"Savezom za Europu" Sanader je postigao više ciljeva, donekle amortizirao poraz Jadranke Kosor na predsjedničkim izborima, ali i donio mnogo problema unutar vlastite stranke i SDP-a“Savez za Europu” ili okupljanje svih stranaka, a prvenstveno SDP-a, pod skutom HDZ-a, za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, Sanaderova je velika pobjeda. Tim potezom, koji je najavljivao još prije godinu i pol dana, postigao je nekoliko ciljeva i donekle amortizirao poraz Jadranke Kosor na predsjedničkim izborima. Ujedno je taj “savez” i Sanaderu i Račanu donio mnogo problema unutar vlastitih stranaka i kod koalicijskih partnera, jer mnogi na svojevrstan pakt Račan ? Sanader gledaju kao na početak velike koalicije dvije najjače stranke.

Takvo savezništvo s obzirom na ulazaka u EU znatno ubrzava pregovore s EU i ulazak u Uniju. Pregovori Hrvatske i EU vodit će se o 36 poglavlja s po deset točaka, ukupno o 360 pitanja. Kad bi oporba kod svakog od 360 pitanja stvarala probleme i tražila duge saborske rasprave, pregovori ne bi završili ni za deset godina. Račan kao šef Nacionalog odbora za za pregovore s EU morat će biti kooperativan i ubrzavati proces, mora sudjelovati u rješavanju problema, ne smije ništa bojkotirati, a slavu i političke bodove pobrat će Sanader. Račan će puno lakše preživjeti kritike unutar vlastite stranke zbog suradnje sa Sanaderom nego da se nađe na udaru kritike cjelokupne javnosti kao nedosljedan čovjek, koji zbog spašavanja vlastitog kredibiliteta u SDP-u opstruira približavanja EU. A da mu u stranci nije lako, za Nacional su potvrdili izvori bliski vrhu SDP-a. Najžešći Račanovi kritičari, Željka Antunović, Neven Mimica, Ljubo Jurčić, Ingrid Antičević ? Marinović, Slavko Linić i Zoran Milanović, smatraju da šef njihove stranke vuče pogrešne poteze i vodi stranku u propast, da ona gubi povjerenje svojih birača, jer se takvim koaliranjem gube političke razlike dviju najvećih stranaka: zašto bi još itko nakon uspostave takve prešutne koalicije glasovao za SDP? Račanovi kritičari smatraju da je SDP-ovo približavanje HDZ-u za stranku opasno i da se gubi toliko potrebna razlika između oporbe i vlasti, što nije dobro ni za demokraciju u Hrvatskoj. Jedino najizvjesniji pretendent za zagrebačkog gradonačelnika Milan Bandić potpuno podržava Račanove dogovore s HDZ-om. Pojavljuju se i priče da je u paket dogovora između SDP-a i HDZ-a uključena i HDZ-ova podrška Bandiću u Zagrebu.

Da bi se opravdao pred vrhom stranke, Račan je preko svog novinskog potrčka prošlog tjedna plasirao priču da je Sanaderu postavio devet uvjeta za suradnju u “savezu za Europu”. Kako ni Sanaderu nije lako unutar stranke, premijer je već sutradan uvijeno odgovorio Račanu da laže, jer da mu nikad nije postavljao nikakve uvjete a da smjenu ministra Žužula, kao jednu od tih točaka nagodbe, nikad nije spomenuo. A u tom članku Račan je upravo Žužulovu smjenu apostrofirao kao jedan od najvažnijih uvjeta. Račan je pogrešno procijenio da će Sanader prešutjeti njegove izjave i tako ga zaštititi unutar SDP-a, jer mu je važnije da sačuva Račana kao partnera nego da objašnjava svom članstvu da to nije istina. Unutoč visokoj temperaturi, koja ga je tresla tih dana, Sanaderu nije bilo teško da oštro napadne Račana i obrani se.

Račan je zaboravio da i Sanader unutar svoje stranke ima problema s ljudima koji dokraja ne razumiju da je uspio staviti Račana u kavez iz kojeg je vrlo teško izići. Račan bi možda i uspio sačuvati svoj integritet da se nije dogovorio sa Sanaderom i o saborskim povjerenstvima. Kad je i tu izišao Sanaderu ususret, to je bila potpuno premijerova pobjeda. S druge strane, mora se priznati da je Sanaderov “savez za Europu” izvrsna ideja i da će na kraju od nje imati koristi i Sanader i Račan. A najviše država jer će najbrže i najbezbolnije ući u EU.

Približavanje SDP-a i HDZ-a mogu najviše iskoristiti HNS i HSP. Tomčićev HSS već nije u tako dobrom položaju jer je već najavio koaliciju na lokalnim izborima s SDP-om. Politički analitičari smatraju, što je potvrdio i jedan od najbližih suradnika predsjednika Mesića, da su sljedeći dani savršeno vrijeme da se HNS ponovo profilira kao samostalna, jaka stranka s visokim načelima. Ljudi bliski HNS-u smatraju da Vesna Pusić mora povući odlučan potez u vezi sa Srećkom Ferenčakom, koji je upleten u aferu s prodajom zemljišta namijenjenog invalidima. Bio Ferenčak kriv ili nevin, priča o tom zemljištu prezamršena je da bi je javnost razumijela. Velik dio biračkog tijela doživljava ga kao osobu koja je nešto muljala i, smatraju ljudi bliski predsjedniku, mogao bi biti velik teret za HNS. A upravo je ovo vrijeme kad se pruža velika šansa za novo profiliranje stranke i osvajanje više od 10 posto glasova na lokalnim izborima, što bi bila odskočna daska za parlamentarne izbore. Ferenčak bi trebao otići sa stranačkih funkcija i ostati samo zastupnik u Saboru, a HNS se ne bi smio odreći njegovih usluga jer je jedan od najboljih organizatora u hrvatskoj politici.

Sporazumom s HDZ-om SDP je otvorio velik manevarski prostor HNS-u, koji je postao stranka u odumiranju zbog nefleksibilnog ponašanja Vesne Pusić. Račan joj je sad dao zadnju šansa da vrati stranku u politički vrh. Ako ne iskoristi ovaj trenutak, HNS se mora dobro zamisliti nad svojom budućnošću, a krajnje konzekvencije bit će loš rezultat na izborima i odlazak Vesne Pusić s čela stranke. No tada će biti kasno. S njenom politikom ne slaže se velik dio vrha stranke, no to se ne usudi javno reći. Jedna od njenih najvećih kritičarki je Savka Dabčević ? Kučar, “mama” HNS-a, koja smatra da Vesna Pusić vodi stranku u minorizaciju.

Druga stranka koja ima veliku šansu profitirati od nagodbe SDP-a i HDZ-a jest HSP. Kao što je SDP otvorio manevarski prostor HNS-u, tako ga HDZ otvara HSP-u. Za razliku od Vesne Pusić, Anto Đapić je u zadnje vrijeme povukao samo jedan pogrešan potez ? kad je na predsjedničkim izborima podržao političkog marginalca Slavena Leticu. To je na vrijeme shvatio pa se potpunoi povukao iz njegove kampanje. Đapić reagira brzo i stvara sebi temelj za dugo očekivano participiranje u vlasti. Đapić sigurno neće ulaziti ni u kakvu koaliciju do završetka lokalnih izbora. Nakon toga, ako na njima dobro prođe, vrlo je vjerojatna koalicija HDZ-a i HSP-a, odnosno čvrst desni blok. To Sanader nije mogao učiniti kad je formirao Vladu zbog protivljenja Europe da stranka HSP-ova imidža participira u HDZ-ovoj vlasti. Sad se situacija promijenila. Đapić je odlučio lukavo “humanizirati” stranku privlačenjem Mate Granića. Nakon što ga je i Vrhovni sud oslobodio bilo kakve krivnje u “aferi Končar”, Granićev ugled kod glasača i stranih diplomata postaje iznimno privlačan za HSP. S njim HSP postaje apsolutno prihvatljiv HDZ-u kao koalicijski partner . Sasvim je izvjesno da će prije ili poslije puknuti koalicijski brak HDZ sa Srpskom demokratskom samostalnom strankom i Hrvatskom strankom umirovljenika, jer Sanader neće moći ostvariti ono što im je obećao. Sanader će morati potražiti nove partnere, a za to će biti idealan HSP s pridruženim Matom Granićem. Kako doznaje Nacional, Granićevim približavanjem HSP-u jako su zadovoljni i Mesić i Sanader, koji u tome vide bitno jamstvo da neće biti parlamentarne i političke krize.

Veliki problemi u Haagu
U velikoj diskreciji, u Haagu su u ponedjeljak, 31. siječnja, boravili Vesna Škare-Ožbolt, Miomir Žužul i državni odvjetnik Mladen Bajić. Kako Nacional doznaje, tamo su bili izvrgnuti nizu optužbi zbog nesuradnje s haaškim tužiteljstvom, te im je ponovljeno da hrvatske vlasti ništa ne rade oko pitanja generala Gotovine. Rečeno im je da se ponašaju kao da su dobivanjem datuma pregovora s EU prestale njihove obaveze prema Tribunalu. Prema riječima jednog diplomata “već su mnogi spremili tanjure i noževe za zeca s ražnja. I ražanj je već postavljen ali, na žalost Hrvatske vlade, zeca još nema, on slobodno šeće po šumi”. Da je situacija ozbiljna, vidjelo se i po reakciji Olija Rehna, glavnog čovjeka zadužena za proširenje EU, koji je rekao da pregovori neće početi ako se situacija ne promijeni.

Također, u Haagu je izraženo nezadovoljstvo radom obavještajne službe POA-e, koju sada vodi Tomislav Karamarko. Prigovaraju da Karamarko nije učinio ništa više od svojih prethodnika Joška Podbevšeka i Franje Tureka. Da bi se sanirale najnovije prijetnje, Sanader i Žužul kreću u ofenzivu po europskim metropolama. Pri tome Žužulu, kao ministru u ostavci, nije nimalo lako. Iako je njegova ostavka prihvaćena, on i dalje radi kao da je ministar, što narušava njegov kredibilitet, pa se s pravom pita što mu sve to treba, doznaje Nacional iz izvora bliskih njegovoj obitelji.