ZemunikRedakcija Nacionala posjeduje dokument što operacionalizira političku odluke hrvatske vlade od 26. veljače kojom se američkim civilnim transportnim zrakoplovima MD-11, DC-10 i B-767 za prijevoz vojnika s osobnim naoružanjem i opremom za Irak dopušta prelet, slijetanje i zaustavljanje u hrvatskim zračnim lukama Krk, Zemunik i Pula. On sadrži i dio kojim se američkim vojnicima u slučaju loših vremenskih uvjeta za letenje, kvarova na zrakoplovu ili promjene ratnih planova osigurava hotelski smještaj odnosno noćenje. Vojni stratezi već su procijenili da je na Krku zajamčena najveća razina sigurnosti za američke vojnike i zrakoplove iskrcaju li se na naše tlo. Prednosti su krčkog aerodroma i njezina veličina, blizina naftnog terminala, nezasićenost zračnog prostora u ovo doba godine te brojni hotelski kompleksi. Sve je to navedeno u planu međuresorske radne skupine što provodi odluku Vlada donesenu na sjednici od 26. veljače. Njom je dozvoljen prelet, slijetanje i punjenje gorivom američkih civilnih transportnih zrakoplova u hrvatskim zračnim lukama, no domaća je javnost bila sve vrijeme uskraćena za konkretne detalje iz sporazuma s američkom stranom. Zbog nastalih političkih podjela oko hrvatskog angažiranja u ratu protiv Iraka, antiratnih prosvjeda u zemlji te upozorenja nekih članica Europske unije upućenih hrvatskoj strani, Račanov kabinet je tekstom odluke o dozvoli korištenja hrvatskog zračnog prostora i zračnih luka za američke civilne transportne zrakoplove de facto obmanuo domaću javnost.

Zračna luka Krk najpogodnija je za američko slijetanje zbog velike stajanke, blizine rafinerije nafte i brojnih hotela Uplovljavanje američkih brodova u slučaju nužde tumačit će se kao dio uobičajene bilateralne suradnje hrvatske i američke ratne mornarice U tekstu Vladine odluke ni jednom se riječi ne spominje osiguranje boravka američkih vojnika u hrvatskim hotelima u slučaju potrebe, tipovi zrakoplova koji će slijetati na hrvatske zračne luke, ni koje su to zračne luke stavljene na raspolaganje američkim oružanim snagama.

Osim toga upitna je i ustavnost prešutne dozvole američkim ratnim brodovima da u slučaju potrebe doplove i u hrvatske luke na Jadranu. Hrvatski ustav daje samo Saboru pravo da dopusti uplovljavanje stranih ratnih brodova u teritorijalne vode.

Pravnici u Banskim dvorima uspjeli su pronaći zakonsku rupu koja ih štiti od optužbe za kršenje Ustava. Odlučeno je da će se svako uplovljavanje američkih ratnih brodova u nuždi tumačiti dijelom uobičajene bilateralne suradnje hrvatske i američke ratne mornarice koja traje već godinama. Pogotovo što i američka strana procjenjuje kako njezini ratni brodovi neće imati potrebu za pružanjem hrvatskih usluga, a ako i budu, to će biti ograničeni broj plovila, koliko ih i inače uplovljava svake godine u hrvatske luke.

Takvo je objašnjenje logično ako se zna da bi bilo kakva službena odluka o dozvoli pristupa američkih ratnih brodova hrvatskim morskim lukama mogla biti katastrofalna za naš turizam. Vlada je tako pitanje upotrebe morskih koridora na Jadranu i hrvatskih luka stavila izvan nadležnosti Sabora i izbjegla zaoštravanje političke situacije oko sudjelovanja Hrvatske u rata protiv Iraka.

Da je vlada zaista bila spremna ustupiti i hrvatske morske luke, pokazuje i dopuna Uredbe o pristupu, prolasku i boravku stranih ratnih brodova od 11. veljače 2003. Ondje u novom članku stoji kako ministar obrane može na zahtjev zapovjednika stranih ratnih brodova, uz suglasnost ministara vanjskih i unutarnjih poslova te ministra pomorstva, prometa i veza, odobriti obavljanje djelatnosti koje povećavaju sigurnost stranih ratnih brodova.

Premda su se u javnosti pojavile spekulacije da je američki zahtjev za pomoć upućen Hrvatskoj jednak onom upućenom europskim zemljama – koji definira tri razine potpore – Nacional doznaje kako je hrvatskoj strani upućen zahtjev za samo dvije razine potpore.

Prva razina obuhvaća, prelet, slijetanje i korištenje hrvatskih zračnih luka, a američkoj su strani one iznimno važne jer su hrvatski kapaciteti vrlo kvalitetni, zračni prostor manje pretrpan od talijanskog, mađarskog, bugarskog i rumunjskog. Budući da je Hrvatska nalazi na ruti Velika Britanija-Njemačka-Bliski Istok, moguće je i da se u nas avioni pune gorivom, dakako bez izlaska i odmora vojnika.

Druga razina, koja govori o eventualnom smještaju vojnika, odnosi se na slučaj kvarova i oštećenjima na zrakoplovima, pogoršanje vremenskih uvjeta i promjenu ratnih planova – u tom bi se slučaju američki zrakoplovi s vojnicima neko vrijeme zadržali u hrvatskim zračnim lukama.

Budući da američke oružane snage punu pažnju poklanjaju uvjetima života američkih vojnika, njihovu odmoru te visokom borbenom moralu moralo se očekivati da će u nepredviđenim izvanrednim situacijama ti vojnici, umjesto neprikladnog i iscrpljujućeg dužeg boravka u zrakoplovu, biti smješteni u udobnim hotelskim sobama. U tom bi slučaju njihovo osobno oružje i oprema ostali u zrakoplovu koji će čuvati hrvatske policijske snage. Hrvatska je spremna u svako vrijeme osigurati hotelski smještaj za 250 američkih vojnika po jednom zrakoplovu. Isto tako, Hrvatska će za sve prevoženo oružje tražiti notifikaciju u razmaku od 24 do 48 sati kako bi se pripremilo adekvatno osiguranje i spasilačke službe u slučaju nesreće, udesa ili prinudnog slijetanja.

Nepoznati detalji sporazuma hrvatske vlade s američkom stranom mogao bi izazvati novi skandal na političkoj sceni. Sve je počelo 26. veljače kada se Ivica Račan obratio saborskim zastupnicima pokušavajući suzbiti njihove kritike i pritom priznao da samo oni mogu dopustiti dolazak stranih vojnika na hrvatski teritorij. Tada je naglasio da nijedan strani vojnik neće doći u Hrvatsku, već će iznad nje letjeti “civilni zrakoplovi SAD-a”. Bila je to poluistina – u tim civilnim zrakoplovima nalazit će se vojnici pod punom ratnom spremom na putu za iračko bojište, kojima je Račanov kabinet prešutno dozvolio ono što prema Ustavu smije isključivo parlament – da se iskrcaju na neki od hrvatskih aerodroma, pa čak provedu i nekoliko dana u obližnjim odmaralištima.

Dok se dopuštenje preleta zračnim koridorima nad Hrvatskom može protumačiti kao diplomatski racionalno rješenje kojim se prihvaća traženje Bushove administracije, a ne i sudjelovanje u ratu, dozvola boravka američkih vojnika u Hrvatskoj izaziva sasvim drukčije konotacije. Nisu rijetka mišljenja kako se na taj način i Hrvatska aktivno svrstava u antiiračku koaliciju, u tek nešto blažoj formi od susjedne Mađarske gdje američki instruktori uvježbavaju 3.000 Iračana da im budu na raspolaganju pri uspostave nove vlasti.

Iza svega stoji Račanova kolebljivost, ali i strah većine ministara od proturatnih demonstracije koje su na ulice svjetskih gradova izvele 50 milijuna prosvjednika. Svjesni kako je i znatna većina hrvatske javnosti antiratno raspoložena, ali i da ne smiju odbiti američki zahtjev za vojnom pomoći, Vlada je formalno dopustila samo prelete civilnih zrakoplova, a prešutno, bez saborskog odobrenja, i dolazak američkih vojnika. Objašnjenje je visokih dužnosnika jednostavno: Amerikanci su dali garancije da ne namjeravaju slijetati; dođe li do kakva kvara, logično je odobriti slijetanje; potraje li poravak duže, marinci i pripadnici ostalih rodova vojske prevest će se u obližnje hotele gdje će pričekati da im letjelica ne bude osposobljena za nastavak leta u Irak.

“Nismo mogli riskirati da vojnici čuče u zrakoplovu dok zastupnici satima raspravljaju hoće li im se dozvoliti izlazak van,” pojašnjava dužnosnik ministarstva obrane. Premda je njegovo objašnjenje logično, još jednom potvrđuje da se zbog Račanove strašljivosti Vlada opet našla u opasnosti da bude optužena za neustavne postupke. Budući da najveći dio vladajuće koalicije i najbrojnija opozicijska stranka HDZ podržava hrvatsku potporu američki zahtjevima, Ivica Račan i Željka Antunović mogli su u Hrvatskom saboru izreći punu istinu o američko-hrvatskom ratnom aranžmanu i bez straha čekati ishod glasanja. Najjednostavnija računica pokazuje kako je u tom trenu Vlada mogla dobiti dvotrećinsku podršku za svoju odluku. Umjesto toga pokušalo se umiriti javnost prilično jeftinom pričom o tome da će iznad Hrvatske i kroz Hrvatsku prolaziti civilni zrakoplovi. S obzirom na to da u Zaljev šalje skoro 300.000 vojnika, te da čak ni najjača svjetska vojna sila poput SAD-a nema dovoljno vojnih transportera, bilo je jasno da će morati angažirati i civilne zračne snage.

Vladajuća koalicija odgovorila je pozitivno i potpuno na američke zahtjeve jer joj je poznato da su i zemlje koje se protive ratu, obećale SAD-u logističku potporu. Smatra se kako službeni Zagreb i nije mogao donijeti drukčiju odluku, posebice ako se ima u vidu da je vojna logistička obavještajna pomoć SAD-a bila od ključne važnosti za uspješan završetak oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske. Američka bespovratna pomoć Hrvatskoj vojsci u tehnici i opremi iz godine u godinu se povećava tako da sada godišnje iznosi 10 milijuna američkih dolara. Nadalje, nedavno je najavljeno i financijsko ulaganja američke vojske u vrijednosti pola milijuna američkih dolara u obnovu i modernizaciju vojnog poligona Hrvatske vojske “Eugen Kvaternik” kraj Slunja. Američki program vojne pomoći donio je u Hrvatsku i simulacijski sustav MILES 2000 vrijedan 2,5 milijuna američkih dolara te 156 radiostanica za potrebe postrojbi Hrvatske vojske vrijednih 7 milijuna američkih dolara. Uvođenjem najmodernijeg američkog borbenog simulacijskog sustava “MILES 2000” Hrvatska će, nakon SAD-a, Nizozemske, Kuvajta, Velike Britanije i Izraela, svojim vojnicima omogućiti obuku u potpuno realnim ratnim uvjetima.

Posve je jasno kako Hrvatska nije mogla ostati po strani i ne pružiti potpunu logističku potporu SAD-u u ratu protiv iračkog diktatora Saddama Husseina jer su SAD najveći zagovornik hrvatskog ulaska u NATO savez te izdašni donator u opremanju i obučavanju pripadnika Hrvatske vojske. Ali zbog nesnalažljivosti Ivice Račana i njegovih suradnika još se jednom dogodilo da će naizgled rutinska operacija na kraju možda ostati zapamćena kao kršenje hrvatskog Ustava.