Peter Sloterdijk (Wikipedia)Brojni su polemički spisi, eseji i novinski članci koje je Peter Sloterdijk objavio posljednjih godina, a uz to na televiziji vodi emisiju "Filozofski kvartet" u kojoj se o filozofskim temama raspravlja na način blizak širokoj publici.

Već deset godina Sloterdijk je rektor Visoke škole za oblikovanje u Karlsruheu, gdje osim dizajnera i medijskih umjetnika kao profesori predaju i filozofi i sociolozi. Sloterdijk smatra da se i oni moraju baviti temama suvremenosti, ali ipak današnji položaj filozofije u društvu označava marginalnim. O filozofiji u vremenima značajnih društvenih promjena je s Peterom Sloterdijkom razgovarala Gaby Reucher.

DW-WORLD.DE: Danas na televiziji postoji emisija poput vašeg "Filozofskog kvarteta", sve je više filozofskih tekstova kako u dnevnim novinama, tako i u tjednicima, o filozofskim se temama raspravlja na radiju. Gospodine Sloterdijk, zašto je filozofija danas tako popularna?
Pa nisam baš siguran da bih mogao potvrditi vašu dijagnozu - ja ne vidim da je filozofija osobito tražena. U pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća, kada su još živjeli i djelovali autori poput Alberta Camusa ili Jean Paul Sartrea, tada je filozofija imala takoreći vrlo službenu ulogu. Danas je ona vrlo marginalizirana. Umjetnička scena je vrlo rascvjetana, jednako kao i omladinska subkulturna scena ili homoseksualna scena. Ali filozofija - ona tu ima više dekorativnu ulogu. Tu i tamo se filozofe pozove na sudjelovanje u nekoj raspravi, ali to je onda uglavnom u rubrici "Ostalo" ili možda nešto kao "Pogled izvana".

DW-WORLD.DE: Ali kod Vas je to drugačije. Nije li danas upravo to zadaća filozofa, da se odmaknu od uloge samozatajnog mislioca koji u osami piše svoje rasprave i da se uputi u javnost, da raspravlja o politici ili genetičkoj tehnologiji, da ga ljudi vide?
To je točno. Ali ja sam tu iznimka, neka šarena ptica u odnosu na najveći dio filozofske scene. Tu i tamo ima izuzetaka, ali sve u svemu i dalje dominira akademska filozofija koja se bavi sama sobom i ne uspijeva izgraditi most prema općim društvenim pitanjima.

DW-WORLD.DE: A što bi to suvremeni filozof morao moći i znati?
Mi se moramo vratiti sofističkoj tradiciji sudjelovanja u raspravama. Trebamo retorički obrazovane filozofe koji imaju vrlo dobro opće obrazovanje i koji se snalaze u političkim temama, ekonomskim temama, umjetnosti i slično. Mi ponovo trebamo ljude koji puno znaju i puno toga mogu.

DW-WORLD.DE Ali razmišljati - to bi filozof ipak također trebao moći?
On i ne čini ništa drugo. To je njegov zanat. Filozofi rade u radionici u kojoj se dalje razvija pojmovlje koje je već tu. Tu postoji unutrašnja povezanost s radom dizajnera. Ni u dizajnu se ne izmišljaju nove stvari, već se iz temelja ponovo osmišljava ono što je otprije dano - tako da se promijeni izgled. Mi živimo u vrijeme dizajna i rada s pojmovima: permanentno novo stvaranje svijeta koji je već tu ali nam ipak nije dovoljan i zato uvijek iznova počinjemo od početka.

DW-WORLD.DE: Možda nam trebaju i sasvim novi pojmovi. Fukushima nas ostavlja bez riječi.
Da, tu se u prvom trenutku čini kao da ništa više ne možemo reći. Tako je to sa svim velikim katastrofama, bilo neptunskima, koje dolaze s mora, bilo vulkanskim koje dolaze iz unutrašnjosti zemlja. One nas najprije ostavljaju bez riječi. Potom o njima govorimo, njima se bavimo - i to je kultura. Cjelokupan civilizacijski proces se može promatrati kao naknadno nadvladavanje razdoblja katastrofa. Kada se duže vrijeme ništa ne događa, nastaje lažni mir. U tom smislu se može reći da mi živimo u dobrom razdoblju - biti budan je danas imperativ vremena.

Autori: Gaby Reucher / Z. Arbutina