STRAH OD ZRAČENJA Među Kinezima su se proširile glasine prema kojima će doći do nestašice soli jer su solane ozračene nakon katastrofe u Fukushimi, kao i da konzumacija soli sprečava radioaktivne čestice da se zadrže u štitnjačiKada u nekoj zemlji u samo nekoliko dana cijena nekog proizvoda široke potrošnje poraste za 70 posto, to je obično naznaka ozbiljnog poremećaja u ekonomiji te države. Ipak, kada se takav scenarij dogodi u Kini, najmnogoljudnijoj svjetskoj državi, bez obzira koliko se taj proizvod sam po sebi činio uobičajenim, efekti takvog golemog poskupljenja, odnosno porasta potražnje za tim proizvodom, mogu izazvati krizu diljem globalnih financijskih tržišta, pa i ostaviti dugoročne negativne posljedice na budući razvoj svjetske ekonomije. Kad su građani zapadnih priobalnih provincija Kine, nekoliko dana nakon razornog tsunamija koji je pogodio Japan i izazvao probleme u tamošnjoj nuklearnoj elektrani Fukushima počeli masovno kupovati kuhinjsku sol, rijetki su mogli predvidjeti kako će taj naizgled banalni događaj tek nekoliko dana kasnije rezultirati velikim financijskim balonom zbog kojeg su globalne cijene soli i niza industrijskih roba u čijoj se proizvodnji koristi sol strelovito porasle, a tisuće pohlepnih ulagača izgubile stotine milijuna dolara.

DAPAČE, DA BI SPRIJEČILA još veću štetu i gubitke, reagirala je kineska centralna banka i povećala razinu obaveznih rezervi kineskih komercijalnih banaka sa 19,5 na 20 posto. Na taj način kineske vlasti faktički su izazvale povećanje kamatnih stopa na kratkoročne kredite u tamošnjim bankama, vjerujući kako će na taj način onemogućiti daljnji rast golemih spekulativnih ulaganja u kupovinu sirove soli i dionica kompanije koje se bave proizvodnjom soli, a u kojima su u jednakoj mjeri sudjelovali brokeri velikih kineskih investicijskih kuća, kao i stanovnici zabačenih sela u ruralnim dijelovima te zemlje. Plan kineske centralne banke je uspio, no njegove posljedice mogle bi biti dalekosežne, pa tako financijski analitičari već predviđaju kako bi skuplje kreditiranje moglo rezultirati jedan posto manjim gospodarskim rastom Kine tijekom ove godine nego što je to ranije bilo planirano. U situaciji kad su Kina, Indija i ostatak velikih brzorastućih zemalja glavni generatori globalnog ekonomskog rasta, događaji u Kini, kojima su ekonomski stručnjaci već nadjenuli ime “Velika kineska solna groznica”, dosad su najradikalniji pokazatelj kako i sitne financijske spekulacije u velikim svjetskim državama mogu uzrokovati velike poremećaje u krhkoj svjetskoj ekonomiji.

VELIKA KINESKA SOLNA GROZNICA započela je 14. ožujka kad su se na jednom kineskom internetskom forumu pojavile informacije kako se radioaktivni oblak nastao istjecanjem radijacije iz japanske nuklearne elektrane Fukushima kreće prema kineskoj obali, te kako će zbog toga dugoročno biti uništena kineska proizvodnja morske soli. Vrlo brzo te su se glasine počele širiti drugim internetskim stranicama i preko mobilnih telefona u obliku SMS-ova, a kako se panika povećavala stalno su se pojavljivale i nove glasine, među kojima je najvažnija ona da se od nadolazeće radijacije može zaštiti konzumiranjem soli.

NE ZNA SE TKO JE PRVI pokrenuo te glasine, no kineska policija je nakon nekoliko dana istrageNAVALA KUPACA na kuhinjsku sol izazvala je porast cijena soli u regiji i do 400 posto, a jedna osoba je privedena zbog širenja glasina o nadolazećoj nestašici soli zbog radijacije u pokrajini Zheijang uhitila 31-godišnjeg muškarca po prezimenu Chen koji je priznao kako je na jednom internetskom forumu napisao članak u kojem se tvrdilo da će radijacija iz Japana uništiti kineske zalihe soli. Ipak, bez obzira tko je pokrenuo glasine, obje su se pokazale neistinitima. Niti se bilo kakav radioaktivni oblak približavao kineskoj obali, niti bi takav oblak mogao uništiti tamošnju proizvodnju soli jer Kina tek manji dio svoje soli proizvodi iz mora, a većinu iz rudnika u kontinentalnom dijelu države. S druge strane, postoje neki dokazi kako sol s udjelom joda u sastavu može smanjiti utjecaj radijacije na ljudski organizam, no tih efekata kod obične kuhinjske soli gotovo da i nema. Dapače, odrasli čovjek morao bi odjednom pojesti oko 3 kilograma kuhinjske soli da bi ona imala efekta na radijaciju. Ipak, nije trebalo dugo da zbog njih u priobalnim dijelovima Kine izbije panika koja se zatim počela širiti i na ostale dijelove Kine. Milijuni ljudi nahrupili su u dućane pokušavajući kupiti što veće količine soli. Prema službenim podacima kineske vlade u samo tri dana u ožujku u Kini je prodano 670 tisuća tona soli, količina koja se inače proda u dva mjeseca. U stampedima nastalim ispred dućana deseci osoba su ozlijeđeni pa je na kraju policija morala uvoditi red. U takvoj situaciji cijena soli počela je vrtoglavo rasti. Prema izvještajima kinesih medija u većini priobalnih dijelova zemlje cijena se udeseterostručila, pa se pakiranje soli koje inače košta 1 yuan u gradu Guangzhou prodavalo za 10 yuana. Još gora situacija bila je u pokrajini Guandong gdje je isto pakiranje dosegnulo i cijenu od 30 yuana, oko 4 američka dolara, što za velik dio kineskih građana predstavlja astronomski iznos.

KAKO JE SREDIŠNJA VLADA bezuspješno pokušavala zaustaviti rast cijena pomoću službenih priopćenja u medijima, neke pokrajinske vlade uvele su i velike kazne za sve vlasnike dućana za koje se utvrdi da su povećavali cijenu soli.

UZ KINESKU CENTRALNU BANKU, i tamošnja vlada je u pokrajinama gdje je panika bila najveća uvela hitnu distribuciju interventih količina soli pomoću kojih je u većoj mjeri zadovoljena potražnja. Na taj potez kineske vlasti odlučile su se i zbog vanjskopolitičkih razlog, jer se panika zbog nedostatka soli počela širiti i na susjedne države. Najgora situacija bila je u Mianmaru gdje su cijene soli u jednom danu porasle za 400 posto i zbog toga počeli izbijati nemiri. Kineska državna intervencija uistinu je zaustavila solnu krizu, no izazvala je i goleme gubitke onima koji su uložili u zalihe soli ili dionice tvrtki koje se bave njezinom proizvodnjom. Neki su na taj način izgubili svoj cjelokupni imetak. Najpoznatiji je slučaj čovjeka po imenu Guo, inače jednog od najbogatijih ljudi u malom gradiću nedaleko od multimilijunskog Wuhana. Prema pisanju kineskih medija, on je 17. ožujka usred masovne histerije uložio golemi novac u kupnju 6,5 tona soli, samo da bi četiri dana kasnije nakon vladine intervencije cijene soli pale, a on izgubio 90 posto novca koji je uložio.

VELIKA KINESKA SOLNA GROZNICA ekstreman je primjer scenarija kojeg se sve više boje ugledni zapadni ulagači, poput Jima Chanosa čelnika tvrtke Kynikos Associates i jednog od najpoznatijih svjetskih menadžera rizičnih fondova. Chanos, inače prvi čovjek koji je svojedobno predvidio slom američkog energetskog diva Enrona, te na taj način stekao bogatstvo, u siječnju je osnovao posebni fond koji će ulagati tako da zaradi u slučaju sloma kineskog nekretninskog tržišta. On smatra kako je Kina zbog svog iznimno brzog gospodarskog rasta, ali i nekih mentalitetnih specifičnosti, postala ovisna o stvaranju financijskih balona, koji će prije ili kasnije neizbježno puknuti, te rezultirati milijardama gubitaka za tamošnje, ali i međunarodne ulagače. Bilo je to vidljivo i u događajima vezanim za sol. Jak gospodarski rast temeljen na izvozu tijekom posljednjeg desetljeća rezultirao je golemim količinama jeftinog gotovog novca na kineskom tržištu dostupnog za financijske spekulacije. Kineska vlada to je pokušavala kontrolirati konstantnim povećavanjem obvezne rezerve komercijalnih banaka, koja je već dugo najveća na svijetu, no takvu mjeru ne može se dugoročno provoditi bez da ona negativno utječe na gospodarski rast.

DRUGI VAŽAN RAZLOG zašto je Kina iznimno pogodna za nastanak financijskih balona je restriktivna politika vladajuće Komunističke partije prema neovisnim medijima. U takvim okolnostima povjerenje prema informacijama u javnim medijima među stanovnicima je iznimno nisko, pa službene vlasti teško mogu preko njih utjecati na suzbijanje glasina, koje se pak brzo distribuiraju preko sve raširenijih socijalnih mreža. Takva komunikacijska infrastruktura povoljna je za nastanak financijskih balona, naročito kad među stanovnicima postoji euforija zbog jakog ekonomskog razvoja i mogućnosti da se ulaganjem na burzi ostvaruju profiti i do 50 posto u vrlo kratkom vremenu. Na kraju, u situaciji u kojoj stanovnici imaju velike količine gotovog novca, a država kontinuirano pokušava kontrolirati cijene bitnih roba i usluga, logična je želja investitora da nađu sektore u kojima mogu ostvariti profit neograničen vladinom regulacijom. Kako je nedavno Adam Wolfe, američki analitičar primijetio, kineska ekonomija danas funkcionira kao svojevrsna igra skrivača između službenih vlasti i ulagača, koji ulažu u jedan sektor dok država u njega ne uvede jaču regulaciju, a onda svoj novac preusmjere u neki drugi sektor. Svaka od tih promjena predstavlja financijski balon u kojem dođe do naglog rasta, a onda pada cijene na kojem neki investitori izgube milijune. Takav ritam održiv je dok se radi o robama i proizvodima koji su male osnovne vrijednosti i široko dostupni, kao što je i sol, no što ako takav balon nastane u nekom vrednijem sektoru.

PRIMJERICE, NAKON ŠTO JE kineska vlada sredinom prošle godine uvela restrikcije u zakonskim odredbama prometa luksuznim nekretninama, u nekim dijelovima Kine došlo je do pada tržišta nekretnina od 40 posto. Kriza se potom proširila i na nekretninsko tržišta Hong Konga, a potom i na tamošnju burzu. Što bi se dogodilo kad bi kineski ulagači simultano počeli ulagati u kupnju neke robe s osjetljivom globalnom potražnjom, kao što su nafta, zlato ili rijetki metali kojih se 90 posto proizvodi u Kini, teško je i predvidjeti. Jedan takav golemi financijski balon, tvrdi Jim Chanos, na svjetsku ekonomiju mogao bi imati isti efekt kao i kriza hipotekarnih kredita u SAD-u 2008. godine. Podsjetimo, nakon nje globalnu ekonomiju zahvatila je najgora kriza u posljednjih 80 godina.