Ilustracija: Sabina RešićIako se za model poslovanja hrvatskoga turizma odavno može reći da je potrošen, svojim se turizmom volimo hvaliti. U srpnju i kolovozu dolazi nam polovica od 10 do 11 milijuna turista koliko prosječno godišnje imamo. Ako je vrijeme dobro, bilježimo dobre rezultate, u rujnu i lipnju se mučimo, a ostalih mjeseci hoteli rade sporadično ili uopće ne rade, a turista i nema previše. Špica sezone jedna je od rijetkih prilika da se Vlada pohvali dobrim rezultatima, pogotovo što smo u prvih šest mjeseci ostvarili 12 posto više noćenja nego lani.

Očekuje se i da će nam umjesto mršavih lanjskih 6,23 milijarde eura prihoda, ove godine stranci donijeti 200 do 300 milijuna eura više. Optimizam je u srpnju na vrhuncu, mediji su puni (polu)golih tijela i bombastičnih izjava o ljepoti Hrvatske, oduševljenosti turista, svi pričaju o novom velikom uspjehu sezone, za godišnjih odmora zaboravljaju se svakodnevni problemi. Oni koji iznajmljuju apartmane stvaraju zalihe od kojih će živjeti sljedećih 10 mjeseci, a Vlada uporno i redovito stvara sliku uspjeha koji će nas spasiti u teškim vremenima. Međutim, analitičari i stručnjaci slažu se da turizam nikako ne može spasiti posrnulo hrvatsko gospodarstvo i preokrenuti negativne trendove. On je samo dobrodošla pomoć koja nam osigurava devizni prihod kako bi koliko-toliko kompenzirali gubitke u ostalim sektorima, no ne može imati presudan utjecaj, upravo zbog svoje sezonalnosti. Najbolje se to vidi kad za ljetnih mjeseci počne padati nezaposlenost, a od rujna ponovno počinje rasti.

“NIJEDNA RAZVIJENA zemlja nije razvijena samo zbog turizma nego zbog industrijske proizvodnje i tehnološkog razvoja. Turizam nas definitivno ne može spasiti, on je sektor koji pridonosi, ali mu ne treba tovariti nerealna očekivanja”, kaže profesor s Ekonomskog fakulteta Ljubo Jučić koji već godinama upozorava na mitove o hrvatskom turizmu. Jurčić ističe da je potpuno pogrešno uvriježeno mišljenje da turizam sudjeluje u BDP-u s 20-ak posto - kako se to obično prikazuje u dnevno-političke svrhe - nego da je taj iznos od 9 do 10 posto.

Zabluda nastane jer se ukupna turistička potrošnja usporedi s BDP-om, što je metodološki krivo jer se prihod od turizma treba uspoređivati s ukupnim prihodom gospodarstva, a on je dvostruko veći od BDP-a.

Nevjerojatno je da se u zadnjih 20 godina nije analiziralo koliko turizam pridonosi hrvatskom gospodarstvu. Kad smo pokušali razdijeliti turističku potrošnju tako da se pokaže koliko pripada državnom proračunu, a koliko lokalnoj upravi, niti je bilo podataka niti je netko takvu studiju dosad izradio. Institut za turizam iz Zagreba u petak je objavio prvu analizu nakon dvije godine istraživanja, u kojoj se mjere direktni i indirektni učinci turizma na gospodarstvo. Analiza je izrađena za 2005. zbog dostupnosti podataka, ali omjeri bi trebali vrijediti i danas. Institut je zaključio da ukupna turistička potrošnja izravno i neizravno čini u bruto dodanoj vrijednosti 14,7 posto. Ukupna turistička potrošnja generirala je proizvodnju koja čini 14,6 posto unutar BDP-a. Kad se pogleda samo izravni udio turizma, dolazi se do manjih brojeva, koji više odgovara Jurčićevoj procjeni. Računanje ovih udjela je važno - jer pojednostavljeno - znače koliko turizam podiže našu proizvodnju i prodaju robe i usluga. Zato se za turizam i kaže da je "nevidljivi izvoz", tj. prodajemo našu robu strancima iako ona ne prelazi granicu. No sve što uvezemo, od hrane do energije, a potroše turisti u Hrvatskoj, diže BDP zemlje u kojoj je proizvedeno, a Hrvatskoj ostaje tek porez. Procjene su da turisti potroše 60-ak posto uvozne hrane, ali konkretnih podataka nema.

Unatoč tome što godišnje dobijemo od 10 do 11 milijuna novih potrošača- turista, pa makar i na nekoliko dana, naš BDP je zbog jakog uvoza i nekonkurentne proizvodnje, primjerice lani pao 1,2 posto. No kada smo 2008. imali i rekordnih 7,45 milijarda eura od turizma, BDP nam je porastao tek 2,2 posto. Nenad Ivandić s Instituta za turizam, koji je koautor studije o učincima turizma, kaže da i u zemljama koje imaju znatno veći prihod od turizma, on u BDP-u izravno ne prelazi udio od 10 posto. Cipar u Europskoj uniji ima najveći udio od 8,6 posto, ali zbog sla ba gospodarstva, zatim slijedi Španjolska s udjelom od 6,3 posto, dok Austrija ima oko 5,4 posto, no te dvije zemlje za razliku od Cipra imaju snažno gospodarstvo, pa turizam čini manji udio. “Jako gospodarstvo dodatno jača turizam i njegovu ponudu iako je danas zbog krize djelomična istina da kod nas turizam vuče gospodarstvo. Međutim, dugoročan cilj mora biti jačanje gospodarstva, pa će onda jačati i turizam”, prenosi praksu razvijenih zemalja Nenad Ivandić. A naše gospodarstvo i ove godine bilježi padove i stanje je takvo da turizam ne može puno pomoći. Proizvodnja u prvih pet mjeseci bilježi pad od 1,9 posto, a kako ona čini 20-ak posto BDP-a, turisti bi morali potrošiti i do četiri posto više, i to domaćih proizvoda, samo da kompenziraju taj gubitak. Ljubo Jurčić ne vjeruje da će biti takva rasta te da će i ove godine turistička potrošnja biti jednaka prošlogodišnjoj ili najviše jedan do dva posto viša. Turizam zavisi i od toga kakve su plaće i koliko je potrošač siguran za svoju budućnost, posao i plaću. Izračuni kažu da ako je u zemlji iz koje turist dolazi dohodak porastao jedan posto, on će potrošiti i tri posto više. Europa je pred novim valom krize i zabrinutost postoji čak i u zemljama poput Njemačke, koja bilježi rast. Ako turist nije siguran da će mu se povećati plaća, trošit će manje.

“AKO TALIJANSKI paket mjera štednje zbog krize bude jako restriktivan i donese i tek 10 posto manje talijanskih noćenja u kolovozu, možemo zaboraviti na rast ukupne potrošnje. Njihov manjak kompenzirat će ono što ćemo dobiti od Nijemaca”, poručuje Jurčić. Turizam neće moći riješiti ni gorući problem hrvatskog gospodarstva, a to je nelikvidnost koja je dosegla 40 milijarda kuna, kao nikad dosad, a blokirano je gotovo 85.000 tvrtki. Da se u Hrvatskoj pokreću stečajevi po zakonu, imali bismo tisuće više nezaposlenih. No oni rade, ali ne dobivaju plaću, a neplaćanje obveza blokiranih tvrtki uvlači u probleme i one kojima one duguju, pa tako nastaje spirala koja se teško zaustavlja. Uz procijenjen rast od jedan posto, ne možemo najesen računati ni na rast zaposlenosti, unatoč tomu što će mnogi u sezoni zaraditi dovoljno za ušteđevinu koja će im potrajati dok najesen ne izgube posao. Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, kaže da je za rast zaposlenosti potreban rast BDPa od tri do četiri posto. Zbog nelikvidnosti i nezaposlenosti, raste i broj nenaplativih kredita kod banaka, što nas vodi u krizu kakvu još nismo osjetili. Očekuje se da će do kraja godine nenaplativi krediti tvrtkama narasti na 18, a u prosjeku 12 posto. Ako banke počnu gubiti novac ili ga ostavljati u rezervama, to znači novi rast kamata te manje kredita za gospodarstvo i investicije. “Prihod od turizma ne može puno pomoći nelikvidnosti, to se mora presjeći stečajevima”, kaže Šantić. Ipak smatra da će nam prihod od turizma ove godine narasti za pet do osam posto, ali zbog viših cijena. Podsjetimo, inflacija je u prvih pet mjeseci bila 2,3 posto, a turistička sezona donijet će blagi rast. U konačnici se očekuje prosječna inflacija od 2,8 posto. Iako nema točnih podataka koliko prihoda od turističke potrošnje završi u državnom i lokalnim proračunima, svakako da je PDV jedan od najvažnijih državnih prihoda. On raste kako raste i potrošnja, a tu dolazimo do pozitivne činjenice - trgovci će dodatno zaraditi od turizma, a već i prije sezone imali realni rast od gotvo jedan posto. No svi prihodi od turizma već su uračunati u državni proračun i kad njih ne bi bilo, samo bismo imali veći deficit. I ako se ostvare optimistične najave pa uprihodimo ukupno i sedam milijardi eura od turizma, to neće pomoći. Deficit je ionako planiran na 15 milijardi kuna.

"Problem deficita proračuna nisu prihodi nego državna potrošnja", zaključuje Zdeslav Šantić. Država se inače ove godine zaduživala zbog otplate starih kredita, u predizbornoj kampanji neće biti nikakvih reformi, novoj vladi trebat će nakon izbora u prosincu pat mjeseci da njihove odluke postanu učinkovite. Uglavnom, na učinak reformi koje bi dovele do snažnijeg gospodarstva, što bi davalo nov turistički proizvod, ne treba računati još najmanje godinu dana. Ako nas u međuvremenu ne pogodi nova kriza zbog krize članica Unije, poput Italije, Grčke, Irske, Španjolske ili Portugala. Kad već nismo dovoljno osnažili gospodarstvo, jesmo li mogli učiniti više da povećamo prihod od turizma? Napravili smo samo dio posla. Zadanjih smo godina povećali posao u hotelijerstvu, ali još uvijek nismo riješili gorući problem - imamo samo kupallišni turizam tijekom dva mjeseca. Taj okvir je potpuno iskorišten, jer mi možemo primiti od 13 do 15 milijuna turista, a ako ih i dalje većina bude samo u sezoni, za to nemamo dostatnu infrastrukturu", kaže Miroslav Dragičević, osnivač i vlasnik tvrtke Horwath Consultin, Specijalizirane za turizam. Ono što kronično nedostaje su investicije, i u proizvodnji i u turizmu, jer one stvaraju dugoročan i stalan prihod. Turistički gradovi i općine te lokalne turističke zajednice svoj dio kolača crpe iz boravišnih pristojbi, poreza za kuće na odmor i udjela u porezu na potrošnju alkoholnih pića. Najveći prihod dobivaju oni na čijem se području grade novi kapaciteti kroz komunalni doprinos koji se koristi za infrastrukturu i gdje stanovništvo ostvaruje prihod od iznajmljivanja. Poseban problem jest procjena da minimalno 20 do 25 posto od turističkih prihoda završi na crnom tržištu, bilo kroz iznajmljivanje bilo kroz prodaju hrane i suvenira bez računa.

MIROSLAV DRAGIČEVIĆ ističe da se kroz investicije mora osigurati poboljšanje postojećih i izgradnja novih kapaciteta koji će omogućiti produženje sezone. Kaže da je Hrvatskoj ukupno potrebno od 10 do 15 milijarda eura investicija, čime bi se izgradilo 150.000 novih smještajnih kapaciteta i 20.000 novih vezova u marinama. Treba izgraditi dodatne sadržaje koji bi privukli turiste tijekom cijele godine, a ne samo ljeti, poput golfa, vodenih parkova, kongresnih dvorana, objekata za zdravstveni turizam. Naravno, osnovni preduvjet je već godinama da se investiranje olakša sređivanjem zemljišnih knjiga i državne imovine na obali, da se smanji birokratska procedura i parafiskalni nameti za turističke djelatnosti. Cilj je produžiti sezonu i privući goste veće platežne moći. Hrvatski turizam lani je po gostu imao prosječnu potrošnju od 58 eura, što je dvostruko manje od Grčke ili sličnih mediteranskih zemalja. “Želimo li se razvijati, ne trebamo konkurencijom smatrati Grčku, Tursku i Crnu Goru, nego Austriju, Švicarsku, Azurnu obalu, sve koji su uspjeli stvoriti dodanu vrijednost”, zaključuje Dragičević.