Najnovija afera u zdravstvu koja je razotkrila da je troje liječnika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje primalo mito, završila je još jednim skandalom: odbijanjem direktora Zdravka Lončarca da im uruči otkaz. Na sastanku Upravnog vijeća na kojemu se raspravljalo o sudbini troje liječnika, protiv kojih je Uskok pokrenuo istragu zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti – primanje mita opisano po članku 347 st.1 KZ, Lončarec je predlagao mnogo blaže mjere; privremenu suspenziju i trideset posto manju plaću. Umjesto da se kao vodeći čovjek HZZO-a distancira od svojih korumpiranih djelatnika i tako spasi narušeni ugled institucije i javnosti pokaže da neće tolerirati korupciju u svojim redovima, na spomenutom sastanku, kako Nacional saznaje iz dobro obaviještenih izvora, Lončarec se do te mjere opirao uručiti im otkaz da je pobudio sumnju kako ih štiti iz sasvim osobnih interesa.

Zdravko Lončarec nije se htio distancirati od korumpiranih djelatnika HZZO-a nego je predlagao samo smanjenje plaće i privremenu suspenziju SUMNJA NA RAVNATELJU HZZO-a Lončarec se do te mjere odupirao uručenju otkaza da je pobudio sumnju u vlastitu umiješanost NEOSJETLJIVOST NA DRUŠTVENE ANOMALIJE Potkupljivi državni službenici koji su uzurpirali državne funkcije ostaju amnestirani od odgovornostiČinjenica da je istraga pokazala kako je Verica Jelačić-Penezić na parkiralištu iza gimnazije u Križanićevoj ulici preuzela 10.000 kuna u apoenima deset puta od tisuću kuna i da je ta transakcija obavljena u dogovoru s predsjednikom liječničkog povjerenstva Enesom Čatovićem i Biserkom Orlić, direktoru HZZO-o nije bila dovoljan motiv za raskid radnog odnosa. Premda po logici stvari privođenje i kriminalistička obrada nad njegovim podčinjenima izravno ugrožavaju i njegovu reputaciju kao čelnog čovjeka HZZO-a, te dovode u pitanje njegovu sposobnost upravljanja HZZO-om, uvjeravao je članove Upravnog vijeća da stvar treba prepustiti sudu.

Većina, pak, članova Upravnog vijeća inzistirala je na izvanrednom otkazu, smatrajući da je dosadašnja istraga već pokazala da su okrivljeni liječnici nanijeli štetu ugledu HZZO-a, te da se mora jasno dati do znanja da HZZO kao institucija neće tolerirati korumpirane djelatnike u svojim redovima. Na kraju je, ipak, pod pritiscima članova Upravnog vijeća Lončarec potpisao odluku koja mu se nije sviđala i uručio otkaz liječnicima. Stoga je i vijest koja je prošli četvrtak priopćena javnosti ovako formulirana: na preporuku Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, direktor Zdravko Lončarec uručio je izvanredni otkaz liječnicima Verici Jelačić-Penezić, Enesu Čatoviću i Biserki Orlić, članovima Povjerenstva za bolovanja zagrebačkog područnog ureda HZZO-a zbog primanja 10.000 kuna mita.

Na prvi pogled činilo se da je – za razliku od većine nerazjašnjenih afera koje su svjedočile o promašajima, nestručnosti i zloupotrebama u zdravstvu, da bi ubrzo potom pale u zaborav, ostavljajući dojam da je liječnička struka izvan domašaja zakona – napokon jedan skandal doživio epilog u skladu s očekivanjem javnosti: u rekordnom roku od desetak dana odgovorni su javno prozvani i kažnjeni gubitkom radnog mjesta. Poruka države odaslana priopćenjem bila je napokon jasna i nedvosmislena: korumpirani liječnici oštro su sankcionirani, jer se samo tako može spasiti vjera u sustav i čast onih zdravstvenih djelatnika koji unatoč svim problemima pošteno rade svoj posao. Međutim, kuloarima se odmah pronio glas o kontroverznom ponašanju Zdravka Lončarca i njegovoj neobičnoj popustljivosti prema istrazi koja je teško kompromitirala tri člana liječničkog povjerenstva HZZO-a.

Akcija Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala pokazala je da postoji opravdana sumnja kako se troje liječnika HZZO-a bavilo zdravstvenim reketom: u zamjenu za novac oni su vlasnici zagrebačke Zdravstvene ustanove za njegu u kući Zorici Grbavac obećali odobriti troškove djelatnika i njege na državni trošak. Akcija koja je započela, podsjetimo, početkom studenog izazvala je malu revoluciju u društvenom životu Hrvatske i mogla bi poslužiti kao ogledni primjer kako bi trebalo reagirati u sličnim situacijama.

Ni nepunih mjesec dana nakon što je HZZO osnovao povjerenstvo sastavljeno od tri člana koje je trebalo zamijeniti kontrolore koji su izdavali odobrenja zdravstvenim ustanovama za broj djelatnika i pacijenta upravo s ciljem da se spriječi korupcija i subjektivne procjene jednog čovjeka, policiji je Zorica Grbavac prijavila članove povjerenstva i optužila ih da traže mito. Novac je članove povjerenstva trebao “omekšati” i uvjeriti ih da odobre prijedlog liječnika primarne zdravstvene zaštite o potrebnom broju usluga njege u kući za pojedinog pacijenta. Procedura, naime, propisuje da nekoć kontrolor, odnedavno članovi povjerenstva procijene stanje i broj usluga na temelju kojih potom HZZO refundira troškove ustanovama za njegu i rehabilitaciju. Računica je jednostavna: broj usluga povećava zaradu ustanove.

Prijava Zorice Grbavac, za koju iz dobro obaviještenih izvora saznajemo da joj susret s novim članovima povjerenstva nije bio prvi dodir s korupcijom i da joj je jednostavno puknuo film kad je shvatila da se osnivanjem povjerenstva širi krug ljudi čije dozvole i potpise treba platiti, proslijeđena je Uskoku. Zajedničkom akcijom policije i Uskoka proveden je nadzor osumnjičenih liječnika, a on je uključivao i prisluškivanje telefona. Tajnim snimanjem razgovora policija se željela uvjeriti ne samo da su u igri sva tri člana povjerenstva, nego i da prijava za mito nije pokrenuta iz osvete zbog savjesnog obavljanja posla. Kad su prikupili dovoljno indicija da je prijava Zorice Grbavac utemeljena, policija i tužitelji pripremili su zamku za liječnike. Prikupljen je novac za podmićivanje, brojevi novčanica su zabilježeni i posprejani posebnom fluorescentnom bojom koja ostaje na prstima osobe koja je dotakne i vidljiva je samo pod posebnim svjetlom. Završna scena – nezakonita transakcija i preuzimanje novca – odigrala se na parkiralištu iza Križanićeve gimnazije. Kad je Verica Jelačić-Penezić preuzela novac, zaskočili su je policajci u civilu i zajedno s kolegama uhitili i priveli u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu. Nakon što su 48 sati proveli u istražnom zatvoru u Remetincu, istražni sudac Županijskog suda Zoran Luburić ocijenio je da više nema razloga da ih se drži u pritvoru, koji se u pravilu određuje kako bi se spriječilo uništenje dokaza ili utjecaj na svjedoke.

Zahtjev za provođenjem istrage pod brojem UK-124/02. protiv troje okrivljenih liječnika zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti, što ga je Uskok 9. studenog uputio Županijskom sudu, a ovaj, pak, odobrio, svjedoči o modusu operandi troje liječnika i praksi o kojoj se dosad samo neslužbeno pričalo po kuloarima.

“Verica Jelačić-Penezić 23. listopada kao član liječničkog povjerenstva broj 8 HZZO po prethodnom dogovoru s preostala dva člana tog povjerenstva Enesom Čatovićem, predsjednikom tog povjerenstva, i Biserkom Orlić, od Zorice Grbavac, vlasnice i ravnateljice Zdravstvene ustanove za njegu i rehabilitaciju Zorica, zatražila je u ime i za račun članova povjerenstva tisuću kuna po djelatniku Zorice mjesečno, kako joj povjerenstvo ne bi uskratilo odobrenje i smanjilo broj usluga koje ustanova pruža pacijentima. Verica Jelačić-Penezić zatražila je da joj se dostavi broj djelatnika i popis pacijenata koje ima u tretmanu s područja tog povjerenstva kako bi se izračunao točan krajnji iznos tog traženja. Zorica Grbavac 6. studenog u prostorijama povjerenstva predala im je navedeni popis, a tom prilikom je Enes Čatović rekao da za deset djelatnika treba platiti 10.000 kuna svaki mjesec, te da će se s povećanjem broja djelatnika i ta svota povećati, i da 8. studenog navedeni novac preda Verici Jelačić-Penezić. Taj dan u 9 sati na parkiralištu iza gimnazije u Križanićevoj Zorica Grbavac predala je zatraženi iznos Verici Jelačić-Penezić koja je novac prebrojila i spremila u svoju torbicu…”

Tri dana poslije županijski istražni sudac Zoran Luburić zaključio je da postoji “osnovana sumnja da su okrivljenici počinili inkriminirano kazneno djelo primanja mita” i donio rješenje o provođenju istrage. Za spomenuto kazneno djelo zakon propisuje kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Premda se na prvi pogled može činiti da je rasprava o tome treba li dati otkaz liječnicima osumnjičenima za korupciju teorijske prirode, upravo se na njoj razotkriva temeljno razumijevanje, odnosno nerazumijevanje pojava koje su kulminirale raspadom sustava i gubitkom povjerenja građana, u ovom slučaju, zdravstva.

Notorna je stvar da se korupcija danas smatra najtežim problemom društva, koji nije mimoišao ni sektor na koji je većina građana posebno osjetljiva – pravo na jednaku zdravstvenu zaštitu i pomoć. O razmjerima tog problema svjedoče i rezultati ankete koju je među 105.000 bolničkih pacijenata provelo samo Ministarstvo zdravstva. Devet posto njih odgovorilo je da su se kao pacijenti našli u situaciji da moraju dati novac. No većina zdravstvenih djelatnika koja svoje usluge uvjetuje “plavim kovertama”, nezakonitim cjenicima, ostaje izvan dosega suda, tako barem svjedoči policijska statistika, koja pokazuje da je u devet mjeseci ove godine protiv zdravstvenih djelatnika podneseno 20 kaznenih prijava zbog primanja mita, a prošle 50. U prvih devet mjeseci ove godine policija je zaprimila ukupno 332 prijave za kazneno djelo korupcije, a prošle 468, za zloupotrebu položaja i ovlasti 201 kaznenu prijavu, u prošloj 296.

Stoga je logično očekivati od vodećeg čovjeka institucije koja raspolaže sa 14 milijardi kuna poreznih obveznika, jednog od najskupljih državnih ministarstava, da bude u stanju razlučiti bitno od nebitnog: da je odluka o privremenoj suspenziji samo polovično rješenje koje javnost može doživjeti kao bacanje pijeska u oči a i ne daje odgovor na pitanje kako građane zaštititi od korumpiranih državnih službenika.

Suočen s novinarskim pitanjima i činjenicom da mu tri djelatnika sjede u zatvoru u Remetincu, direktor Zdravko Lončarec u prvi je mah ostao bez komentara. Dan poslije poslao je izjavu za javnost u kojoj je najavio pokretanje postupka otkaza zbog kršenja obveza iz radnog odnosa i nanošenja štete HZZO-u i privremeno ih udaljio s posla, te poručio da će o tom problemu izvijestiti Upravno vijeće HZZO-a. U odlučnom trenutku, kad se suočio s članovima Vijeća, prihvatio se strategije smirivanja situacije i odlučio odgovornost prebaciti na sud. Time je, u najmanju ruku, pokazao da osim problema korupcije u hrvatskom društvu postoji i fenomen neosjetljivosti na društvene anomalije, zahvaljujući čemu potkupljivi državni službenici koji su uzurpirali državne funkcije ostaju amnestirani od odgovornosti.