Objavljeno u Nacionalu br. 435, 2004-03-16

Autor: Mario Krnić

EKSKLUZIVNO: ŠEF FINANCIJA INE

INA godišnje na račun MOL-a uštedi 15 milijuna USD

Laszlo Geszti, mađarski član Uprave najveće hrvatske naftne kompanije zadužen za financije, u razgovoru za Nacional komentira istup Slavka Linića koji optužuje Upravu za nesavjesno poslovanje, govori o mogućnosti zatvaranja sisačke rafinerije te otkriva MOL-ove namjere u vezi s Inom

Laszlo Geszti, kao šef financija, prije desetak dana indirektno je optužen u članku objavljenom u Jutarnjem listu da INA mađarske savjetnike plaća mimo sustava plaćanja koji važi u hrvatskoj naftnoj kompaniji.Laszlo Geszti, kao šef financija, prije desetak dana indirektno je optužen u članku objavljenom u Jutarnjem listu da INA mađarske savjetnike plaća mimo sustava plaćanja koji važi u hrvatskoj naftnoj kompaniji.Laszlo Geszti, financijski direktor i dopredsjednik Uprave INE, stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u Shellu i MOL-u, još uvijek se pomalo čudi razini utjecaja hrvatskih političara na biznis kakav u Mađarskoj, prema njegovim riječima, više ne poznaju. INA se ponovno našla u središtu zanimanja javnosti kada je prošlog tjedna sada već bivši predsjednik Nadzornog odbora Slavko Linić optužio Upravu na čelu s Tomislavom Dragičevićem da je odgovorna za gubitak od gotovo četiri milijuna dolara, zbog lošeg poslovanja prilikom kupovine nafte u prošloj godini. I Laszlo Geszti, kao šef financija, prije desetak dana indirektno je optužen u članku objavljenom u Jutarnjem listu da INA mađarske savjetnike plaća mimo sustava plaćanja koji važi u hrvatskoj naftnoj kompaniji. Oni navodno preko ciparske off shore kompanije primaju godišnju naknadu od enormnim 2,2 milijuna eura. Povod ovom razgovoru bile su i špekulacije u hrvatskom tisku o zatvaranju rafinerije Sisak, što je Laszlo Geszti kategorički opovrgnuo.

Nije nam krajnji cilj kontrolni steći paket dionica Ine, već suradnja iz koje će profit izvući obje kompanijeNACIONAL: Krije li se iza kupnje udjela od 25 posto plus jedne dionice ambicija MOL-a da postane vodeća naftna kompanija u ovom dijelu Europe? – MOL nije tako velika naftna kompanija da bi se mogla ponašati poput najvećih svjetskih kompanija i kupovati sve što im zapadne za oko. Sve naftne tvrtke u ovoj regiji, od Baltika do Jadranskog mora, približno su iste veličine, a primarna je namjera MOL-a nastupiti na tim tržištima kvalitetnom poslovnom kooperacijom s već postojećim tvrtkama. Ni INA ni MOL ne bi mogli opstati sami na svjetskom tržištu energenata, ali kooperacijom se mogu postići dobri rezultati. S tom strategijom započeli smo u Slovačkoj kupnjom dionica Slovnafta, što se pokazalo izvrsnim potezom. Za kupovinu cjelokupnih tvrtki MOL jednostavno nema novca. Naravno, i na taj način se ulažu velike količine novca, ali smatramo da dobici koje time ostvarujemo opravdavaju ta sredstva.

NACIONAL: MOL već drži preko 97 posto slovačkog Slovnafta. Namjeravate li krenuti u dalju kupnju dionica INE, sve do 66 posto koliko je potrebno da MOL postane većinski vlasnik? – Ako već uložite 500 milijuna dolara za 25 posto dionica, jasno je da se na tome ne namjerava stati. Naravno da ćemo poduzeti i dalje korake, ali zasad nikakve zahtjeve u vezi s daljom privatizacijom nismo dobili. Druga faza privatizacije određena je zakonom, a on se mora poštovati. Nikakvo pravo prvokupa s kupnjom paketa dionica nismo dobili. Morat ćemo konkurirati za dionice kao i svi drugi potencijalni kupci. Želio bih napomenuti da nam nije krajnji cilj kontrolni paket dionica, već produbljenje postojeće suradnje između INE i MOL-a, iz koje će profit izvući i jedni i drugi.

NACIONAL: Nedavno je u hrvatskom tisku objavljeno kako pet mađarskih savjetnika INE prima godišnju naknadu od 2,2 milijuna eura. Je li to istina? – Riječ je o apsolutnoj laži, ili da preformuliram, taj članak nema nikakvih dodirnih točaka s realnošću. Kao prvo, u INI radi deset mađarskih savjetnika a ne pet, a njihova cjelokupna plaća ne iznosi ni 10 posto od navedene brojke. Ta suma bi bila prevelika i za velike američke naftne kompanije, kamoli za MOL i INU. U MOL-u vlada stroga kategorizacija plaća i mladi zaposlenici, koliko god bili stručni i kvalitetni, moraju proći nekoliko platnih razreda u svom poslovnom razvitku da bi im zarada bila veća, ali opet ni približna navedenoj brojci. Plaće u Mađarskoj su veće za oko 10 do 20 posto nego u Hrvatskoj, a tako su plaćeni i ti savjetnici. Lako možete izračunati da im plaće teško mogu prijeći 20 tisuća eura godišnje.

NACIONAL: Naplaćuje li MOL posebno INI navedene konzultantske usluge i postoje li ugovori o tim naknadama? – Ne postoje i odgovorno tvrdim da mađarski savjetnici INI ne stoje ni kune. A i da postoje, ne vidim u čemu bi bio problem jer svaka usluga ima svoju cijenu. MOL ima tvrtku za savjetovanje menadžmenta na Cipru i ako naše savjete i stručnjake ponudimo nekom, posao se sklapa preko te tvrtke. Ne radi se o nikakvoj off shore kompaniji, nitko preko nje ne izbjegava poreze, a cjelokupno poslovanje je legalno i transparentno. Takve lažne informacije netko očito namjerno plasira.

NACIONAL: Tko i zbog čega? – Ne bih spekulirao imenima, ali pokušat ću dati razumno objašnjenje. Bar se nadam da bi moglo biti tako. Čini mi se kako mnogi ljudi u Hrvatskoj ne vole što je MOL kupio dio INE, ali ne zato što smo Mađari, već zbog toga što smo stranci. Koristit će svaku priliku da “zamute” vodu, ali ih se ne bojimo. I u Mađarskoj nas stalno napadaju, pa zašto ne bi i u Hrvatskoj.

NACIONAL: Možete li komentirati istup bivšeg predsjednika Nadzornog odbora INE Slavka Linića u kojem Tomislavu Dragičeviću na teret stavlja loše vođenje kompanije koje je nanijelo štetu kompaniji od gotovo četiri milijuna eura? – S Nadzornim odborom, nešto više od tri mjeseca od kako sam tu, nema nikakvih problema i suradnja je odlična. Isto očekujem i s novim, imenovanim od strane Vlade, što smatram prirodnim, jer ipak je država još uvijek većinski vlasnik INE. Sve političke igre koje se vode oko Odbora ne zanimaju me i ne zabrinjavaju, već me zanima samo poslovanje tvrtke. Znam da je Vladi također stalo do jake INE, što mi daje garanciju da će suradnja biti uspješna i konkretna, kao i sa starom Vladom.

NACIONAL: Koliko se u Mađarskoj političari upliću u rad tvrtki? – Velika većina političara u Mađarskoj trudi se jako distancirati od uplitanja u rad velikih kompanija. U MOL-u konkretno nema političara. MOL je skoro u potpunosti privatiziran, država drži još samo 10 posto tvrtke. Poslove moraju voditi poslovni ljudi. No logično je da su top menadžeri u naftnim kompanijama svugdje u svijetu u dobrim odnosima s političarima, jer naftna industrija je ipak jedna od strateški najvažnijih za svaku državu. Međutim, izravno uplitanje u rad tih tvrtki nije dobro za posao.

NACIONAL: Ugovorom je određeno da u sljedeće tri godine ne smije biti otpuštanja radnika. Predstavlja li višak radne snage velik problem za INU? – Trenutno su nam mnogo veći problemi visoki porezi i nedostatak know-howa. Treba znati kako nešto prodati jer je marketing ipak najvažniji. Cijena radne snage i nije previsoka, ali taj problem će kad tad morati izbiti na površinu. Recimo, rafinerija nafte u Japanu iste veličine poput ovih u Hrvatskoj zapošljava od 400 do 500 ljudi, a u Sisku radi 900 ljudi. Svjesni smo da nikad nećemo dostići japanske standarde u tehnologiji rafinerija, ali određena sredstva za modernizaciju moraju se uložiti. Ove godine planiramo uložiti u INU preko 300 milijuna dolara.

NACIONAL: Možete li konkretizirati što je INA dobila ulaskom MOL-a? – Primarna dobit za INU, ali i za MOL, je proširenje tržišta. INA ne bi mogla sama opstati na tržištu energetika, ali ne bi mogao ni MOL. Ako u MOL-u smatramo da je 2 milijarde dolara poštena cijena za vrijednost INE i u njoj imamo četvrtinu udjela, naravno da ćemo pokušati unaprijediti njeno poslovanje, ali ne samo zbog dividende kako neki misle, već nam je bitno povećati vrijednost cjelokupne tvrtke. Ponajprije know- howom koji već posjedujemo, a INA ga nema. Nadalje, MOL ne interesira izvoz u Hrvatsku a ne interesiraju nas ni nove benzinske crpke. Na tom planu vjerujemo u brand INA kao jako poznat na ovim prostorima. Uostalom, iako smo većinski vlasnici Slovnafta, nakon kupnje sve smo naše crpke zatvorili i prepustili njima. Konkretno, INA već deset zadnjih godina naručuje naftu iz Rusije i to preko posrednika iz Austrije, kojeg ne želim imenovati. Danas, kad je MOL u igri, INA tu istu naftu dobiva za 15 milijuna dolara godišnje jeftinije.

NACIONAL: Nije li preriskantno orijentirati se samo na dobavljače iz Rusije poput MOL-a? Koliko je na poslovanje utjecala afera Yukos? – U Rusiji MOL radi s tri velika igrača a najviše poslujemo s Yukosom i otprilike oko 60 posto nafte uvozimo preko njih. Iako menadžeri Yukosa imaju velike probleme s ruskom vladom, stabilnost same tvrtke je neupitna. Poslovanje nije narušeno, jedino što im se može desiti je promjena vlasničke strukture. Rusija proizvodi dvostruko više nafte od vlastitih potreba i osuđena je na izvoz. Nafta je Rusiji strateški najvažnija privredna grana i ne dolazi u obzir potencijalna obustava izvoza. Ali, u MOL-u možemo uvoziti sirovu naftu i preko jadranskih luka i na taj način ne ovisimo samo o naftovodima. To nam, naravno i INI, otvara velike mogućnosti da ne ovisimo direktno o ničijoj nafti jer brodovima možete uvoziti odakle hoćete. MOL kupuje 7 posto cjelokupnog ruskog izvoza nafte, što je oko 11 milijuna tona godišnje. Na račun našeg partnerstva i onih 1,2 milijuna tona koje INA kupuje od Rusa to je mnogo jeftinije.

NACIONAL: Možete li usporediti mentalitet zaposlenika MOL-a i INE, primjećujete li velike razlike? – Hrvatska i Mađarska su susjedi i dio su istog kulturnog i povijesnog naslijeđa. Dugo smo bili i u zajedničkoj državi i velikih razlika nema, ljudi su sličnog mentaliteta. Mađarska uskoro postaje članicom Europske unije, ali teško da će i ta činjenica uzrokovati drastične promjene u ponašanju jer je i sama EU puna različitosti. Prednost Mađarske je što se već sredinom osamdesetih godina otvorila stranom kapitalu. I prije promjene političkog sustava ranih devedesetih ekonomske promjene već su nastupile. INA sad pati od dječjih bolesti koje je MOL već prebolio prije 10-15 godina. Međutim, zaposleni u INI su visokoobrazovani profesionalci s vrlo dobrim znanjem engleskog jezika i nemam nikakvih problema u komunikaciji. Posebno bih izdvojio mlade ljude koji su vrhunski kadar. Ali, nedostaje pravilne korporacijske kulture. U MOL-u već nekoliko godina uvodimo organizaciju bez suvišne hijerarhije kojom nastojimo smanjiti razinu šefovanja. Nastojimo da sva vrata u tvrtki budu širom otvorena kako bismo unaprijedili komunikaciju i poboljšali međuljudske odnose. U INI su vrata još svugdje zatvorena, što govori da se korporacijska kultura mora promijeniti. Te promjene nastupit će bez obzira da li je riječ o MOL-u ili INI, jer su jednostavno neminovne.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika