Tek nekoliko dana nakon što je Agrokor, najveća hrvatska kompanija, najavio ulaganje od milijardu kuna u bioplinska postrojenja u kojima će od otpadne sirovine iz svojih prehrambenih postrojenja proizvoditi električnu energiju, telekomunikacijski div VIPnet, u suradnji sa zagrebačkim Končarom, predstavio je hibridnu eko-baznu stanicu - revolucionarni izum koji omogućava emitiranje telekomunikacijskog signala i u područjima gdje ne postoji adekvatan sustav distribucije energije te pritom ne zagađuje okoliš.

Nekoliko mjeseci ranije velika ulaganja u energetiku najavila je i našička Nexe Grupa. Prema riječima čelnog čovjeka kompanije Ivana Ergovića, tvrtka u razvoj postrojenja na biomasu do 2015. planira uložiti više od 90 milijuna eura. Velike planove imaju i u najvećem domaćem telekomu gdje su, navodno, već započeli razvijati rješenja za upravljanje distribucijom električne energije. To je jedan od ključnih smjerova razvoja globalnih telekomunikacijskih kompanija i već za koju godinu, nakon što se liberalizira domaće tržište električne energije, moglo bi postati vrlo profitabilno.

Visoku profitabilnost energetskog sektora u Hrvatskoj, navodno, očekuju i u rovinjskoj Adris Grupi, vjerojatno investicijski najpotentnijoj kompaniji u Hrvatskoj. Adris se već u nekoliko navrata spominjao kao potencijalni ulagač u razvoj velikih energetskih objekata, od trećeg bloka termoelektrane u Plominu do Terminala za ukapljeni prirodni plin, a ranije ove godine kompanija je, navodno, proučavala i mogućnost ulaska u vlasničku strukturu nacionalne naftne kompanije Ine. Kako hrvatska vlada tijekom sljedećih nekoliko godina planira jak investicijski ciklus u energetici, vjerojatno bi za neke od tih projekata mogla biti zainteresirana i rovinjska kompanija, naročito zbog činjenice da raspolaže golemim kapitalom koji želi reinvestirati u projekte gdje će uz minimalan rizik ostvarivati što veću dugoročnu dobit.
S obzirom na te kriterije, energetika je danas najprimamljiviji investicijski sektor u Hrvatskoj, a najavljena ulaganja u energetiku velikih domaćih kompanija iz drugih sektora trenutačno su najvažniji trend u hrvatskom gospodarstvu. Takva velika ulaganja prvatnih kompanija danas nisu prisutna ni u jednom drugom sektoru, a ako im se pribroje i planirane investicije velikih državnih ili poludržavnih energetskih kompanija kao što su Ina ili HEP, postaje jasno da bi projekti u energetici mogli biti inicijalni impuls za početak gospodarskog rasta i novog razvojnog ciklusa u hrvatskoj ekonomiji.
Ipak, kako kaže Tomislav Čorak, hrvatski principal velike svjetske konzultantske kompanije A. T. Kearney, interes domaćih kompanija za širenje poslovanja na energetiku samo je dio puno šireg globalnog trenda: "Poznato je da budućnost i daljnji razvoj ljudske civilizacije ovise o energiji. Problem je u tome što je naša civilizacija zapadnog tipa svoj razvoj bazirala na fosilnim gorivima. Sada je izvjesno da će fosilnih goriva nestati i razvoj tehnologije omogućuje nam da razmišljamo o novim izvorima i načinima upravljanja energijom. Prema A. T. Kearneyjevu Foreign Direct Investment Confidence Indeksu, koji govori o povjerenju stranih investitora i njihovim planovima za ulaganje, 60 posto investitora smatra da je najvažniji globalni trend okretanje suvremenog društva prema održivu poslovanju i "zelenom" ponašanju. To znači da će se tvrtke sve više okretati energetici kao području u koje žele investirati da bi smanjile troškove osnovnog poslovanja, razvile nove poslovne modele i prihode ili jednostavno očuvale vrijednost kapitala."
Smanjenje troškova osnovnog poslovanja vjerojatno je motiv koji se krije iza Agrokorove strategije ulaganja u bioplinska postrojenja. Riječ je o postrojenjima u kojima fermentacijom i truljenjem određenih vrsta biomase nastaje metan, koji onda pomoću plinskog generatora prelazi u električnu i toplinsku energiju. U pravilu, kao glavna sirovina za bioplinska postrojenja koristi se kukuruzna, a može se koristiti i suncokretova silaža, mulj iz kolektora otpadnih voda, klaonički otpad, stajnjak, gnojnica te biološki organski otpad.

Takva postrojenja danas su uobičajena na velikim mljekarskim farmama i poljoprivrednim dobrima u razvijenim zapadnoeuropskim državama jer omogućavaju stvaranje najviše moguće dodane vrijednosti iz prehrambeno bezvrijedna poljoprivrednog materijala i otpada. Za Agrokor je dodatna povoljna okolnost to što se proizvodnja električne energije iz bioplina smatra obnovljivim izvorom energije, pa stoga kompanija za prvih 12 godina rada postrojenja ima pravo na povlaštenu visoku cijenu otkupa električne energije. Riječ je, dakle, o poslovno logičnom i opravdanom potezu koji će, vrlo vjerojatno, uskoro poduzeti i druge velike prehrambene kompanije u Hrvatskoj.
S druge strane, Agrokor bi uskoro mogao pokrenuti i proizvodnju biodizela budući da u svom sastavu ima Zvijezdu, koja je najveći proizvođač jestivih ulja u Hrvatskoj, i Sojaru Zadar, jedinog prerađivača sojina zrna u cijeloj regiji. U tom kontekstu, pokretanje proizvodnje biodizela važno je iz dva razloga. Kao prvo, razvojem takvog poslovanja Agrokor će dobiti mogućnost da dodatno ojača svoju ionako dominantnu poziciju na hrvatskom tržištu poljoprivrednih proizvoda. Naime, ta je kompanija već danas glavni otkupljivač pojedinih poljoprivrednih kultura u Hrvatskoj, a razvojem proizvodnje biodizela ili etanola, njezine potrebe za uljanom repicom i kukuruzom višestruko će se uvećati pa bi Agrokor proizvodnjom biodizela mogao ostvariti visoke i stabilne profitne marže.
Najavljene investicije Nexe Grupe donekle su slične Agrokorovim, s tom iznimkom što su iz Nexe Grupe najavili da su zainteresirani i za gradnju energetskih postrojenja na drvnu biomasu. Taj oblik proizvodnje energije također ima velik potencijal, no problematičan je jer ga je nemoguće realizirati bez sklapanja poslovne suradnje s Hrvatskim šumama kao dobavljačem sirovine. U Hrvatskim šumama dosad nisu bili naročito aktivni po tom pitanju, dapače, jedini koji je dosad dobio ugovor o opskrbi otpadnim drvom bio je tajkun Borislav Hrlec, inače navodno blizak šefu HSS-a Josipu Friščiću. S obzirom na to jasno je da će, ako želi pomoći Nexe Grupi, ali i drugim zainteresiranim investitorima u razvoju njihovih investicijskih planova, država morati to učiniti kroz izmjene poslovne politike Hrvatskih šuma.

Za razliku od prehrambenih i građevinskih kompanija koje u energetici ponajviše zanima ulaganje u proizvodnju energije, telekomunikacijske kompanije ponajprije su zainteresirane za distribuciju. Prema riječima Tomislava Čorka, riječ je o sustavima upravljanja kakvi će zbog promjene načina proizvodnje energije postati nužnost: "Kako je energija iz obnovljivih izvora skupa, potreba za upravljanjem energijom bit će pojačana. I tu ne mislimo samo na električnu već i na toplinsku energiju. Dakle, puno više upravljanja potrošačima energije na daljinu nego danas. Dolazi i era električnih automobila koji će se napajati energijom na mjestu današnjih benzinskih crpki, kojih će morati biti još i više s obzirom na to da električni automobili, kako se danas čini, imaju manje radijuse kretanja s "punim spremnikom" od svojih prethodnika pogonjenih fosilnim gorivima. Puno više upravljanja na daljinu znači da će, uz osnovnu mrežu kojom ćemo dobivati energiju, biti potrebno izgraditi i koristiti i komunikacijsku mrežu. Upravo se tu otvara prostor za današnje telekome da uđu u područje energetike, a istodobno i za današnja energetska poduzeća da razviju svoj komunikacijski dio. Kako je riječ o golemu ulaganju u infrastrukturu, partnerstva u razvoju spojenih telekomunikacijsko-energetskih poslovnih modela neće se moći izbjeći."
Na razvoju takvih sustava danas u svijetu radi cijeli niz velikih telekomunikacijskih kompanija, pa tako i HT i Vipnet, lideri na domaćem tržištu. Prvi proizvodi nastali na temelju tih ulaganja mogli bi se već uskoro pojaviti na tržištu, a kako bi oni u praksi trebali izgledati, u intervjuu za Nacional ispričao je član Uprave VIPneta Reinhard Zuba još u ožujku 2010.: "Zanimljiv segment u kojem će se telekomunikacijska industrija razvijati svakako je 'stroj-stroj' koncept. Riječ je o mogućnosti da se preko mobitela kontrolira rad raznih strojeva, ponajviše kućanskih aparata i sličnoga. Taj koncept bit će posebno primjenjiv u segmentu štednje energije jer će postojati mogućnost da preko svog mobilnog telefona potpuno nadziremo i reguliramo potrošnju energije u svom domu. Umjesto da vam grijanje radi cijeli dan, moći ćete ga putem mobitela upaliti pola sata prije nego što dođete kući. Tako će vas dočekati ugrijan prostor, a pritom ćete uštedjeti energiju."
Takve usluge primjenjive su već sad, no možemo pretpostaviti da će telekomunikacijski sustavi kontrole u energetici svoju pravu ekspanziju doživjeti tek kad se na domaćem tržištu električne energije za male potrošače pojavi više jakih igrača, s obzirom na to da će upravo takvi sustavi kontrole biti ključni za formiranje raznih cjenovnih paketa i popratnih usluga, a samim time i diferencijaciju cijene energije.
Ukratko, to znači da će korisnici sami moći oblikovati svoj potrošački odnos; primjerice, mogu pristati na to da im jedan dio dana bude dostupna manja količina električne energije, ali zato njezina cijena postaje niža. Na taj način djelomično bi se trebao amortizirati očekivani rast cijene energije u bliskoj budućnosti, a upravo na taj rast računaju u Adris Grupi i drugim kompanijama koje na ulaganja u energetiku gledaju kao na mogućnost očuvanja vrijednosti investicije.

Naime, logično je da takve kompanije, koje imaju slab potencijal rasta u svojoj osnovnoj djelatnosti, novac ulažu u druge sektore, barem toliko da se očuva njegova vrijednost. Energetika je u tom smislu iznimno atraktivna jer omogućava pristojan profit uz vrlo malen rizik. Svima je jasno da je potražnja za energijom konstantna, a u budućnosti će samo biti u porastu.
Prilikom gradnje nekog većeg objekta njezina cijena se uglavnom određuje unaprijed, ugovorom na duži rok, tako da ne postoji ni opasnost od pada prihoda po toj osnovi. Upravo zato je poprilično očekivana bila informacija objavljena potkraj prošle godine da Adris namjerava s HEP-om i Istarskom županijom osnovati zajedničku tvrtku za gradnju novog bloka termoelektrane Plomin, vrijednog 800 milijuna eura. Adris je zainteresiran za osnivanje zajedničke tvrtke s HEP-om i Istarskom županijom, koja bi ulagala u gradnju novog bloka termoelektrane Plomin.
Za taj projekt postoje mnogi zainteresirani u zemlji, ali i u inozemstvu, pa je zasad neizvjesno hoće li rovinjska tvrtka uspjeti realizirati svoj plan, no vjerojatno će na neki način sudjelovati u predstojećem velikom energetskom investicijskom ciklusu u Hrvatskoj. I neke druge domaće tvrtke vjerojatno će u bliskoj budućnosti objaviti planove za ulaganja u tom sektoru. Taj trend trenutačno je jedna od rijetkih dobrih viejsti u domaćoj ekonomiji jer će, ako se realiziraju, te investicije izazvati niz pozitivnih efekata.
Osim izravna utjecaja na zapošljavanje i gospodarski rast, ulaganja u domaću proizvodnju energije rezultirat će manjom ovisnošću o uvozu, manjim vanjskotrgovinskim deficitom, ali i nižom cijenom za domaće potrošače - što bi, pak, moglo povećati konkurentnost hrvatske industrije i potaknuti veći izvoz.
Taj put oporavka od ekonomske krize, što se moglo i očekivati, zatrle su velike privatne kompanije, no da bi on bio ostvaren u potpunosti trebat će im konkretna pomoć države. Bit će to možda i prvi konkretan zadatak za novu vladu, tko god u njoj bude sjedio.