Igor SaračevićKarijera Sylvestera Stallonea definitivno je na zalasku. Još od gledljivog “Razbijača” (1993.) nekadašnji nedodirljivi akcijski junak nije nastupio u decentnom filmu. Iz te tvrdnje jedino se donekle može izuzeti krimi-drama “Cop Land” (1997.), samo što je u tom filmu pristao biti jedan od ravnopravnih nositelja cjeline, uz glumačke “teškaše” poput Roberta De Nira i Harveyja Keitela. Ni taj projekt nije, međutim, donio Stalloneu priželjkivani glumački prestiž, pa svojedobno moćni tumač likova Rockyja i Ramba danas luta u pokušajima da očuva staru slavu.

Uhvatite Cartera (UCD) Get Carter, am. krim. drama, 2000.,R: Stephen Kay,gl: Sylvester Stallone, Miranda Richardson, Rachael Leigh Cook, Alan Cumming, Mickey Rourke, Michael Caine Filmovi poput krimi-drame “Uhvatite Cartera” nipošto mu neće pomoći u tom naumu. Riječ je o drugoj ekranizaciji romana “Jackov povratak kući” britanskog autora Teda Lewisa; prvu verziju, snimljenu 1971., inventivno je režirao Mike Hodges, a Michael Caine u naslovnoj je ulozi ostvario jedan od vrhunaca svoje karijere. Taj film uživa iznimno jaku kultnu reputaciju, pa je projekt nove verzije već u začetku praktički bio osuđen na neuspjeh, jer je trebao dostići veoma visok nivo očekivanja.

Zbivanja u novom filmu premještena su iz engleskog Newcastlea u Seattle, dok kostur zapleta nije bitno promijenjen. Stallone je, dakle, Jack Carter, gangster iz Las Vegasa koji dolazi u Seattle na sprovod svoga brata, poginulog u sumnjivim okolnostima. Carter pokušava obnoviti obiteljske veze, s bratovom ženom Glorijom (Miranda Richardson) te nećakinjom Doreen (Rachael Leigh Cook), istodobno počinjući vlastitu istragu o bratovoj smrti, koja ga vodi prema dvojici mogućih krivaca – internet-porno “poduzetniku” Cyrusu Paiceu (Mickey Rourke) te multimilijunašu Jeremyju Kinnearu (Alan Cumming).

Zaplet sam po sebi nije loš, ali svakako zahtijeva jaku redateljsku osobnost da bi bio izložen na pravi način. Stephen Kay, čije je prethodno ostvarenje bila razmjerno zapažena niskobudžetna drama “Posljednje samoubojstvo” s Keanuom Reevesom, svakako nije takav tip filmaša. Njegov nametljiv, ali potpuno isprazan pseudo-umjetnički vizualan stil od samog početka potpuno umrtvljuje zbivanja, a rad s glumcima mu je istinski grozan. Stallone je beznadno krut u ulozi Cartera – karikiran u trenucima kad treba biti “tough guy”, a posve neuvjerljiv u scenama koje zahtijevaju ozbiljniji emotivni naboj. Vrhunska imena poput Mirande Richardson i Michaela Cainea nezainteresirano su “odšmirala” svoje nevelike uloge, a o općoj razini interpretacija najbolje svjedoči činjenica da je najautoritativniji nastup ostvario Mickey Rourke. Akcijske scene mahom su nepregledne, čak pomalo konfuzne, te nimalo ne popravljaju ukupan slab dojam: novo izdanje “Uhvatite Cartera” ne samo da se ne može mjeriti s prethodnim, nego izgleda poput jedva prosječnog videoštanceraja.

DVD-izdanje nudi tek korektnu sliku i nešto bolji zvuk, bez dodataka vrijednih pozornosti.