Dmitrij ŠoštakovićDramatičnim Osmim gudačkim kvartetom u c-molu, op. 110, Dmitrija Šostakoviča (1906-1975) članovi su Zagrebačkog kvarteta, u utorak u koncertnoj dvorani HGZ-a, započeli svoj posljednji, šesti ovosezonski nastup. Opsežno peterostavačno djelo, napisano za samo tri dana, u sebi je saželo burne Šostakovičeve reakcije na slike poslijeratnog Dresdena, u čijoj se okolici 1960-e godine ruski neo-klasicist bavio skladanjem glazbe za nepoznati film ¨Pet dana, pet noći¨. Neslužbenim nazivom ¨Sjećanje na žrtve fašizma i rata¨ Šostakovič se empatično obratio milijunima nesretnika iz Drugog svjetskog rata, a dodatnom je posvetom ¨...autoru kvarteta¨ najavio svoje posljednje djelo nakon kojega je planirao izvršiti samoubojstvo. Srećom, u hirovitoj nakani nije uspio, a kronološki je, u cjelokupnu partituru, uvrstio dijelove svojih ponajboljih skladbi od 1924-e (Prva simfonija) do 1959-e (Prvog koncerta za violončelo) godine.

Prvi citati čuli su se na početku, slijedeći nepotpunu uvodnu fugalnu provedbu četverotonskog motta D-S-C-H (D-SCHostakovich), dok su oni posljednji bili prekinuti repeticijom uvodne fuge, ovoga puta u dorečenom obliku na samome kraju kvarteta. Monotone solističke figure u pratnji osornih akorada navodno su trebale asocirati na prelete borbenih zrakoplova, kao i rastuću sveprisutnost omraženog NKVD-a, no slušajući ih, nije se mogao izbjeći jasan doživljaj vrsnog kontrapunkta i osobitog baratanja gudačkim kvartetom. Usamljene folklorne, emocijom nabijene teme, nametnule su se u ukupnom turobnom zvuku kao lepršava razrješenja, a programski gledano, kao iskrice tople ljudskosti iza tamno sive zavjese svjetskoga rata. Članovi Zagrebačkog kvarteta interpretativno su naglasili akustičke fenomene Šostakovičevog djela, uvjetujući time zahtjevan izvođački senzibilitet i imperativ bezgrešne komunikacije, u čemu su i uspjeli

U drugom je dijelu, pauzom odmorenoj i emocionalno ispražnjenoj publici bio predstavljen Gudački kvartet u F-duru, Mauricea Ravela (1875-1937) čiji glazbeni opus broji raznovrsna komorna djela. Ravelova se banalna posveta, obzirom na Šostakovičeve dvije, odnosila na ¨dragoga učitelja Gabriela Faurea¨ (1845-1924), koji se nije baš zahvalio iskrenom reakcijom na završetak kvarteta, otvoreno ga nazvavši ¨...zakržljalim, neuravnoteženim i zapravo promašenim¨. Zagrebačka izvedba Ravela, nastavljena na Šostakovičev glazbeni ushit, doimala se pomalo predvidljivo i, usprkos dojmljivom cikličkom razvoju glavnih tema kroz sva četiri stavka, s nedostatkom strasti. Zagrebački su glazbenici, dakako, suvereno iznijeli, primjerice, skupno intonirana pizzicata drugog, te solističke pasaže (Hrvoje Philips) trećega stavka, no dojam pada emocionalnog naboja koncerta ipak je ostao prilično razvidan. Zanimljivo je da je Šostakovičevo djelo zamijenilo najavljeni Drugi gudački kvartet u C-duru Benjamina Brittena (1913-1976) koji bi svakako bio koncepcijski primjereniji, no u tom bi slučaju vjerni posjetitelji ostali uskraćeni za nedvojbeno vrijedno glazbeno iskustvo.

U trenucima nakon koncerta posjetitelji su mogli, već upoznati s programskom shemom idućeg Ciklusa Zagrebačkog kvarteta 2011/2012 putem informativnih letaka, dobiti cjelogodišnju pretplatu za predstojeći kvartetski repertoar Mozarta, Beethovena, Haydna, Čajkovskog, Borodina, Debussyja i naravno Šostakovića, uz galantan popust od 50%. Informacija Gorana Končara s početka večeri, glede raspisivanja pronađene partiture ¨Narodnog¨ gudačkog kvarteta br. 3 Borisa Papandopula (1906-1991), povećala je zanimanje već za prvi nastup najavljene sezone Zagrebačkog kvarteta i HGZ-a, kojeg s nestrpljenjem očekuje sve veći broj ljudi početkom listopada ove godine.