonosti birača.

Otvorene liste neprihvatljive su HDZ-u iz još jednog razloga: budući da još nisu prevladane razlike i sukobi između pripadnika umjerene i tvrde struje, može se dogoditi da u tom ratu presude birači. Oni mogu svoje povjerenje dati pripadnicima samo jedne frakcije i tako uništiti onu drugu. Zbog neizvjesnosti tog ishoda i opasnosti da izborno tijelo presudi u frakcijskom ratu, vodstvo HDZ-a protivi se uvođenju otvorenih lista.

No otvorene liste kriju veliku opasnost i za manje stranke: one su velika prepreka za stvaranje izbornih koalicija jer birači mogu izabrati na listama predstavnike samo jedne stranke, a druge posve odbaciti. I na kraju, zbog relativno kompliciranog načina glasovanja, otvorene liste nose opasnost od velikog broja nevažećih glasova.

Osim HDZ-a, sve ostale stranke opozicije također su protiv ideje o jednoj izbornoj jedinici. HSLS i DC imaju posve podudarne prijedloge o najmanje šest izbornih jedinica, a HSP je za 6 ili 8 izbornih jedinica. Najveće sporove s oporbenim stranakama izazvat će prijedlog SDP-a da se ukine posebna lista za dijasporu. HDZ traži bezuvjetan ostanak te liste, uz nefiksnu kvotu, kao i DC. HSLS je također za posebnu listu, ali da se s nje, umjesto dosadašnjih 8, izaberu 3 ili 4 zastupnika, a HSP se zalaže za posebnu listu sa 7 zastupnika. IDS, LS i HNS podržavaju SDP-ov prijedlog da ne bude posebne liste za dijasporu. HDZ je energično protiv dvostrukog prava glasa manjinama, kao i DC i HSLS koji predlažu da se u Saboru bira 8 predstavnika manjina.

U SDP-u su unaprijed bili svjesni da će inzistiranje na samo jednoj izbornoj jedinici, zbog otpora koalicijskih partnera LS-a, IDS-a i Libre, ozbiljno ugroziti stabilnost vladajuće koalicije. Stoga je Predsjednistvo SDP-a ovlastilo svoje pregovarače Račana i Arlovića za kompromisnih pet izbornih jedinica. Socijaldemokrati su odlučili ostaviti prostor za uzmak i zbog straha da će ih oporbene stranke, prije svega DC, HSLS, HSP i HKDU, optužiti da ih žele eliminirati s političke scene.

Po novom izbornom zakonu Hrvatska će najvjerojatnije biti podjeljena na pet izbornih jedinica a Sabor će imati 120 zastupnika. Jedna izborna jedinica imala bi u prosjeku oko 80.000 stanovnika i to je u skladu s europskim standardima. Europske regije u prosjeku imaju između 700 i 900 tisuća stanovnika. Birat će se po razmjernom sustavu i liste će biti otvorene jer tako predlaže većina stranaka. Kako sada stvari stoje, po svojoj prilici neće biti posebne liste za dijasporu, što pak nije u skladu s preporukama Vijeća Europe koje smatra da se državljanima koji žive u inozemstvu mora osigurati pravo glasa. Na tragu europskih standarda prijedlog je HDZ-a i DC-a da dijaspora glasuje po nefiksnoj kvoti. To znači da se nakon izbora izračuna koliko je bilo potrebno glasova da jedan zastupnik uđe u Sabor te da je toliko glasova potrebno i za izbor predstavnika dijaspore. Neki izračuni pokazuju da u tom slučaju u Sabor neće ući više od tri predstavnika dijaspore, umjesto sadašnjih osam. Što se pak tiče Hrvata iz BiH, DC predlaže da oni moraju odlučiti gdje će glasovati, u Hrvatskoj ili BiH, jer na dva mjesta ne mogu imati biračko pravo. Pripadnici manjina imat će po sadašnjem raspoloženju dva glasa i između 7 i 11 predstavnika u Saboru.

Novi izborni zakon, kako sada stoje stvari, bit će mnogo pravedniji od hadezeovskoga i približit će Hrvatsku za još jedan korak bliže europskim izbornim standardima.