Nakon što su završile sve vojne operacije, Gotovina je otišao 1996. godine na mjesto glavnog inspektora obrane HV-a, a za njim je u Zagreb došao i Željko Dilber na mjesto načelnika odjela gdje je ostao do 2000., kada je na vlastiti zahtjev umirovljeŽeljko Dilber najbliži je suradnik i čovjek od najvećeg povjerenja generala Gotovine još od kraja 1992., kada je Gotovina preuzeo zapovijedanje Zbornim područjem Split. Zbog svog prijateljstva i veza s generalom Gotovinom i njegovom obitelji Željku Dilberu je prije dva mjeseca zabranjen ulazak u zemlje članice EU.

'Američka krstarica i radari motrili su na bazu, pa u nju nisu mogli slijetati nikakvi sportski zrakoplovi'Dilber je u vrijeme kada je Gotovina preuzeo zapovijedanje splitskim Zbornim područjem zapovijedao logističkom bazom u Zadru i postao Gotovinin oficir za vezu s američkom postrojbom koja je u to vrijeme bila smještena u vojnoj bazi Šepurine. Nakon što su završile sve vojne operacije, Gotovina je otišao 1996. godine na mjesto glavnog inspektora obrane HV-a, a za njim je u Zagreb došao i Željko Dilber na mjesto načelnika odjela gdje je ostao do 2000., kada je na vlastiti zahtjev umirovljen u činu brigadira.

U svom prvom intevjuu Željko Dilber komentira trogodišnji život pod pritiskom kako domaćih tako i stranih službi i policije te se osvrće na nedavne javne optužbe o navodnoj umiješanosti generala Gotovine u šverc drogom.

NACIONAL: Poznata je činjenica kako ste već duže vrijeme zbog optužbe da pomažete u skrivanju i bijegu generala Gotovine pod policijskom pratnjom i mjerama prisluškivanja. Možete li nam reći kako to izgleda u stvarnosti? – Već pune tri godine znam da me policija i tajne službe prate i prisluškuju neki put s većim, a neki put s manjim intenzitetom. Svakodnevno mi pušu za vratom, no te ljude ne osuđujem. Oni samo rade svoj posao. Provode se tajna praćenja u automobilima, potom se izmjenjuju na ulicama kojima hodam, ulaze u lokale u koje i ja zalazim. To nije nimalo ugodan osjećaj i to mi smeta jer sam i ja čovjek koji bi trebao imati ljudska prava kao i svi ostali građani te zaslužujem bar minimalnu slobodu kretanja. Ako sam za nešto kriv, molim neka se digne optužnica protiv mene i neka me se uhiti i procesuira… A ne da se ovako iživljavaju nada mnom, mojom obitelji i prijateljima. A kako to izgleda, pokazuje najnoviji slučaj od prije tri dna. Prošli vikend boravio sam na moru s obitelji generala Gotovine, njegovom suprugom Dunjom i sinom Antom, roditeljima i njegovim odvjetnicima. Pratile su nas s gliserima vjerojatno sve raspoložive policijske postrojbe zadarske i šibenske pomorske policije, misleći valjda da general čuči iza neke hridi na pustom otoku i da se mi idemo s njime naći. Koje su to gluposti! Šteta proračunskog novca koji se troši na takve bespotrebne akcije policije. Bolje da taj novac potroše u pametnije svrhe.

NACIONAL: Vi ste jedan od petorice Hrvata kojima je zabranjen ulazak u Europsku uniju. Zbog čega je po vašem mišljenju došlo do toga i kakve su danas vaše veze s generalom Gotovinom? – Zaista ne znam na temelju čega mi je zabranjen ulazak u EU. Nisam dobio nikakvu službenu obavijest o tome, već sam kao i svi drugi saznao preko Interneta i iz medija. Nitko sa mnom iz hrvatskih vlasti nije našao shodno popričati i eventualno objasniti zašto se to dogodilo. Ja sam uz generala Gotovinu i to je moj jedini krimen. Njegov progon je nekorektan i bez temelja i ja se prijatelja, bez obzira na posljedice, nikad neću odreći. To je moja jedina izravna veza, a naravno tu je i njegova obitelj kojoj sam uvijek na raspolaganju i kojoj sam uvijek spreman pomoći. Pa kakav bih ja bio čovjek da im sada, kada je takva situacija, ne pomognem i ostavim ih na cjedilu?

NACIONAL: Okrivljeni ste zajedno s ostalim osobama s ‘crne liste’ da pomažete u bijegu i skrivanju generala Gotovine. Možete li to komentirati? – Ne mogu takve stvari komentirati. To da ja pomažem u bijegu i skrivanju Ante Gotovine izgleda jedino znaju oni koji su me i okrivili za to. Očito je moj jedini grijeh što se možda previše družim s njegovom obitelji i njegovim prijateljima. Sve ostalo su gluposti.

NACIONAL: Prije desetak dana u medijima se pojavio tekst koji optužuje Antu Gotovinu da je bio jedan od glavnih krijumčara droge na ovom prostoru. Članak je nastao na temelju izvještaja bivšeg šefa POA-e Franje Tureka. Kako komentirate te medijske natpise i sam izvještaj POA-e? – To je napisao netko napamet, netko tko ne poznaje generala Gotovinu i nikad nije s njim razgovarao. I taj izvještaj i taj članak su sramotni te oni koji iza njih stoje, ako imaju morala, morali bi ih se sramiti. Ili je to pisao netko tko ima dobar razlog diskreditirati Antu Gotovinu u javnosti te ga pokazati kriminalcem, a ne poštenim vojnikom i čovjekom, kakav on jest. Onaj tko ga imalo poznaje, i tko je bar jednom bio s njim u kontaktu, zna da je takvo što nemoguće. Mogu se samo nasmijati na konstatacije da se preko baze Šepurine krijumčarila droga. To je isto napisao netko tko nikad u tu bazu nije stupio nogom. Jer da je tamo promolio nos, nikad takvu glupost ne bi napisao. S obzirom na njezinu namjenu i osiguranje, da je netko i htio švercati drogu kroz bazu, nije imao toretske mogućnosti to i ostvariti. Nešto što je prije bila vojna tajna, danas su dostupni podaci. Onaj koga zanima, neka provjeri koji su i kakvi zrakoplovi te za čije potrebe dolazili u Šepurine. Nikakav sportski zrakoplov nije nikada sletio u Šepurine. Slijetali su samo američki transportni zrakoplovi tipa Hercules, zbog kojih je i produljena pista, američke bespilotne špijunske letjelice čija je baza s Brača preseljena u Šepurine te zrakoplovi AN-2, koji su služili za obuku padobranaca u Šepurinama. Uz sve straže, kontrole, radarske sustave koje su imali instalirani naši saveznici te krstaricu koja je bila neprestano ukotovljena pred aerodromom, tamo nije mogla sletjeti muha, a kamoli neki sportski zrakoplovi s drogom.Ti napadi su namještaljka i ciljani napad na generala Gotovinu.

NACIONAL: Čemu je takav napad trebao poslužiti u ovom trenutku? – Činjenica je da u ovom dalmatinskom području, a vjerujem i u cijeloj Hrvatskoj, ljudi većinom ne vjeruju u ove glupave, negativne priče oko generala Gotovine. On uživa i dalje povjerenje, a razlog napada je vrlo jednostavan. Od heroja se treba napraviti kriminalac, tako da ljudima bude potpuno svejedno hoće li general Gotovina završiti u Haagu, čime bi se olakšao posao Vladi, a ne bi se niti gubili politički bodovi prije izbora. Ne znam samo rade li to naše ili strane obavještajne službe.

NACIONAL: Jeste li cijelo vrijeme bili s generalom Gotovinom u bazi Šepurine? – Nismo bili cijelo vrijeme u Šepurinama, pogotovo ne general Gotovina. Ja sam 3-4 puta tjedno kao časnik za vezu dolazio u Šepurine i tamo boravio sat-dva, točno onoliko koliko je posao tražio. Baza Šepurine služila je smještaju američkih bespilotnih letjelica. Osim njihova osiguranja imali smo i vod vojne policije koji je jako strogo čuvao prilaz tom prostoru. Ponavljam, potpuno je apsurdna tvrdnja da bi se tamo mogla švercati bilo kakva roba, a kamoli droga.

NACIONAL: Gotovinu se u zadnje vrijeme proziva za kriminalnu suradnju s generalima Rosom, Miljenkom Filipovićem i Andabakom koji su označeni dijelom toga krijumčarskog lanca. Kakav je bio odnos generala Gotovine s tim ljudima? U medijima se spominje i Gotovinina navodna veza s Jamesom Cappiauom, također bivšim pripadniom Legije stranaca. Kakav je bio njihov odnos? – To su također smiješne konstrukcije. General Gotovina uopće nije poznavao Jamesa Cappiua. Jedino što ih je povezivalo je to što su i jedan i drugi bili pripadnici Legije stranaca. Gotovina se još iz vremena Legije stranaca poznavao jedino s generalom Rosom. Oni su kumovi i bili su u prijateljskim odnosima. Gotovina je generala Filipovića upoznao za vrijeme Domovinskog rata, a što se tiče generala Andabake nisam siguran da su se uopće poznavali. Yvesa Almodovala je jednom vidio 1993. godine i to na pola sata. Tada sam ga i ja upoznao jer mi ga je Ante predstavio kao svog kolegu iz Legije. Koliko ja znam, nakon toga se nisu nikad vidjeli. Dakle to su te njihove ‘strašne’ krijumčarske veze. Takvi medijski natpisi i taj izvještaj POA-e nisu čak niti konstrukcije, jer da bi napravio konstrukciju, moraš imate neke istinite elemente, a ovdje nema baš ničega, osim gorčine da postoje ljudi koji tako mogu mrziti i podmetati.

NACIONAL: Kako je general Gotovina komentirao uhićenje generala Andabake 1999. sa 655 kilograma kokaina. Općenito, kako je Gotovina gledao na problem droge? – Ne sjećam se njegovih komentara, ali znam njegove reakcije kada se uopće spomene droga. Ne samo da nije podnosio drogu i one koji su se drogirali, već je bio alergičan i na alkohol i alkoholičare. Ante je bio pravi tradicionalni, disciplinirani vojnik i smatrao je da alkohol i droga ne idu uz uniformu. Oni koji ga poznaju, ne mogu ga nikako staviti u kontekst bilo kakva kriminala, a pogotovo ne čovjeka koji bi imao bilo kakav kontakt ili posao s drogom.

NACIONAL: Kakvog je imovinskog stanja general Gotovina i kako danas živi njegova obitelj? – Jedino što mogu reći jest činjenica da je general Gotovina živio isključivo od svoje plaće. On je posudio od svoga kuma 70.000 DEM prije četiri godine da bi otplatio stan koji je kupio preko MORH-a. Dakle, nije dobio niti stan. U tome leži apsurd. S jedne strane se Gotovinu optužuje za trgovinu drogom, po čemu bi vjerojatno trebao imati puno novca, sasvim dovoljno za samostalno financiranje bijega i skrivanje, a s druge strane proganjaju se osobe koje mu navodno financijski pomažu. Pa netko tko o tome vodi brigu mora odlučiti – ako se Ante obogatio švercajući drogu, neka onda puste nas na miru. A ako ga mi financiramo u bijegu, tada neka mu ne podmeću da je švercer droge. I jedno i drugo su gluposti, a čak su i te gluposti kontradiktorne. I danas njegova obitelj živi vrlo skromno, kao što je živjela i prije. Osim tog stana za što je posudio novac, Ante je započeo graditi kuću u Pakoštanima, jer mu je općina, kao zaslužnom građaninu, dodijelila zemljište. I danas ta kuća stoji nezavršena.

NACIONAL: Kako ocjenjujete danas Gotovininu poziciju nakon tri godine bijega? – Osobno vjerujem u njega i ne mislim da se išta promijenilo danas u odnosu na protekle tri godine. Odabrao je put za kojeg smatra da je najbolji i mislim da se zna čuvati. Represije koje se provode ovdje u Hrvatskoj ne utječu na njegovu sigurnost. Poznavajući ga, on je spreman izdržati do kraja i neće popustiti osim pod određenim uvjetima. On očekuje da Haag prouči novu dokumentaciju koju je dobio, a koja ide njemu u prilog te da mu se omogući razgovor s istražiteljima i da se povuče optužnica protiv njega i stavi u status osumnjičenika. Ukoliko se nakon razgovora s istražiteljima utvrdi da postoje neke indicije ili razlozi za odlazak u Haag, on je spreman odmah otići. Dakle, ono što je rekao u svom intervjuu Nacionalu prošle godine i stoji. Da Haški tribunal želi, mislim da bi cijeli slučaj mogao biti okončan za desetak dana te problem skinut s vrata i Carli del Ponte i Republici Hrvatskoj i samome generalu.

NACIONAL: U kakvim ste vi odnosima s osobama koje su se uz vas našle na ‘crnoj listi’ EU? – To su ljudi s kojima se nisam previše družio, premda ih sve osobno poznajem. Međutim, nisam nikada previše kontaktirao s njima pa to ne činim niti danas. Vrlo površno poznajem gospodina Bagića s kojm sam razgovarao svega dva – tri puta u životu. Niti s ostalima se nisam nikada intenzivno družio i zaista ne razumijem po kojem su nas ključu svu petoricu stavili u isti koš. Prema mojim informacijama taj je koš trebao biti širi, no neki su u posljednji tren izbačeni s popisa pomagača. Ja bih to sve nazvao kolateralnom štetom. Ja ću se boriti za svoje ljudske dostojanstvo sudskim putem, jer sam kažnjen, a nitko se nije udostojio reći tko je to odredio, po kojem ključu i zašto. Zar ja zbog nečije politike moram biti, ni kriv ni dužan, građanin drugog reda? A svi o tome šute, prvenstveno mislim tu na vlast, ne shvaćajući da bi se sutra i njima mogla dogoditi takva nepravda bez ikakva objašnjenja.

NACIONAL: Nakon posjeta britanskog veleposlanika Zadru i incidenta sa slikom generala Gotovine, što mislite o zahtjevu Vlade da se fotografija Gotovine skine iz gradske vijećnice? – Ne znam je li Vlada poslala zahtjev u Zadar, prije bih rekao da su to bile izjave pojedinaca iz vrha HDZ-a. Moram reći da nitko nije sliku samovoljno postavio, jer je ona postavljena odlukom gradskog Vijeća Zadra da se Gotovini dodijeli status počasnog građanina. Dakle, samo odlukom istog gradskog Vijeća bi se mogla ta fotografija i skinuti sa zida. Ili postoji mogućnost da o tome odluči generalova obitelj. General Gotovina iznimno je omiljen kod Zadrana i to iz jednostavna razloga. Kada je došao u Zadar, svi su njegovi stanovnici živjeli u podrumima. Za samo tri mjeseca Gotovina je ustrojio zadarsku vojsku, odigrao vrlo bitnu ulogu u operaciji Maslenica, nakon čega je Zadar napokon ponovo počeo živjeti. I zar će čovjeku, koji je sve učinio za njih, Zadrani okrenuti leđa? Pa kakvi bi onda bili ljudi?

NACIONAL: Cijelo vrijeme rata bili ste uz generala Gotovinu. Jeste li ikad vidjeli da je Gotovina napravio nešto što bi se sukobilo s ratnim pravom i međunarodnim humanitarnim konvencijama za što ga se optužuje u haaškoj optužnici? – Apsolutno ne. Ako bi se netko mogao nazvati humanim zapovjednikom, onda bi se to sigurno mogao nazvati general Gotovina koji je u pravom smislu riječi bio vojnik. Poštivao je vlastitog vojnika, ali i neprijateljskog. Nama je osobito skretao pozornost na ratne zarobljenike, a o civilima da i ne govorim. Uvijek nam je govorio da moramo pazniti kako se postupa sa zarobljenicima i s neprijateljskim ranjenicima, jer da ista sudbina sutra može zadesiti svakoga od nas. On je zaista bio vojnik od glave do pete kojemu su čast, ponos i disciplina bili sve. Upravo se iz čuvene videokazete snimljene u Kninu može vidjeti koliko je Gotovina pažnje poklanjao redu i disciplini svojih vojnika te koliko ga je pogađalo i ljutilo kada su se radile gluposti.

NACIONAL: Na kraju nas zanima ono što svi žele znati – gdje se sada nalazi general Gotovina? – Osobno ne vjerujem da je u Hrvatskoj, jer tri godine u tako maloj zemlji ne bi izdržao niti general Gotovina, a da ga se ne vidi.