Objavljeno u Nacionalu br. 400, 2003-07-15

Autor: Mladen Pleše

INA

Čovjek koji je prodao Inu za pola milijarde USD

Portret Račanova ministra koji je napravio jedan od najboljih privatizacijskih poslova u tranzicijskim zemljama

Ministar Jurčić je i profesor na Ekonomskom fakultetuMinistar Jurčić je i profesor na Ekonomskom fakultetuStrani financijski i poslovni stručnjaci suglasni su da je prodajom 25 posto dionica INA-e za čak 505 milijuna dolara mađarskom naftnom gigantu MOL-u Vlada napravila jedan od najboljih privatizacijskih poslova u tranzicijskim zemljama. Procjenjuje se da je ponuda MOL-a 150 milijuna dolara viša od realne vrijednosti 25 posto dionica INA-e. Za to su najzaslužniji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić i premijer koji je odlučio da privatizaciju INA-e povjeri baš Jurčiću koji nije član ni jedne stranke ili klana. Većina zainteresiranih za kupnju INA-e nije očekivala da će on imati presudnu ulogu u privatizaciji INA-e pa su lobirali kod utjecajnijih članova Vlade i uglednijih gospodarstvenika. To je omogućilo Jurčiću da u miru ostvari glavni cilj: što veću cijenu. “U ekonomiji je”, tvrdi Jurčić, “matematika sve”.

Jurčić je profesor na Ekonomskom fakultetu, bio je predsjednik Upravnog vijeća REGOS-a i predsjednik Upravnog odbora Kapitalnog fonda, a 1998. sudjelovao je u izradi projekta Polazne osnove gospodarske strategije. Prije nego je postao ministar unosno je prodao nekoliko tvrtki za istraživačko-razvojne i konzalting usluge – stoga može, kako sam kaže, “U financijskom smislu opušteno živjeti ”. Osim toga ima i poslovni prostor od 180 četvornih metara na Cvjetnom trgu.

Kada je HSLS napuštao Vladu, Jurčića je premijer pozvao na jedoipolsatni razgovor na kraju kojega ga je pitao koga bi mu preporučio za novog ministra gospodarstva. Dok je zatečeni Jurčić razmišljao, Račan ga je upitao zašto se ne bi sam toga prihvatio. Jurčić je odgovorio da je to nemoguće jer nije član nijedne političke stranke te da nije naučen na timski rad – da nije slušao ni svoje roditelje pa neće ni političare. Dodao je i da je Hercegovac pa da javnost zbog toga ne bi dobro primila da on postane ministar. Na sve mu je to Račan odgovorio da je baš zato idealan. Na kraju je Jurčić ustvrdio da on sam neće moći ništa jer je cijeli sustav krivo postavljen.

Jurčić jedino nije spomenuo da ne želi biti ministar jer je upravo prodao sve svoje tvrtke da bi se povukao. No koalicijski su ga partneri prihvatili pa je Jurčić počeo raditi, bez iluzija da će kreirati gospodarsku politiku jer to čini uži kabinet. Prvih mjeseci upoznavao se sa situacijom i nije se eksponirao. Kaže da čak nije imao pojma tko je od ministara u kojoj stranci, gdje su im uredi, tako je s kim dobar, a tko se ne slaže. Stoga nije mogao razumjeti zašto u SDP-u govore da je HEP njihov, dok se HSS ponaša kao da je vlasnik PIK-ova. Zato su ga resorni ministri spremno obavješatavili da se ne miješa u njihovo područje kada bi iz gospodarskih razloga pokušao pomoći nekim tvrtkama.

Jurčić, kažu njegovi suradnici, ne prihvaća pozive na poslovne ručkove i večere, ne druži se s potencijalnim poslovnim partnerima ili novim suradnicima, na poslu je cijeli dan i uglavnom se zadržava u svom kabinetu. Na kraju je mandata zadovoljan: mnogo je toga naučio, upoznao je sustav iznutra, uvjerio se da postoje tri ključna problema: nedostatak stručnih ljudi, neznanje i institucionalna neorganiziranost. Također je shvatio da neki prijedlog prođe tek kad zadovoljiti tri vrste interesa: ministarske, stranačke i na kraju lokalne. Jurčić tvrdi da su gotovo svi njegovi prijedlozi prolazili jer su bili oslobođeni politike i utemeljeni na struci i stručnim procjenama. A za svoje uspjehe zahvalan je Slavku Liniću: dok se misli da je Linić nemoguć i neugodan suradnik, Jurčić tvrdi da s njim nikada nije došao u sukob i da je uvijek imao razumijevanja za njegova stajališta.

Jurčić je najzaslužniji što je spašena Željezara Sisak, što su riješene krizne situacije u ACI-ju, Đuri Đakoviću i nekim PIK-ovima. Uspio je nametnuti svoj koncept upravljanja brodogradilištima: Vlada više neće davati bianco potporu cijeloj tvrtci, već samo pojedinim projektima. Na istom principu Vlada će pomoći i TLM iz Šibenika, ali i ostalim velikim tvrtkama.

Jurčić međutim nije zadovoljan što Vlada više ne funkcionira zbog predizborne kampanje. Kako on nije uključen u nju, usredotočio se na projekt koji će odgovoriti kako će se autoputovi i pruge staviti u funkciju proizvodnje i razvoja cijele države. Taj će se prijedlog realizirati u sljedećem mandatu Vlade – a možda će ga realizirati upravo on. Većina stranaka koalicije slaže se da u slučaju njihove pobjede Jurčićevo mjesto ministra neće biti ugroženo, a rado bi ga vidjele i u svojim redovima. Jurčić nerado komentira takve najave, ali ističe da bi s današnjim iskustvom ministarski položaj prihvatio pod bitno drugačijim uvjetima.

Vezane vijesti

EU se nije integrirala kao država

EU se nije integrirala kao država

O mogućnostima izlaska iz aktualne dužničke krize i osnivanju fiskalne unije u eurozoni razgovarali smo s Ljubom Jurčićem, profesorom Ekonomskog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika