Željku Antunović u medijima su optuživali da je kriva što će HV preko noći izgubiti većinu časničkog kadra.Ministar obrane Berislav Rončević prošlotjednim je predstavljanjem poraznog godišnjeg izvješća o stanju i tehnici u oružanim snagama pred saborskim zastupnicima, samo na prvi pogled, učinio hvale vrijedan i hrabar potez. U dobro isplaniranoj akciji obrambenog ministarstva, koje je cilj u prvom redu trebao biti odaslati dramatično upozorenje na nedostatak novca za bilo kakvu reformu, ostvareni su i višestruko isplativi politički ciljevi: kompromitirana je uloga vrhovnog zapovjednika i predsjednika Republike Stjepana Mesića u posljednje četiri godine, obezvrijeđeni su mandati bivših ministara Jože Radoša i Željke Antunović, a Rončević je izvješćem osigurao alibi za eventualni neuspjeh obrambenih reformi radi ulaska u NATO do 2006., upozorili su Nacionalovi izvori bliski Glavnom stožeru. Izvješće o stanju u oružanim snagama ne sadrži ništa novo što u proteklih godinu dana već nije objavljeno u medijima, pa Rončević nije imao razloga za brigu da će u javno objavljenom izvješću biti podaci koji bi bili tretirani kao vojna tajna.

Rončević je daleko od očiju javnosti i u izravnim pregovorima s ministrom financija i stranačkim kolegom Ivanom Šukerom bez teatralnog i pompoznog predstavljanja izvješća saborskim zastupnicima mogao zatražiti povećanje vojnog proračuna za iduću godinu jer je za to imao niz argumenata, a jedan je bio sasvim dovoljan. Smanjivanje financijskih sredstava prijetilo bi potpunom blokadom reformi i odgodom ulaska u NATO što je sasvim dovoljan i dramatičan razlog uzme li se u obzir da je ulazak Hrvatske u NATO strateški vanjskopolitički cilj Sanaderove vlade. Međutim, Rončević je teško stanje u oružanim snagama iskoristio kako bi na sva zvona još jednom ponovio ono što već svi znaju, a medije i Sabor iskoristio kao pozornicu za udar na svoje prethodnike i predsjednika Mesića, te za amnestiju od svih eventualnih neuspjeha u vrijeme svog mandata.

Saborski zastupnici ionako ništa nisu razumjeli ili su bili šokirani iznesenim, kao da ne žive u Republici Hrvatskoj i ne prate medijske napise. Rončević istup dočekali su s neskrivenim simpatijama kao hrabar potez koji dosad nije učinio ni jedan ministar, ne analizirajući previše motive i razloge njegova istupa. Ministar obrane iznio je u izvješću podatke do konca 2003. čime je želio odbaciti vlastitu odgovornost za sadašnje stanje u oružanim snagama. Takvim je potezom posve otvoreno prozvao sve dužnosnike koji su na bilo koji način do tada sudjelovali u kreiranju obrambene politike, prije svega vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Stjepana Mesića koji po svojoj funkciji zapovijeda oružanim snagama, ali ne odlučuje o financiranju koje provode Vlada, odnosno MORH.

S druge strane, činjenica da se Mesić kao predsjednik države u posljednje četiri godine zaista nije posebno zauzeo za jačanje vojnog proračuna kod bivše vlade donekle ga i čini odgovornim. Mesić nikad nije inzistirao na povećanju vojnog proračuna jer ga o problemima takve vrste nikad dovoljno ozbiljno nisu upozoravali njegovi vojni savjetnici, generali Imra Agotić i Petar Stipetić.

Da stvar bude gora, prošlog se tjedna prilično nespretno osvrnuo na predstavljanje godišnjeg izvješća, komentirajući da stanje u oružanim snagama nije loše, da je već učinjen preustroj i da je Hrvatska vojska u standardima NATO-a što je potpuna besmislica koju već dulje vremena Mesiću serviraju njegovi savjetnici Petar Stipetić i Imra Agotić. Predsjednik Mesić je zaslugom Agotića i Stipetića ulogu vrhovnog zapovjednika shvatio beznačajnim protokolarnim dužnostima obilježavanja obljetnica vojnih postrojbi i imenovanja generala na pojedine dužnosti u Glavnom stožeru, dok je njegova obaviještenost o stvarnom stupnju obrambenih reformi i organizacijskom preustroju oružanih snaga upitna, a sad je već posve jasno, i netočna te nepravovremena.

Zbog svega toga, želi li imati stvarni uvid u stanje vojske kojom zapovijeda, Mesić će se, dobije li drugi mandat, morati odreći usluga svojih savjetnika i imenovati nove. Savjetnički tim Stipetić-Agotić nekoliko je puta već donio neugodnosti predsjedniku Mesiću. Petnaestorica generala Hrvatske vojske, koji su umirovljeni prošle godine, tada su u medijima prozivali ministricu obrane Željku Antunović da se rješava kvalitetnih i sposobnih ljudi u MORH-u i Glavnom stožeru, a da pritom ne uvažava činjenicu da će Hrvatska vojska na taj način preko noći izgubiti veći dio kvalitetnog časničkog kadra. Međutim, za njihovo je umirovljenje umjesto ministrice bio odgovoran predsjednikov savjetnik za vojna pitanja general Imra Agotić. On je bio u radnoj skupini zaduženoj za izradu paketa obrambenih zakona, pa tako i propisa vezanih za umirovljenje časnika oružanih snaga. Premda je na vrijeme bio upozoren da prijedlog vezan za umirovljenje djelatnih vojnih osoba većinu visokih časnika može odvesti u mirovinu, Agotić je to smetnuo s uma i nije na vrijeme reagirao kako bi to promijenio. Nakon što je paket propisa i zakonskih rješenja usvojen, uvidio je pogrešku i pokušao pritisak na ministricu obrane kako bi to ispravio, ali bilo je prekasno. Kad je shvatio da je to nemoguće, Agotić je uz pomoć umirovljenih generala i nekolicine pilota započeo otvoreni sukob s ministricom obrane preko medija.

Nadalje, Hrvatska je u potpunosti prihvatila koncept kolektivne sigurnosti pod okriljem NATO-a tek u ožujku 2004. Tada je odustala od tri godine starog teritorijalnog, neučinkovitog, tromog socijalnog koncepta ustroja oružanih snaga, poput onoga u JNA, kakav su zagovarali Stipetić, Agotić i Lucić, čime je put u NATO bio znatno usporen. Lucić je uspio zadržati poziciju načelnika Glavnog stožera unatoč zahtjevima za njegovom smjenom koji su dolazili upravo iz najviših redova Hrvatske vojske jer je u ključnom trenutku uz njega stao predsjednik države Stjepan Mesić.

NATO je neslužbenim kanalima odaslao poruku da HV ne može učiniti iskorak naprijed sve dok je ustrojen po modelu koji zagovaraju načelnik Glavnog stožera Lucić i predsjednikov savjetnik za vojna pitanja Stipetić. Pojednostavljeno: bude li Lucić branio teritorijalni, neučinkoviti model ustroja oružanih snaga, treba obaviti kadrovske promjene, tj. smijeniti ga s položaja. Kako bi se izbjeglo politiziranje stanja u oružanim snagama, odnosno sukob na relaciji Banski dvori – Pantovčak, Lucić je pristao na novi koncept, a njegov je ostanak na položaju načelnika Glavnog stožera podržao i predsjednik Mesić.

Posve je nejasna uloga Imre Agotića oko nabave i skladištenja protuzračnog raketnog sustava S-300 koji je sredinom 90-ih u Hrvatsku dopremio trgovac oružjem Zvonko Zubak. Istragu oko S-300 vodi državno odvjetništvo, a svi relevantni podaci dostavljeni su mu prije više od godinu dana iz vojno-sigurnosne agencije MORH-a. Agotićeva uloga u nabavi sustava S-300 mogla bi biti dodatan uteg oko vrata u drugom, sasvim izvjesnom, predsjedničkom mandatu Stjepana Mesića.