Stvarno je neobično kako su se svi živi, počevši od Vesne Pusić u Saboru, zaprepastili i skandalizirali istinom što ju je netko (Josip Đakić, saborski zastupnik HDZ-a i predsjednik Hvidre) napokon, nakon 21 godine i četrdesetak dana, izgovorio s govornice u velikoj vijećnici na Markovu trgu: to da u Hrvatskoj nismo svi jednaki i da ne smijemo i ne možemo biti jednaki, nema šanse. Što bi u tome imalo biti toliko čudno i skandalozno, osim, ako se baš silno ne želimo držati famozne "političke korektnosti" kao pijani plota, onako užasno snažno, je li, kako je se drže, recimo, talijanski premijer ili francuski predsjednik? Tko to u Hrvatskoj doista vjeruje da smo svi jednaki i da je to ne samo dopušteno, nego i zapovjeđeno, pače zajamčeno?

Okej, piše tako u Ustavu i tako bismo, reda radi, trebali tvrditi svi redom, ali, ljudi, pa nemojte me sad Ustavom, alo, Zemlja zove, pa tko od vas zna kakav će Ustav RH biti dogodine u ovo vrijeme?! Ajde, recite i sami, s kim biste vi u Hrvatskoj željeli biti jednaki, ali ono - nepopravljivo i neizmjenjivo, zapovjeđeno i zagarantirano, ha? S nekim saborskim zastupnikom možda? Kome od njih uistinu zavidite toliko da biste htjeli jednaku sudbinu i jednak život? Ako ste našli ijednoga takvog / ijednu takvu (politička korektnost, pardonček!), onda to znači da su vam jedino pare na pameti (politička nekorektnost, sori!). Postoji u sabornici možda pet-šest izuzetaka, ali oni su tamo samo da potvrde pravilo.

Biste li željeli biti jednaki kao netko iz Vlade? Možda kao Jadranka Kosor? Hm, da, u prvi tren zvuči zgodno, svaki dan netko donese neki novi kostimić i novi broš, često i torbicu, ali - zamislite se nad tim Tantalovim mukama: možeš kupiti koji god stan hoćeš i gdje te god volja, ali ne smiješ više nijedan i nigdje, jer ovaj u kojem si sad ne možeš ni prodati nekome, a bome niti - sad, toliko godina kasnije - vratiti onome od kojeg je, samo za tebe, onomad (sasvim legalno!) nepravedno otet. Ostati zauvijek prikovan(a) za Ravnice (Zagreb, Hrvatska) - nije to baš neka sudbina...

Ili, zamislite da su jednaki Vesna Pusić i Josip Đakić, pa da onda i njemu budale dobacuju kako je "za madraca", odnosno da i za nju svi tvrde kako u govoru petlja jezikom kao da je, božemeprosti, konstantno pijana! A kad bismo doista svi bili jednaki, razmislite malo, tad bi svi jednako govorili i o vama i o meni, čak i vi i ja! Hej, pa tad bismo svi skupa bili jednaki i Kerumu, majko mila, i Bozaniću, i Todoriću, i Zagorcu, i... Poznajete li ikoga normalnoga tko bi to htio?!? Nastranu šalu na stranu, odlično je da je baš Đakić svoju budalaštinu (odnosno - hadezeovsku istinu i suštinu) izgovorio usred Sabora, baš kao što je izvrsno i to što je Pusić smjesta reagirala na nju. Da je bilo obrnuto, da je ona iz oporbenoga kuta krenula kukati o tome kako u Hrvatskoj nismo svi jednaki zato što takvi ne možemo biti, bila bi to samo još jedna u nizu opozicijskih žalopojnih mantri bez učinka.

Đakić bi joj vjerojatno "ispravio netočan navod" tvrdnjom da je jednastkost svih zaragantirana Ustavom, pereporučio joj da ga još jednom koncertirano prčita i da ne vrijeđa branitljsku pplaciju. I sve bi se već do večernjih Dnevnika rastočilo u tipičnu saborsku žabokrečinu. A ovako, tim iskrenim priznanjem, odnosno jasnim hadezeovskim "biznis-planom", štoviše "pismom o namjerama", cijela priča o kojoj već dva desetljeća vrište poneki mediji - a gotovo bez ikakve koristi, osim one za vlastitu štetu - dobiva insajdersku potvrdu s najvišeg mjesta, s govornice "visokog doma". Svi novinari i izdavači koji su ikad u ovih dvadeset godina ijednom hadezeovcu sudskom odlukom morali platiti ikakvu naknadu za duševne boli sad mogu ozbiljno porazmisliti o protutužbi i zahtjevu za povrat uplaćenog novca. S kamatama, naravno!

Plan HDZ-a bio je jednostavan, prozirniji čak i od ove TV-kampanje, namijenjene svim "euroskepticima" bez osnovne škole. Znali su od početka da unošenje braniteljskih prava među ustavne kategorije ne može kroz parlament proći ni u ludilu, ali svejedno su uprli ko sivonje da ga stave na dnevni red, kako bi mogli reći: "Evo, ekipa, mi smo probali, ali nije nam dala prokleta komunjarska, partizansko-četnička družba, oni koji su nekad ubijali na križnim putevima, a danas bi zabranjivali vjeronauk i propisivali obavezni abortus i tko zna što još!" Potvrdila je to i ona izblajhana gospođa iz Nezavisnih Dragovoljaca Hrvatskih (kužite, to je skraćeno NDH, joj, kako su se samo lukavo i duhovito dosjetili!) koja je ispred Sabora ljutito poručila naciji da će se zastupničko nepušenje hadezeovskog trikića itekako znati cijeniti na sljedećim izborima. Tko to nije skužio, e, jebiga, toga će vjerojatno tek Jandrokovićevi spotovi uvjeriti da će Hrvatskoj biti bolje u EU.

A što se Đakićeve fašistički uvredljive, frojdovski-orvelijanske (da ne kažem orvelijansko-napoleonske, to bi malo koji euroskeptik shvatio) provale tiče, onako, same za sebe i izdvojene iz konteksta provincijskog predizbornog spinninga - dajte više, gospodine, sami zatražite objavljivanje registra branitelja, pa da napokon svi vidimo tko je tu jednak, a tko jednakiji. Nema te braniteljske povlastice koju ja i Aleksandar Stanković ne bismo podržali nakon što se vi sami odreknete, imenom i prezimenom, svih mangupa koji se u vašim redovima prave da su isti kao i vi, pa godinama uzimaju novac koji pripada i vama i meni i Aci. Ma koji Ustav, u Lisabonski sporazum ćemo vas ugurati!