Objavljeno u Nacionalu br. 436, 2004-03-23

Autor: Dean Sinovčić

Monstruozni plan gospodara Kranjčevićeve

Građevinska mafija tjera NK Zagreb u drugu ligu stadiona

Na zadnjoj sjednici skupštine NK Zagreb nekadašnji čelnici Miroslav Marčinković i Drago Marić dovršili su dugogodišnju pljačku zagrebačkog nogometnog kluba te stvorili uvjete kako bi se domogli građevinskog zemljišta u Kranjčevićevoj

Sive eminencije kluba Miroslav Marčinković i Drago Marić, nekadašnji predsjednik i direktor NK Zagreb, postavili su svoje ljude na čelo kluba i time doveli svoj nevjerojatan plan u posljednju fazu.Sive eminencije kluba Miroslav Marčinković i Drago Marić, nekadašnji predsjednik i direktor NK Zagreb, postavili su svoje ljude na čelo kluba i time doveli svoj nevjerojatan plan u posljednju fazu.Prije deset dana na sjednici skupštine Nogometnog kluba Zagreb smijenjena je vlast. Sive eminencije kluba Miroslav Marčinković i Drago Marić, nekadašnji predsjednik i direktor NK Zagreb, postavili su svoje ljude na čelo kluba i time doveli svoj nevjerojatan plan u posljednju fazu. Nakon višegodišnjeg namjernog uništavanja kluba u preostalih nekoliko mjeseci NK Zagreb će oslabljen ispasti u drugu ligu, za igranje u drugoj ligi bit će mu dovoljan mali stadion izgrađen prošle godine u Veslačkoj ulici, a stadion u Kranjčevićevoj bit će srušen i na njemu će biti izgrađen velebni poslovno-stambeni kompleks čija će vrijednost iznositi između dvije i tri milijarde eura. Da bi se sve to ostvarilo, bilo je potrebno opljačkati NK Zagreb, izbaciti Inu iz kluba kao najvećeg ovogodišnjeg sponzora, uvesti u igru građevinsku mafiju, uz pomoć dogradonačelnika Milana Bandića promijeniti Generalni urbanistički plan (GUP) kako bi se dobila dozvola za izgradnju na iznimno atraktivnoj lokaciji, te iskoristiti Ninu Pavića, vlasnika EPH i člana skupštine kluba, kako bi se medijski ovaj događaj maksimalno zataškao. Sve se to i ostvarilo jer je nova skupština na čelu s novim predsjednikom Draženom Medićem, suvlasnikom građevinske tvrtke, izbacila članove Ine iz kluba, izbacila ambicioznog trenera Milivoja Bračuna nakon samo jedne utakmice i najavila prodaju sedam najiskusnijih nogometaša kako bi se osiguralo ispadanje u drugu ligu. GUP je promijenjen još prošle godine tako da se stadion u Kranjčevićevoj ulici ne spominje više kao sportski objekt nego kao zemljište mješovite namjene. Sve ovo pokušao je objasniti Dražen Jerković, počasni predsjednik NK Zagreb koji je prošlog tjedna dao intervju Sportskim novostima, ali taj intervju nije objavljen u listu koji spada pod Pavićev EPH.

UNIŠTI PA VLADAJ Kako bi ostvarili svoj plan, skupština NK Zagreb iz kluba je izbacila članove Ine, trenera Milivoja Bračuna i najavila prodaju sedam igrača DRAGO MARIĆ, BIVŠI DIREKTOR KLUBA Marčinković i Marić pljačkali su NK Zagreb preko svoje tvrtke 'Zagreb 903', na čiji se račun slijevao novac od prodaje igrača IŠČEZNULA 4 MILIJUNA EURA Premda je NK Zagreb od prodaje četvorice igrača 2002. zaradio 4 mil. eura, novac je netragom nestao s računa tvrtke direktora kluba BANDIĆEVA ULOGA PREKO GUP-a Milan Bandić progurao je da se u zagrebačkom GUP-u stadion NK Zagreba u Kranjčevićevoj definira kao zemljište mješovite namjeneUpravo je tragikomično što se sve događalo oko NK Zagreb u posljednjih nekoliko godina, osobito u posljednjih godinu dana. U nogometnoj sezoni 2001./02. NK Zagreb je postao prvak Hrvatske a Miroslav Marčinković, tadašnji predsjednik kluba, i Drago Marić, tadašnji direktor kluba, trljali su ruke jer su prodavali igrače. Problem je bio samo u tome što novac nije dolazio na račun kluba nego na račun tvrtke “Zagreb 903”. Naime, to je tvrtka koju su čelnici NK Zagreb osnovali još 1996. i preko koje se vodilo poslovanje NK Zagreb. Marčinković i Marić u međuvremenu su isplatili svoje partnere i postali jedini šefovi “Zagreba 903”, kao i jedini šefovi NK Zagreba. Takav je odnos omogućio razne makinacije koje su bile tako velike da su potvrđene i na sudu. Najbolji primjer je prodaja Ivice Banovića u njemački Werder iz Bremena čiji je ukupan transfer iznosio 4,7 milijuna njemačkih maraka. Od tog iznosa, uplaćenog na račun tvrtke “Zagreb 903”, 3,2 milijuna pripadalo je Zagrebu, ostatak od 1,5 milijuna Banoviću, ali Miroslav Marčinković zadržava pola milijuna maraka od Banovićeva dijela. Tu prozirnu pljačku sud je s lakoćom prepoznao, ali Banović ni dan-danas nije dobio svoj novac. NK Zagreb je 2000. i 2001., osim Banovića, prodao Tomislava Rukavinu u Italiju i zaradio 1,65 milijuna DEM, Erjona Bogdanija u Italiju i zaradio 1,5 milijuna DEM i Nina Bulu u Japan i zaradio 1,7 milijuna DEM. Bilo je još nekih prodaja igrača, ali samo od prodaje tih četiriju igrača klub je zaradio nešto više od 8 milijuna DEM. Ako se zna da hrvatskom nogometnom klubu treba 3,5 milijuna DEM godišnje za normalno funkcioniranje, jasno je da je Zagreb samo od ovih transfera mogao mirno živjeti barem dvije godine. Tako nije bilo, novac je netragom nestao, račun tvrtke “Zagreb 903” je blokiran i klub više nije mogao normalno funkcionirati.

To ne znači da Marčinković i Marić nisu nastavili financijski poslovati. Marčinković je djelatnik Zagrebačke banke i upravo ta banka nije obavijestila Finu o blokadi računa. Odvjetnik Miroslav Šeparović, koji je zastupao Ivicu Banovića, podnio je u studenom 2002. kaznenu prijavu protiv Marčinkovića zbog kršenja Zakona o platnom prometu tvrdeći da odluka o blokadi računa u Zagrebačkoj banci uopće nije provedena niti je kao takva registrirana u Odsjeku registra Fine. U tim okolnostima NK Zagreb, odnosno Marčinković i Marić, tajno otvaraju račune u manjim bankama na jedan dan, kako bi im bio uplaćen novac koji bi oni odmah podigli, iako je otvaranje takvih računa nemoguće ako je glavni račun u blokadi. Primjerice, u noći s 25. na 26. studenoga 2002. NK Zagreb otvorio je račun u Štedbanci kako bi im Hrvatski nogometni savez uplatio 400.000 kuna zarađenih od Uefe zbog igranja u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Novac je preuzet, račun je blokiran, a čelnici Štedbanke tvrdili su kako pojma nisu imali da je NK Zagrebu blokiran glavni transakcijski račun u Zagrebačkoj banci. Kad su u to vrijeme novinari pitali tajnika Hrvatskog nogometnog saveza Zorislava Srebrića zašto HNS sudjeluje u tim “igrama”, on je odgovorio: “O tome ne znam ništa.” Ništa čudno, jer sestra Miroslava Marčinkovića bivša je supruga Vlatka Markovića, predsjednika HNS-a, koji se od nje razveo prije nekoliko godina. Zato i nije čudno što HNS nije ni na koji način intervenirao u slučaju NK Zagreb.

Početkom 2003. prvi je put javno objavljeno da stadion u Kranjčevićevoj treba postati gradilište, ali tada se govorilo o sportsko-poslovnom kompleksu za koji je bio pripremljen i idejni elaborat. Namjeravalo se na 78.000 četvornih metara izgraditi stadion za 15.000 gledatelja te poslovni prostor i podzemnu garažu. Otprilike u isto vrijeme Grad Zagreb obvezao se da će financirati izgradnju manjeg sportskog kompleksa u Veslačkoj ulici s četiri igrališta. Već tada se mogla prozreti nakana gradskih vlasti. Ako nema novca ni domaćih ili stranih financijera za dovršetak stadiona u Maksimiru, otkud uopće interes da se gradi stadion i poslovni kompleks u Kranjčevićevoj ulici? Uostalom, odavno je jasno da, ako Milan i Inter mogu igrati na jednom stadionu u Milanu, onda to mogu i Dinamo i Zagreb u Maksimiru. Čemu onda najave o izgradnji novog stadiona u Kranjčevićevoj? Ničemu, osim da se polako najavi velika građevinska akcija u kojoj će nestati stadion a nastati poslovno-stambeni kompleks.

Realizacija takve akcije zahtijevala je dosta vremena, pa se već prije poradilo na sastavljanju Upravog odbora kluba u koji su ušli, primjerice, Anđelko Leko, vlasnik HUP-a ?Zagreb?, što ne čudi jer je Marčinković član Nadzornog odbora HUP-a ?Zagreb?, Vidoje Bulum, tajnik Gradskog poglavarstva koji je trebao biti veza između grada i kluba, te Zvonko Mesić, direktor tvrtke ?Megrad? koja je bila izvođač radova u nogometnom centru NK Zagreb u Veslačkoj ulici. Svi oni bliski su prijatelji Milana Bandića.

S obzirom da je početkom 2003. godine financijska situacija u NK Zagrebu bila sve lošija i lošija, nije bilo više nogometaša koji su se mogli prodati i donijeti veći novac Marčinkoviću i Mariću, igrači i treneri kluba se ne plaćaju, a uz to je bilo sve više krivičnih prijava protiv Marčinkovića, dolazi do smjene na čelu NK Zagreba. U lipnju prošle godine Marčinković zbog ?zdravstvenih problema? podnosi ostavku, a u izvještaju za 2002. godinu ne spominje se niti jedna kuna od prodaje igrača ali se navodi kako klub ima nepodmirene obveze u iznosu od 35 milijuna kuna. Nevjerojatno za klub koji je tijekom prethodne dvije-tri godine prodao dvadesetak igrača. Od tih 35 milijuna kuna duga šest milijuna otpada na neplaćanje poreza i prireza igračima i trenerima, slijedi 5,6 milijuna duga prema dobavljačima te nevjerojatnih pet milijuna kuna Miroslavu Marčinkoviću zato što je Marčinković navodno svojim novcima davao plaće igračima. Tu je i dug NK Zagreba prema ?Zagreb 903? od 8,6 milijuna kuna što znači da je Marčinković predsjednik NK Zagreb dužan taj iznos Marčinkoviću predsjedniku ?Zagreb 903?.

S obzirom da je INA tada postala glavni sponzor NK Zagreb za predsjednika kluba je izabran dr. Mladen Proštenik, a direktor postaje poduzetnik Stjepan Budinski. U prvo vrijeme sumnjalo se kako je INA postala glavni sponzor Zagreba kako bi se oni domogli zemljišta u Kranjčevićevoj ulici i sportskog kompleksa u Veslačkoj ulici. Proštenik je krenuo u proučavanje klupskih dokumenata u čemu ga je nastojala spriječiti tajnica za koju nitko nije znao tko je i otkad radi u klubu. Ubrzo je u klub došla i policija a zatim i revizorska kuća ?Revipor?. Sve je bilo prekasno, iz kluba je odnesena većina dokumentacije, tako da na većini od 45 stranica revizorskog izvještaja osim gomile nepravilnosti u financijskom poslovanju stoji kako nedostaje dobar dio dokumentacije uz pomoć koje bi se ustanovilo stvarno stanje. Ponajviše se to odnosi na dokumentaciju na temelju koje bi se utvrdili stvarni odnosi između tvrtke “Zagreb 903” i NK Zagreb.

Iako je Ina imala ozbiljne planove o konsolidiranju financijske situacije u NK Zagreb, ubrzo su počele opstrukcije članova kojima je bilo u interesu uništavanje kluba. Primjerice, od lipnja prošle godine pa do ožujka ove godine skupština kluba nije se sastala niti jednom jer je većina članova skupštine bila bolesna ili odsutna upravo onih dana kad se trebala održati sjednica skupštine. U takvim uvjetima nisu se mogle donositi ozbiljne odluke. Vidoje Bulum, čovjek zadužen za suradnju kluba i grada, uopće nije surađivao s Proštenikom, nije došao ni na jednu sjednicu Upravnog odbora. Četvorica članova skupštine iz Ine često su bili na poslovnim putovanjima pa ni oni nisu dolazili u klub. I u tim okolnostima Ina je počela sređivati stanje pa je tako dogovorena isplata u ratama od 250.000 eura duga Ivici Banoviću, s tim da se Banović odrekao kamata. Stao se u rješavati dug od 2 milijuna kuna Komercijalnoj banci, tako da bi klub za početak platio pola milijuna kuna a ostatak u ratama, ali to na kraju nije prihvaćeno jer se nepoznat netko potrudio da opstruira dogovor. Igračima je plaćeno pola iznosa dugovanja, iako nije bilo dokumentacije kojom se moglo utvrditi točno dugovanje za svakog igrača. S druge strane, sportski centar u Veslačkoj ulici je dovršen, ali uz mnoge tehničke nedostatke. Iako je taj centar trebao stajati 34 milijuna kuna, konačan iznos bio je gotovo 60 milijuna kuna te je trebalo dodati još 7 milijuna za potpuni dovršetak. Grad Zagreb je trebao dati tih 7 milijuna, ali je to stalno izbjegavao. Grad Zagreb, uz obećanja, nije želio financirati ni renoviranje zapadne tribine stadiona u Kranjčevićevoj. U cijeloj priči problem je bio to što se čelni ljudi Ine nisu snašli na sportskom vođenju kluba pa je Zagreb ove sezone igrao jako loše, što je odgovaralo onima koji su se trudili gurnuti klub u drugu ligu. Čim su vidjeli da je došlo vrijeme da se realizira višegodišnji plan o osvajanju zemljišta u Kranjčevićevoj, Miroslav Marčinko i Drago Marić su krenuli u izbacivanje Ine iz kluba koja je ove sezone u klub donijela blizu 5 milijuna kuna. Vidjevši što se sprema, Stjepan Budinski, direktor kluba, preko novinara objavljuje kako je NK Zagreb postao prvak prije dvije godine kupujući suce. Umjesto da tog trenutka reagira policija ili Uskok, disciplinski sudac prve Hrvatske nogometne lige kažnjava Budinskog ukorom.

Realizaciju smjene vlasti u NK Zagreb odradio je Dražen Medić koji je tvrdio da on i njegovi ljudi dovode 20 sponzora sa po pola milijuna kuna u klub. U prvoj varijanti on je ponudio Prošteniku da ostane predsjednik te da Ina ostane glavni sponzor, ali da od 11 članova upravnog odbora šest ili sedam budu Medićevi ljudi te da ljudi iz Ine čine manjinu. Dapače, Medić je otvoreno rekao kako bi u upravni odbor trebali ući Marić i Marčinković. Ni Proštenik ni direktor Ine Tomislav Dragičević nisu pristali na takve ucjene te je Proštenik odmah najavio odstup. Tada se u Ini pojavio i Marčinković osobno koji je tražio od Dragičevića da mu se u pisanom obliku potvrdi kako mu NK Zagreb duguje 5 milijuna kuna, na što mu je on odgovorio kako će mu priznati kad donese dokumente koji to potvrđuju. Naravno, dokumenata nema ili su dobro skriveni, ali Marčinkoviću treba takva potvrda jer želi nakon donošenja Zakona o sportu i pretvaranja nogometnih klubova u dionička društva svoja potraživanja pretvoriti u većinsko vlasništvo nad NK Zagrebom koji će ispadanjem u drugu ligu jako malo vrijediti.

Sama sjednica skupštine kluba održana prije desetak dana bila je mali igrokaz. Odjednom se većina skupštinara pojavila, Proštenik je demonstrativno dao ostavku, a demokracije radi prvo su predlagana neki drugi ljudi za mjesto predsjednika da bi na kraju Medić prihvatio tu “časnu funkciju” i obećao kako će sve biti bolje. Marčinković i Marić ostali su samo članovi skupštine i nisu izabrani u upravni odbor. A Vidoje Bulum je obećao da će dolaziti na sjednice skupštine što, priznao je, prije nije činio. Prvi potez nove uprave bila je smjena trenera Bračuna i postavljanje Mile Petkovića jer su Petkovićeva supruga i Medićeva supruga navodno rodbinski povezane. Objavljuje se transfer lista s imenima sedam najboljih igrača Zagreba i teško da se može dogoditi čudo pa da Zagreb ostane u prvoj ligi. Vjerojatno će tada na površinu cijelog slučaja izaći i one osobe koje se spominju u pozadini cijelog slučaja a jedan od njih navodno je Bruno Stojić, bivši ministar obrane takozvane “HR Herceg Bosne” i potencijalni haaški optuženik koji je čak i svog sina želio gurnuti kao nadarenog nogometaša u NK Zagreb, ali se razočarao kad su mu rekli da je dečko nekvalitetan.

Međutim, bilo je potrebno samo nekoliko dana da se nova uprava počne svađati oko novaca s računa NK Zagreb. Naime, 16. ožujka na račun kluba uplaćeno je 800.000 kuna odštete za prijelaz Emira Spahića iz Zagreba u ruski Shinik. Već dan kasnije Drago Marić došao je u banku tvrdeći da je on ovlašten koristiti se tim računom u ime kluba te je želio podići novac. Bankarska službenica odbila je njegov zahtjev i očajni Marić ostao je bez novaca. Što će tek biti kad se jave ostali vjerovnici poput Anđelka Leke, koji navodno potražuje 2 milijuna kuna od NK Zagreba na račun smještaja u svojim hotelima.

Vezane vijesti

Bandićevi milijuni za stadion ipak Dinamu

Bandićevi milijuni za stadion ipak Dinamu

Već ovog ljeta, unatoč manjku u proračunu, Milan Bandić je odlučio uložiti dodatnih 30 milijuna u sjevernu tribinu stadiona Maksimir. Time će gradsko… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika