News Corp kontroverznog Ruperta Murdocha namjerava se natjecati za privatizaciju 3. programa HRT-aU velikoj tajnosti, iza čvrsto zatvorenih vrata, teku igre oko natječaja za kupnju Trećeg programa HTV-a. Kako Zakon ograničava postotak vlasništva do 33 posto, nijedna tvrtka ili pojedinac neće moći kupiti sami treću televizijsku nacionalnu mrežu. Isto tako vrlo je malo i privrednih subjekata u Hrvatskoj koji imaju dovoljno novca da investiraju u takav medijski poduhvat kojem bi samo za početak rada trebalo 20-tak milijuna eura. Toliki je novac potreban kako bi se od samoga početka moglo parirati HTV-u i ekspandirajućoj Novoj TV. Naime, samo uz kvalitetan sadržaj novi će nacionalni program privući oglašivače od kojih svaka komercijalna televizija živi. Sve to govori da će svaki od ozbiljnih domaćih igrača koji žele sudjelovati u igri zvanoj Treći program morati imati i vanjskog partnera s novcem i iskustvom. Bez toga se svaka priča o televiziji pretvara se u iluziju.

Ovo je zadnja šansa za stjecanje vlasti nad nacionalnom TV mrežom, jer Hrvatska nema više frekvencija za nove koncesije Od svih kandidata jedino je SBS izjavio da je zainteresiran, a ostali su svoje sudjelovanje prešutno potvrdiliPrema informacijama Nacionala, 22 su pravna subjekta podigla natječajnu dokumentaciju koja je stajala 15.000 kuna. Od 22 upita, čak je pet velikih multinacionalnih korporacija koje će se natjecati u privatizaciji trećeg programa Hrvatske televizije: News Corp kontroverznog Ruperta Murdocha, Mediaset talijanskog premijera Silvia Berlusconija, RTL grupa sa sjedištem u Luksemburgu, CME nasljednika kozmetičkog carstva Rona Laudera i moćna skandinavska mreža SBS izravno su zainteresirani za preuzimanje trećeg programa. Predstavnik SBS-a jedini je Nacionalu potvrdio da će se njegova kompanija natjecati, a ostale su nam tvrtke izjavile da im nije praksa komentiranje potencijalne akvizicije. Tim odgovorom samo su potvrdili svoje ambicije za kupnju Trećeg programa.

Skandinavska korporacija SBS nije u nas poznata, a prisutna je uglavnom na bogatim tržištima sjevernoeuropskih zemalja. Glavna su joj uporišta Skandinavija i zemlje Beneluksa, a jak položaj ima i na istoku Europe. Ukupno posjeduje jedanaest televizijskih i devetnaest radijskih stanica u Europi. Dnevno SBS-ove programe gleda i sluša 140 milijuna ljudi. O respektabilnosti tvrtke svjedoči to što kotira na newyorškoj burzi – na burzu ne može doći tvrtka ukoliko nije prošla dubinsko ispitivanje te nije vlasnički, upravljački i financijski potpuno čista.

Tvrtku je osnovao i još je uvijek vodi Amerikanac Harry Sloan. On je početkom osamdesetih bio televizijski i filmski producent u Hollywoodu, posebno zapažen jer je producirao nekoliko projekata s Garyjem Colemanom, tada vrlo popularnom dječjom zvijezdom. Sloan je 1983. kupio New World Pictures, kultnu filmsku kuću odgovornu za niz eksploatacijskih niskobudžetnih filmova prepunih besmislenog nasilja i soft golotinje. Sloan je nakon šest godina prodao New World Pictures za 145 milijuna dolara i kupio udjele u nizu skandinavskih lokalnih i novoosnovanih TV postaja. Bio je to pravi trenutak za ulazak na tržište Sjeverne Europe: deregulacija tržišta u tom dijelu svijeta tek je počinjala i nije bilo pravih privatnih televizijskih postaja. Novoosnovana Sloanova tvrtka širila se, primila je dokapitalizaciju od Time Warnera, a 1993. je imala inicijalnu ponudu dionica. Gotovinu od inicijalne ponude dionica Sloan je utrošio na kupnju radijskih postaja u regiji. Polovicom devedesetih uslijedila je ekspanzija na Beneluks, a zatim i na tržište Istočne Europe koje se nastavlja i danas. Posebno su jaki u lokalizacijama i prijevodima filmskih naslova, pogotovo DVD-a.

Najveća snaga SBS-a leži u tome što je njeno tržište mlado i slabo razvijeno: vrijeme koje populacija provodi gledajući i slušajući elektroničke medije, kao i udio tih medija na tržištu oglasa, manji su nego na zrelim tržištima poput američkog. To znači da će se nastaviti dosadašnji fantastičan rast (65 posto godišnjeg rasta prihoda od 1990. do danas), pogotovo jer se SBS želi širiti na istok Europe. U prošloj je godini SBS imao 700 milijuna eura prihoda. Martin Lindstog, stariji savjetnik u SBS-u, potvrdio je za Nacional: “SBS je jako zainteresiran za hrvatski treći program. Pregovaramo s potencijalnim partnerima u Hrvatskoj jer, kako znate, samo 33 posto vlasništva može biti u vlasništvu stranog kapitala, ali zasad vam ne mogu otkriti o kojim je tvrtkama riječ”.

Talijanski Mediaset dobro je poznat hrvatskim gledateljima, pogotovo onima iz Istre i Dalmacije koji već gotovo dvadeset godina običnim zemaljskim antenama mogu pratiti njegove programe Canale 5, Retequattro i Italia 1. Tvrtka je u vlasništvu Fininvesta, grupacije talijanskog premijera Silvija Berlusconija, i ubraja se među najveće medijske grupacije u Europi. Nastala je 1980. kad je Fininvest preuzeo dvije godine staru milansku postaju Telemilano i preimenovao je u Canale 5.

Akvizicijama su Mediasetu pridružene još dvije postaje, Italia 1 1982. i Retequattro 1984. U to vrijeme Mediaset još nije imao nacionalnu koncesiju, već je kupovao jednu po jednu lokalnu postaju koje su onda s nekoliko minuta razmaka emitirale program unaprijed snimljen na vrpcu. U izravnom je prijenosu program krenuo tek 1991., a nacionalne su koncesije Mediasetovi kanali dobili 1992. Zahvaljujući atraktivnom programu sastavljenom od domaćih kvizova i spektakla u kombinaciji sa stranim filmovima i serijama, Medisetovi su programi privlačili oglašivače i rast je bio konstantan. Berlusconi je 1995. dozvolio ulaz strateškim investitorima, među kojima su bili Kirsch, British Telecom i Canal Plus. Iduće je godine Mediaset prvi put postavljen na milansku burzu. Na španjolsko je tržište ušao 1997. gdje drži 40 posto prve privatne TV postaje Telecinco.

Tijekom 2001. Mediaset je imao više od 2,3 milijarde eura prihoda, uz porast prihoda od oglasa, iako je u tom sektoru u cijelom svijetu zabilježen pad. Jake su mu točke formiranje programa zanimljivog oglašivačima, precizno targetiranje publike i strahovito iskustvo u proizvodnji vlastitog programa, pogotovo zabavnih sadržaja.

RTL grupa je televizijski odjel njemačkog medijskog koncerna Bertelsmanna. S četiri milijarde eura prihoda u prošloj godini RTL grupa je vodeća europska tvrtka za proizvodnju i emitiranje programa. Većinski je udio Bertelsmannov. Prošle je godine medijska kuća WAZ željela preuzeti kontrolu na RTL-om, nudeći ogroman novac. Vodeći ljudi WAZ-a (imaju u posjedu i 50% hrvatskog izdavača EPH-a) bili su toliko sigurni da će im uspjeti preuzimanje RTL-a da su čak i objavili da je sve to gotovi posao. Na kraju su u Njemačkoj nastali toliki otpori tom preuzimanju da je Bertlesmann posve porazio WAZ i istisnuo ga iz te utakmice.

RTL grupi unutar Bertelsmanna društvo čini novinski izdavač Gruner +Jahr koji izdaje i Stern i Financial Times Deutschland. Tu je i glazbeni izdavač BMG koji pod sobom ima umjetnike kao što su Elvis Presley, Christina Aguilera ili Avril Lavigne te izdavač knjiga Random House za kojeg pišu Danielle Steel, John Grisham i John Updike.

Glavna je djelatnost RTL grupe televizija, a ima dvadeset četiri stanice u brojnim europskim zemaljama. Važan dio prihoda, više od 20 posto, otpada na produkciju televizijskog programa za treće tvrtke, a u prihodu sudjeluju i radiostanice te Internet siteovi.

Bertelsmann korijene vuče iz Carl Bertelsmann Verlaga, tiskare osnovane 1835. godine, iz koje je izraslo današnje poslovno carstvo. Izdavač se razvijao desetljećima, a naznake da bi mogao djelovati na tržištu širem od njemačkog pojavile su se tek s restrukturiranjem tvrtke nakon Drugog svjetskog rata. Tada je poslovanje decentralizirano, što je do danas ostala jedna od glavnih značajki Bertelsmanna. U druge medije tvrtka se počela širiti 1958. kad je osnovala vlastiti odjel za glazbeno izdavaštvo, Ariolu. Rast se nastavio šezdesetih kad je Bertelsmann ušao na prvo strano tržište, Španjolsko, preuzeo berlinsku filmsku kuću Ufa i izdavača Gruner+Jahr.

Dioničko je društvo postao 1971. Tijekom osamdesetih snažno je nastupio na američkom tržištu gdje je pokupio nekoliko važnijih izdavača knjiga i glazbenih kompanija. Fuzijom luksemburškog CLT-a i Ufe nastala je RTL grupa u kojoj je Bertelsmann isprva imao 40 posto vlasništva, ali je s vremenom otkupio druge udjele i preuzeo većinu. Američka je ekspanzija dovršena 1998. kad je preuzet Random House Publishing, a RTL grupa kotira na burzi od 2000. Danas je RTL grupa prisutna u deset europskih zemalja preko osamnaest radijskih i 22 televizijske stanice, a njezine produkcijske kuće proizvedu godišnje 11 tisuća sati programa za 35 zemalja.

Čak se i veliki Bertelsmann doima maleno i siromašno u usporedbi s četvrtim potencijalnim kupcem hrvatskog trećeg programa. News Corporation je multinacionalna medijska korporacija vrednija od 40 milijardi dolara i s godišnjim prihodima od 16 milijardi dolara. Najpoznatija je po svom osnivaču, kontroverznom Australcu Rupertu Murdochu.

Korporacija je razgranala djelatnost na svim kontinentima. Bavi se filmom, izdavaštvom, televizijom i Internetom. U sklopu News Corporationa nalazi se, među ostalim, 20th Century Fox, filmska kuća koja je producirala tri od pet najuspješnijih filmova svih vremena: “Ratove Zvijezda”, “Ratove Zvijezda: Fantomsku Prijetnju” i “Titanik”.

U izdavaštvu je News Corporation posebno jak, možda i zbog činjenice da je Murdoch carstvo stvorio iz sydneyskog dnevnog lista The Daily Telegraph kojeg mu je u nasljedstvo ostavio otac. Osim jednog od najvećih svjetskih izdavača knjiga, Harper Collinsa, i mnoge su vrlo utjecajne novine pod News Corporationom. Najprodavaniji britanski dnevni tabloid The Sun, kao i najtradicionalnije britanske dnevne novine The Times pod Murdochovom su kontrolom, kao i deseci drugih novina u Australiji i Britaniji, te najprodavaniji časopis u Americi TV Guide. Od ostalih sporednih djelatnosti, Murdoch posjeduje i australski NRL, Nacionalnu ragbi ligu.

Po televizijskom dosegu i utjecaju News Corporation malo tko može doseći. Posljednji i najvažniji posao kojeg je Murdoch sklopio bio je onaj s kineskim komunističkim vodstvom. Njemu je dozvoljeno da u Kini pokrene ogranak azijske komercijalne televizijske mreže Star pod uvjetom da poštuje neka ograničenja slobode govora koje je kinesko komunističko vodstvo zahtijevalo. Murdoch je pristao, iako je inače vrlo konzervativnog desničarskog usmjerenja i inzistira na tome da uređivačka politika svih njegovih medija bude tako nastrojena.

Etabliran je na najvrednijim svjetskim TV tržištima. Njegov Fox Broadcasting u Americi je najgledanija televizijska mreža među mlađim odraslim gledateljima, iako je relativni outsider koji se morao probijati u vrijeme dok su CBS, ABC i NBC drmali američkom televizijom već desetljećima. U Britaniji ima BSkyB, satelitsku mrežu s digitalnim emitiranjem i stotinama kanala, kojoj su temelji udareni još početkom osamdesetih. Fox Entertainment još i producira strahovito puno programa za prodaju televizijskim stanicama u cijelom svijetu – od “Futurame” i “Simpsona” do “Malcolma u sredini”.

Najkontroverzniji i najtajnovitiji kandidat za kupnju trećeg programa je američki tajkun Ronald Lauder, sin Estee Lauder i nasljednik njenog kozmetičkog imperija, vlasnik tvrtke registrirane na Bermudima – Central European Media Enterprises. On se medijima počeo baviti relativno nedavno: početkom devedesetih bio je američki veleposlanik u Beču i svjedočio je značajnim društvenim promjenama u Istočnoj Europi, pa je vjerojatno zaključio da je vrijeme za ulaganje u te zemlje. Krenuo je od Češke gdje je uz pomoć Vladimira Zeleznyja, lokalnog intelektualca, preko češkog partnera ostvario pravo na nacionalnu koncesiju. Rezultat je bila Nova TV, televizijska postaja koja je u roku od četiri mjeseca pokupila između 70 i 90 posto Čeških gledatelja i uzela toliko oglašivača da je postala profitabilna. Formula je bila jednostavna: preko dana jeftine američke serije stare desetak i više godina, navečer hollywoodski filmovi i meka pornografija. Zanimljivo je da je takav program naišao na žestoke reakcije češke javnosti koja se pobunila protiv trivijalizacije nečega što su oni vidjeli kao javno dobro. Međutim vremensku prognozu koju su vodile sinoptičarke obnaženih grudi i slične emisije gledalo je sve više ljudi, pa je Nova TV počela strahovito mnogo zarađivati. Uskoro je, 1999., Lauder pokušao otpustiti Zeleznoga uz optužbe za primanje mita i potkradanje kompanije. Međutim je Zelezny iskoristio složenu vlasničku strukturu, nužnu zbog čeških ograničenja stranog vlasništva u medijima, i izbacio Laudera iz kompanije. Tako je Nova TV ostala njemu. Od tada traje sudski proces u kojem CME potražuje 700 milijuna eura od Republike Češke.

Osim u Češkoj Lauder ima postaju Markiza TV u Slovačkoj, upravljačke udjele u Pop TV-u i Kanalu A u Sloveniji, PRO TV-u u Rumunjskoj te u Studio 1+1 group u Ukrajini. Laudera se u Hrvatskoj već ranije spominjalo kao potencijalnog kupca nekadašnje TV Mreže.

Predviđa se kako će najkasnije za mjesec dana biti posloženi konzorciji u kojem će biti domaći i strani partneri. Isti je slučaj bio svojevremeno s natječajem za drugu GSM mrežu za koju su se natjecali konzorciji sastavljeni od domaćih i stranih partnera. No ovoga puta nije u pitanju čisto poslovna aktivnost kao što je to slučaj kod mobilne telefonije.

Preuzimanje treće nacionalne TV mreže zadnja je šansa svima koji žele steći vlast nad medijem koji će imati veliku ulogu u kreiranju javnog mijenja te utjecati na donošenje političkih odluka. Hrvatska više nema frekvencija na osnovu kojih bi Vlada mogla objaviti natječaj za koncesiju za još jednu nacionalnu mrežu. Zato je nastalo užasno komešanje na hrvatskoj medijskoj sceni: počela su lobiranja na najvišem nivou, svatko sa svakim pregovara, odmjeravaju se snage i kontaktiraju se banke, a marketinške agencije gledaju kako da se što bolje usidre kod vlasnika nove televizije.

Budući da se prijave za koncesiju moraju predati do 20. svibnja, sastavi konzorcija mogli bi se znati za nešto više od mjesec dana. Može se očekivati da će domaće tvrtke koje su podigle dokumentaciju ići u konzorcij sa strancima te da će biti predano pet ponuda kojima će nositelji biti u stvari spomenutih pet stranih kompanija. Da bi vam lakše bilo raditi kombinacije, dajemo imena i domaćih tvrtki koje su kupile dokumente te koje će se vrlo vjerojatno naći u cjelokupnoj igri: Net TV, Hrvatske ceste, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatska glazbena unija, Tončica (iza nje stoji Tonči Huljić i Croatia records), CNN (to je de facto ponuda Miroslava Šafera), Pinta programi, Odašiljači i veze, te dva odvjetnička ureda od kojih je jedan Dolički i Bogdanović, Kamera … No domaći igrači tema su članka u sljedećem broju.