Na naslovnicama novina koje pokušavaju proniknuti je li riječ o uroti protiv njega ili je zaista silovateljStara izreka da bi lice svijeta bilo sasvim drukčije da je Kleopatrin nos bio samo malo kraći dobila je suvremeni nastavak u New Yorku, u anegdoti o “naivnoj sobarici” koja je sposobna utjecati na odluku tko će biti novi francuski predsjednik. U toj sapunici oko doskorašnjeg čelnika Međunarodnog monetarnog fonda Dominiquea Strauss-Kahna, koji je prošlog petka oslobođen optužbi za silovanje sobarice hotela Sofitel na Manhattanu, stvari se već odvijaju filmskom brzinom. Ispostavilo se da je sobarica, 32-godišnja Gvinejka – lažljivica, da je povezana sa sumnjivim tipovima, da je njezin “zaručnik” uhvaćen s 200 kilograma droge, da se preko njenih bankovnih računa u New Yorku prao novac (100.000 dolara) i da će biti teško uvjeriti 12-članu porotu suda u New Yorku da ju je Strauss-Kahn doista silovao.

PRIČA JE POSTALA prava sapunica kojom se američki tabloidi veselo naslađuju, a u New Yorku se nastavlja kao i svaka druga senzacionalna urbana inercija: ovdje se ni jelovnik ne smije zanemariti, jer čovjek je – a posebno političar – ono što jede. Prvi dan na slobodi Strauss-Kahn je proveo na večeri s Anne Sinclair, svojom suprugom punom oprosta, u talijanskom restoranu “Scalinatella” na istočnoj strani Manhattana. Osim dinje s talijanskim pršutom i pappardellea s truflima, u tanjurima se našla i bijela riba iz Mediterana – nipošto ona atlantska, za koju čak i Amerikanci tvrde da je puna žive, ili iz Pacifika, za koju su mnogi pribojavaju da je puna (japanskog) urana... “Nisu imali rezervaciju, ali smo ih ugostili... Pili su pinot grigio... To je jedan veseli par”, rekao je vlasnik restorana Luigi Russo okupljenim paparazzima, otkrivši da je ta “večerica” pomirene supružnike koštala između 600 i 700 dolara. Očito, s rezervacijom za prvu klasu Air Francea od New Yorka do Pariza neće biti problema.

ZAPRAVO, U FRANCUSKOJ SE neki uvelike raduju Strauss-Khanovu povratku. Oni koji ga još podržavaju i dalje vjeruju da može biti kandidat na francuskim predsjedničkim izborima u svibnju 2012., čak, prema nigdje potvrđenim anketama, vjeruju da mu je popularnost – ili cijena na francuskoj političkoj burzi, neopterećenoj “američkim moraliziranjem” oko konkubina, kojih u Khanovoj biografiji očito ne nedostaje – samo porasla. Tvrde da Strauss-Khan ostaje prije svega ozbiljan ekonomski ekspert, koji – ako ga socijalisti doista izaberu za svog kandidata – može “pomesti klauna Sarkozyja”. Strauss-Khanovu kandidaturu je javno, preko francuske televizije, podržao i lider francuskih socijalista Jack Lang. Socijalisti moraju istaknuti svog predsjedničkog kandidata do 13. listopada ove godine. Upravo su podržavaoci Strauss-Khana već tražili suspendiranje tog datuma kako bi se u New Yorku moglo „legalno i regularno“ riješiti sve što je potrebno oko doskora prvog čovjeka MMF-a.

SVE DO UHIĆENJA Strauss-Khan, kojega sad nazivaju skraćenicom DSK, po svim je anketama DOMINIQUE STRAUSS-KAHN po izlasku iz newyorškog zatvora sa suprugom Anne Sinclair bio u velikoj prednosti pred Nicolasom Sorkozyjem, aktualnim šefom francuske države i drugim predsjedničkim pretendentom. A čak i da nije žrtva urote, kao što vjeruje većina Francuza (i vrlo malo Amerikanaca), DSK je iz ovoga profitirao. Zapravo, sve ovo vrijeme neslužbeno je bio u kampanji za francuskog predsjednika i gotovo nema medija koji u svojoj kronologiji njegovih zatvorskih dana i kućnog pritvora nije spomenuo da je poznati Francuz nesuđeni francuski predsjednik. Ako ikada postane predsjednik Francuske Republike, DSK će biti predsjednik koji je prespavao u jednom od najozloglašenijih američkih zatvora, Rikers Islandu, domu za 11.500 zatvorenika, od kojih su neki notorni ubojice, dileri droge i zlostavljači najgore vrste. Evo hrane za medije gladne senzacija, evo razloga za nove tekstove u korist DSK! Jer on nije otišao u zatvor zato što je bio neki novi Nelson Mendela – u zatvor ga je odvela prijava „zlurade“ sobarice koja se u međuvremenu “predomislila”. A na njene su se navode, po principu “prvo pucaj – pa onda pitaj” odmah zalijepili preambiciozni newyorški detektivi, spremni hitro odgovoriti na “seksualni kriminal” u subkulturi koja se hrani stalnim stereotipnim igrokazom. I bio je sasvim u pravu Leon Lef Forster, dugogodišnji prijatelj i odvjetnik Strauss-Khana, koji je cijelo vrijeme nagovještavao da će američka pravda utvrditi pravu istinu, utvrđujući fakte. Na kraju se to i dogodilo...

ALI VRIJEME KOJE JE potrošeno odigralo je ulogu političkog katalizatora s obje strane Atlantika. U Washingtonu je mjesto direktora MMF-a ponovo pripalo Francuzima, i tu je postavljena Christine Lagarde, možda čak i brže nego što se očekivalo. Time su spriječeni drugi kvalitetni kandidati, s porijeklom od Singapura do São Paula, od Pekinga do Pretorije. U Parizu pak, nakon što je američki sudac Michael Obus odlučio da se Dominique Strauss-Khan oslobodi i da se njegovoj bogatoj i od prošlog tjedna ponovo nasmijanoj supruzi vrati kaucija od milijun dolara u gotovini i 5 milijuna u vrijednosnim papirima, socijalisti su dobili svog predsjedničkog kandidata. Kako bi rekli praktični Amerikanci: ovo je prva značajnija donacija u njegov politički fond u izbornoj utrci za francuskog predsjednika. Ali, naravno, sve to vrijedi samo ako američka tužiteljica Joan Illuzi- Orbon odustane od ovog slučaja, koji još uvijek može imati zanimljivih obrata, i koji je nadasve interesantan svima onima koji se osjećaju dužnima upozoriti kako je vrlo opasno pospremati u hotelskoj sobi u kojoj se DSK tušira.